Page 61 - STAV broj 411
P. 61

obućarski zanat. Oženio se sa Šuhretom
          Lokvančić iz Hrasnice. S njom je imao
          troje djece, dva sina i kćerku. Sin Esad
          je umro s nepunom godinom života, a
          supruga Šuhreta je umrla mjesec dana
          poslije sinovljeve smrti. Bilo je to 1938.
          godine, tako da je mlad ostao hudovac.
          Moju majku babo je upoznao na dan
          dženaze reisul-ulemi Džemaludinu ef.
          Čauševiću 1938. godine. Ona je druga
          babina žena. Polusestra Vasva je umr-
          la sa sedam-osam godina, a brat Ekrem
          preselio je prije nepune dvije godine. S
          mojom majkom također je imao troje dje-
          ce. Najstariji Enver umro je 1942. s ne-
          punih sedam-osam mjeseci, a brat Sead
          i ja smo eto živi. On je rođen 1946, a ja
          1952. Babo se nakon završenog zanata
          osamostalio i bavio obućarskim zanatom.
          Potom je otvorio kožaru u Čurčiluku. U                                Hadži Ibrahim na motoru koji mu
          toku Drugog svjetskog rata bavio se ko-  Hadži Ibrahimovi portreti    je kanio”maznuti“ agent OZNE
          žarstvom. Prvi organizovani odlazak na
          hadž poslije Drugog svjetskog rata desio   je dobio.’ U prvi mah je pomislila da mu   slabi, umanjuje mu se prostor i kroz ra-
          se 1955. Kanio je naredne 1956. otići na   je žao, da je podržava. Poslije njene po-  zne načine mu se umanjuje vrijednost.“
          hadž, ali nije mogao dobiti pasoš. Hadž   tvrdne rečenice da je dobio puno godina,
          je obavio 1957. godine. Po povratku s   on je hladnokrvno dodao: ‘Nek je vala!’   IBRAHIM JE TEK POKRAJ ŽIVOTA
          hadža njemu je promptno povećan porez   Nije mi puno pričala kako je deverala tih   PLAKAO
          i učestale su inspekcijske posjete radnji   pet i po godina. Isticala je jedan događaj.   U znak sjećanja na svog prijatelja
          i kontrolisanje njegovog rada. Kad sam   Jednog dana usred zime, bio je velik sni-  Ibrahima, Muhamed Serdarević je u Pre-
          kao dječak nosio ručak babi, kod njeg bi   jeg, na vrata je pokucao neki nepoznat   porodu broj 20/693 od 15. 10. 2000, u ru-
          često zaticao hafiza Ibrahima ef. Ridža-  čovjek i rekao joj da je udno Bistrika do-  brici Priče iz života nekadašnjeg Sarajeva,
          novića, pa Sinanudina ef. Sokolovića, te   vezao pet metara drva. Dalje nije mogao   objavio poruku hadži Ibrahima Berbića
          Kjamila ef. Silajdžića, a najčešće bi na-  zbog snijega, te da ih treba nekako dove-  koju je uputio svom bliskom prijatelju
          vraćao Muhamedaga Serdarević. Njih   sti na adresu. Kasnije je majka rekla da   hafizu Ibrahimu ef. Ridžamoviću: „Tebi
          dvojica bi naručivali jednu kahvu s dva   je ta drva uplatio Šukrija Mujezinović iz   je lahko. U tebe su evladi veliki i ti ih
          findžana, kasnije sam shvatio: kahva se   Švrakina Sela, za kim je bila udata njena   sada vidiš kao gotove ljude, a kod mene
          često pili pa bi uzimali jednu s dva, kako   sestrična. Za njih je mama često dovila.“  su pilići koji još nisu dobili krila da lete.
