Page 67 - STAV broj 411

dane sjedio i prepisivao Kur’an – zato u Potvrdi se to, kazuju najstariji Foj-
njegovom rukopisu ima blagog talasanja ničani, prvih dana nakon Drugog svjet-
vode koje činiše Miljacka kada se previje skog rata. Ne bijaše narod još dobro ni
pod sarajevskom tabijom i tiho zahurlja shvatio da je nastupio mir i kraj ratne
niz Brodac. Za njega se priča da je za ži- nedaće, kad Fojnicu zahvati požar. Hu-
vota prepisao devedeset Kur’ana i da su knu silovito, usred noći. Ponesen vje-
neki dospjeli čak i do Mekke, i do Me- trom, u trenu se rasplamsa takvom si-
dine, i u Stambol. Prepisao je Mustafa i linom da usnuli ljudi jedva spasiše žive
na stotine djela mevlevijskih učenjaka i glave na ramenima. Ostalo sve izgorje.
pjesnika i cijelu Rumijevu Mesneviju, ali Uzalud oni odlučniji načiniše redove s
ona izgorje u požaru kad Eugen Savoj- kantama i vjedrima, zahvatahu vodu iz
ski zapali Sarajevo. Nakon toga, put ga rijeke i pljuskahu je u plamen. Činilo
odnese u Yenişehir, u Larisu, u Grčku, im se kao da se voda u zraku pretvarala
SVETA KUĆA i tu se izvi posljednja linija njegovog ži- u gas i da se plamen pod njom samo još
Kada minuše pogana vremena i kada se votnog harfa. žešće raspojasavao, neukrotiv. Huktio je
Bosna umiri te u Fojnicu malo ko svraća- Narod vjerovaše da su ti učeni ljudi koji sokacima kao podivljali konj, pepeleći
še izuzev onih koji dolazahu tražiti lijeka, boraviše u ovoj kući ili u njoj ostaviše ki- sve pred sobom.
braća Salihagići, i Muhamed, i Mehmed, tabe rađane ispod njihovih magičnih pera I kad su iznureni Fojničani pred zoru
i Mahmut, vratiše se starom običaju koji svojim znanjem prodrli do najdubljih taj- digli ruke od njega i pustili ga neka se
razviše još njihovi čukundjedovi. Stadoše ni u ljudskoj prirodi i Božijem okruženju izdivlja nad njihovim gradom koliko ga
oni tad da u musafirhanu primaju učene i da su okusili mistična značenja slova te volja, on dođe do musafirhane i stade. I
ljudi koji će u miru fojničkom raditi na naučili da ih stave u takav poredak koji, taman kad su se ponadali da je izgubio
svojim studijama ili kaligrafe i prepisiva- crpeći snagu iz drevnog zapisa kojim Bog snagu, on se prope i huknu naprijed no-
če Kur’ana. Ovim posljednjim postaviše naređuje svjetovima da budu, može da se vom snagom, ali se istog trena zausta-
visoku, gotovo nedohvatljivu ljestvicu. suprotstavi svakom zlu i da preduprijedi vi, kao da udara na zid. Onda zaobiđe
Staviše oni u musafirhanu na posebno svaki šejtanski naum. Gdje oni borave, s druge strane, pa udari otud. Poskoči i
mjesto dva Kur’ana izuzetne ljepote. Za kazivalo se, tu ostaje njihov duh. Uvlači huknu svom silinom, ali opet se razbi o
prvi rekoše da ga je prije više od dvjesta se on u sve što ih je okruživalo, pa i sami nekakvu nevidljivu prepreku. Ovaj put
godina prepisao neki Husrev, sin Musta- prostori postaju sveti kao što je sveto svje- zašišta i surva se sam u sebe, kao da je
fin, o kojem ništa više ne znaju, već to, a tlo njihove misli i svet trag njihovog pera. udario na vodopad. Krenu s treće stra-
i to pretpostavljaju, da je bio gost u kući Njihove riječi, još se kazivalo, imadoše ta- ne, ali i ondje ga dočeka nevidljiva sila.
njihovih djedova i da je za svoj posao za- kvu sposobnost da bi prodirale i u duva- Izgledalo je, tvrđahu očevici, kao da je
sigurno bio bogato nagrađen. rove i ostajale ondje vjekovima, kao sveti sva musafirhana bila opkoljena debelim
Za drugi Kur’an rekoše da ga je ne- talismani, ili zapisi, čuvajući dom i kuću vodopadima. I ti vodopadi počeše se
što kasnije prepisao Katibi Mustafa Boš- u kojoj oni bijahu musafiri. Tako se vjero- pomjerati naprijed i suzbijati plamen i
njak iz Sarajeva, poznatiji kao “mevle- valo da je i ova kuća, u kojoj desetljećima on se uskoro smiri i zatrnu se kao da ga
vija Mustafa”, a s njegovim rukopisom bijahu pohranjena dva Kur’ana sastavlje- nikada nije ni bilo. Fojničani, ukoljče-
malo se čiji mogao ogledati. O njemu na glasom Božijeg bila, a ispisana slovima ni u čudu, jedva prozboriše dovu. Dugo
su znali nešto više. Tako su svakom mu- tih svetih mističnih učenjaka, zaštićena od su stajali tako, zgranuti, bespoštedice se
safiru pripovijedali da je ćatib Mustafa svake laži, objede, uroka i sihra, od popla- zahvaljivali Bogu i spominjali se svetih
bio derviš u mevlevijskoj tekiji na Ben- ve i požara, i od vjetra, i groma, i od svega ljudi koji boraviše u ovoj kući i njihovih
tbaši, te da je u jednoj od soba po cijele čime bi šejtanska vojska kidisala na nju. kitaba pohranjenih u njoj. n

STAV 20/1/2023 67