Page 65 - STAV broj 411

Vjerovalo se da je ova kuća, u kojoj desetljećima bijahu
pohranjena dva Kur’ana sastavljena glasom Božijeg
bila, a ispisana slovima tih svetih mističnih učenjaka,

zaštićena od svake laži, objede, uroka i sihra, od poplave
i požara, i od vjetra, i groma, i od svega čime bi šejtanska
vojska kidisala na nju. Potvrdi se to, kazuju najstariji
Fojničani, prvih dana nakon Drugog svjetskog rata.

te ti ispi otrov i zauvijek ostade u Trav- jer nije, kažu, htio staviti kadijski muhur
niku, on, Siri-paša, čim dođe u Bosnu, na zahtjev sultanu da povuče odluku o
odmah izdade naređenje da stoji svako ukidanju njihovog reda.
ondje gdje se zatekao. Zabrani tad svaki
prelazak iz jedne nahije u drugu bez nje- KROV ZA KROV
govog ličnog odobrenja, a na glavne pu- Tom poganom vremenu, kada sve bi-
glavom platili.) Dželalijini pozivi agama teve postavi zaptije i svakom se zagleda u jaše ustumarano i svako bijaše na nekom
i begovima da mu dođu na noge načiniše lice i u krivnju. Tako on na miru protabiri putu, mudri Fojničani odgovoriše na svoj
takvu zbrku da je tih godina Bosna ličila one koji bijahu za katilskog gajtana. Ubr- način, originalno i lucidno – sagradiše
na mravinjak. Svako je bio na nekakvom zo, narod se gotovo sasvim smiri, a pred musafirhanu. Tada se sinovi, a neki kažu
putu, u nekakvoj hići, svako je nastojao sami kraj Siri-pašine vladavine zamrznu unuci Salih-age Iskrića, onog o kojem se
da ga ne dokači njihanje katilskih gajta- se sva Bosna u nevjerici i u strahu. Tada i priča da je s velikim uspjehom predvodio
na što ih Dželalija razape nad Travnikom. ovamo dođe glas kako je sultan Mahmut Fojničane u Dubičkom ratu, osokoliše da
Ljudi zatezahu vratom i, zarasli u strah, II pozvao sve istanbulske janjičare na At- nigdje ne idu iz Fojnice pa šta god im sveti
sudarahu se po drumovima, kao buhe mjedan da, kako je to običaj i red, prime kismet namijeni. I Muhamed, i Mehmed, i
nenadano istjerane iz krzna. S planina se plaću. Ali prevari ih. Umjesto dukata, sa Mahmut, sve trojica aga poznata po Iskri-
spustiše hajduci i tako se osmjeliše da po- svih strana dočeka ih paljba topova i pra- ća tvrdoglavosti, bijahu istrajni u svojoj
češe napadati na odžake u kojima ostajaše sak pušaka, a one koji se uspješe izvući iz odluci. Džaba ih je bilo nagovarati da se
samo ženska čeljad. Konačišta i hanovi, te pogibelji sasjekoše sabljama. Cijeli trg, barem povuku prema Kozogradu kada
butum, bijahu pretrpani, ljudi se izmije- od Aja Sofije do Plave džamije, bijaše pre- od Gromiljaka dojašu glasnici s viješću
šaše do te mjere da se više nije znalo ko plavljen uzavrelom janjičarskom krvlju. da valijine zaptije skrenuše uz Fojnicu.
je ko niti ko kome pripada. Pobornici reformi nazvaše taj događaj Na kraju ih se ljudi okaniše i ostaviše ih
Zbog toga Šerif Selim Siri-paša, sretnim početkom, a već sljedeće godine njihovoj ludoj odluci. Tad oni počeše da
naslijedivši Dželaliju, za kojeg se pričalo svu Bosnu protrese priča kako u Sarajevu podižu kuću, odmah tu, na obali Šćone, ni
da više nije mogao da se nosa s tolikim razbjesnjeli janjičari do smrti kamenovaše sto koraka od Atik džamije. U njoj se u to
dušama koje ga pohodiše po cijele noći kadiju Mustafu Nurudin-efendiju Šerifiju, doba smjenjivahu putnici iz svih dijelova

STAV 20/1/2023 65