Page 74 - STAV broj 411

KULTURA

zastupljena su i djela iz etike, biografije,
historije, hadisa i logike.
Najstarije prepisano djelo u ovoj zbir-
ci, navodi Lavić, potječe s početka 15.
stoljeća. Riječ je o sufijskom djelu an-
daluzijskog mutesavvifa Muhammada
an-Nifzija iz Ronde u Španiji. Djelo je
prepisao Muhammad sin Salihov Warraq
818/1415. godine.

PORODIČNO BLAGO OKIĆA
Od djela domaćih autora ovdje vri-
jedi istaknuti šest djela koja je napisao
Hasan Kafi al-Aqhisari (Pruščak), umro
1025/1616. godine, među kojima je i pri-
jevod djela Nizamu-l-Ulema, koji je sači-
nio lično Kafija Pruščak. Biografi navode
da je Muhamed Teufik Okić na Sorboni
pripremio i doktorsku disertaciju upravo
na temu Pruščakova djela Nizamu-l-ule-
ma, čija odbrana zbog različitih okolnosti
nikada nije održana.
“Treba spomenuti i dva djela koja je
napisao Muḥammad b. Musa Allamak
al-Bosnawi, umro 1045/1635. godine, i
to: komentar kur’anske sure Al-Fath, za-
tim djelo iz sintakse arapskog jezika Šarh predaja vezuje za Nu‘man b. Ṯabita, Abu oblasti, među kojim izdvaja Idžazetna-
ar-risala aš-šamsiyya, koja je u integralnoj Hanifu. Koliko je ovaj rukopis raritetan, mu iz kaligrafije koju je Ismaʻil aḏ-Ḏihni
verziji prvi put dostupna putem ovoga pri- pokazuje i činjenica da je prilikom pre- (Ismail Zihni) 1821. godine izdao učeniku
jepisa. Naime, za ovo djelo smo do sada trage zbirnog kataloga rukopisa Republi- Ahmadu Bureku al-Muhtariju, poznatom
znali samo putem izvora u kojima su spo- ke Türkiye ustanovljeno postojanje samo sarajevskom kaligrafu iz prve polovine 19.
minjane i jedne do sada poznate folije koje jednog prijepisa ovoga djela u biblioteka- stoljeća, sinu pjesnika i kaligrafa Abdulla-
se čuvaju u Gazijinoj biblioteci. U zbirci ma na području današnje Turske. Među ha Bureka. Ismaʻil ad-Dihni, sin Muḥam-
su zastupljena dva naslova Muhammeda mnogobrojnim djelima posvećenim po- mada as-Saraʼija, porijeklom iz Konjica,
Hawaʼija Uskufija, umro 1010/1601. go- sljednjem Božijem Poslaniku izdvajamo živio je u Sarajevu u drugoj polovini 18.
dine, i to: poznati rječnik Maqbul-i ʻarif Komentar zbirke dova sabranih iz govora i početkom 19. stoljeća.
(prvi južnoslavenski rječnik štokavskog Muhammeda, a. s., na arapskom i turskom Prema njegovim riječima, među jezici-
narječja) i do sada manje poznate tri pje- jeziku, od nama nepoznatog autora, koja ma kojima se služio Muhamed Tajib Okić
sme ovoga autora. Od ostalih zanimljivijih je iluminirana na karakterističan način”, spominje se i latinski, te je zanimljivo da
rukopisnih djela izdvojio bih još nekoliko govori Lavić te dodaje kako je zanimljiva i se u njegovoj rukopisnoj kolekciji nalazi i
njih. Jedini primjerak Zbirke hadisa, čija se rukopisna zbirka idžazetnama iz različitih Latinsko-tursko-bosanski rječnik ljekovi-
tog bilja od nepoznatog autora. Nažalost,
ni u ovom slučaju nisu poznati prepisivač
niti mjesto prijepisa djela.
Na kraju vrijedi još spomenuti i Pu-
topis s hadža, koji je na turskom jeziku u
stihovima spjevao Muhlisi, al-hagg Mu-
stafa al-Bosnawi, umro poslije 1162/1749.
godine. Ovo djelo prepisao je nepoznati
prepisivač 1214/1799-1800. godine.
“Ukratko, može se zaključiti da je riječ
o tematski i jezički raznovrsnoj kolekciji,
sastavljenoj od brižljivo biranih naslova,
kojom rahmetli Muhamed Tajib Okić na-
stavlja svijetlu tradiciju svojih prethodnika.
Nasreću, ova kolekcija nije doživjela sudbinu
rukopisne zbirke Safvet-bega Bašagića, nije
završila izvan granica Bosne i Hercegovine,
ponajviše zahvaljujući zalaganju bosansko-
hercegovačkih naučnih radnika, među ko-
jima se posebno ističu imena Hamida Diz-
dara i Rašida Hajdarevića. Ostala je u našoj
domovini kao kulturno blago prve katego-
rije”, zaključuje Hamza Lavić. n

74 20/1/2023 STAV