          su je zvali. Kad sam završio osnovnu   Na pitanje da li je rahmetli hadžija   U zatvoru sam bio i znadem sve komuni-
          školu, a bilo je to 1967. godine, babo mi   Ibrahim pričao o zlostavljanju u zatvo-  stičke marifetluke i ja im ama baš ništa
          je rekao: ‘Sine Suade, neću te prisilja-  ru, odgovorio je: „Rijetko je ili gotovo   ne vjerujem. Evo, ova druga djeca koja
          vati, znam da bi me poslušao kad bih te   nikako nije pričao o zatvorskim danima.   su vezana za ove škole koje ne izučavaju
          i tjerao, ali ti sugerišem da upišeš Gazi   Nama je malo o tome pričao, a više svojim   vjerske predmete, roditelji njima obraćaju
          Husrev-begovu medresu, jer je to najbo-  ahbabima. On je trebao da radi ono što   više pažnje, a nekako je insanu lakše kada
          lja škola.’ Moj babo je preselio 1978. go-  im je trebalo. U Zenici je bio s osuđenim   dijete dadne u medresu. Nekako sebe ra-
          dine, a u penziji je bio 6 godina, a sve te   Mladim muslimanima. Čvrstina imana tih   stereti i kaže: Allahu, na amanet ja sam
          godine bio je bolestan.“          ljudi bila mu je fascinantna. Ne znam koje   svoje dijete predao muderisima i neka ga
                                            bi godine njegovog života mogao nazvati   oni i uče i odgajaju. Eto, moj hadži hafiz
          NAJTEŽE JOJ JE BILO KAD SU JOJ    sretnim. S 11 godina ostao je bez ičeg, a   efendija, ja napunih tebi glavu sa svačim
          ODVELI KRAVU                      potom su ga razni sistemi vraćali na po-  pa neka i meni malo oblahne. Evo kahva
            O životu Ibrahimove porodice dok je   četak. Čini mi se da je nama Bošnjacima   nam se hoće ohladiti.“
          on bio u zatvoru Suadu je pričala majka   suđeno da živimo neka turbulentna vre-  Mnogo toga je emotivno utjecalo na
          Razija. Evo šta mu je kazala: „Neposredno   mena. Nakon završetka Drugog svjetskog   rahmetli hadžiju Ibrahima, o čemu svje-
          poslije presude došla je sudska komisija   rata zadatak nove vlasti bio je da se obra-  doči stanje u kojem ga je, potkraj njego-
          i popisala sve stvari u kući i u kožari, a   čunava s tzv. narodnim neprijateljima.   vog života, nalazio sin Suad: „Pred njegov
          potom je došao kamion u koji su poto-  Obračun s Mladim muslimanima, pa na   odlazak u penziju često bih ga u radnji
          varili sve stvari. Bilesi, odnijeli su i krpe   ekonomskoj ravni montirani proces za   zaticao kako plače. Kad bi mene ugledao
          za brisanje poda. Zanoćili su na golom   67 obućarskih poduzetnika, pa oduzima-  krišom bi brisao suze. Kad je s odlaskom
          podu i bez ičega. U to vrijeme majka   nje imovine i insceniranje i montiranje i   u penziju bio vezan za kuću, gotovo stal-
          ima sina od nekoliko mjeseci i pastorka   drugih sudskih procesa, oduzimanje imo-  no bi plakao. Možda je tugovao za kućom
          od 13 godina, a najteže joj je bilo kad su   vine, kroz zakone poput onog o ukidanju   koju su mu oduzeli i omogućili da u njoj
          iz ahara izveli kravu jer se plašila kako   humanitarnih i kulturnih organizacija.   stanuju on i majka do kraja života, a mi
          će hraniti djecu. Sutradan je na sokaku   Otkako je Austro-Ugarska došla na ove   njihovi sinovi do punoljetstva. Ja sam,
          srela prvog komšiju, kojeg ja nisam upo-  prostore, ciklično se, čini mi se, svakih   kad su se stekli uslovi, otkupio tu našu
          znao, i nakon što ju je pozdravio, rekao   tridesetak godina, smjenjuju događaji u   kuću. Kad bi znao za ovo, babi bi bilo
          je: ‘Osudiše Ibru. Petnaest godina. Puno   kojima se bošnjački element ekonomski   lakše i na Onom svijetu.“    n


                                                                                                    STAV 20/1/2023 61
   56   57   58   59   60   61   62   63   64   65   66