Page 74 - STAV broj 360
P. 74

APOKRIFNI FRAZARIJ



                                            Miris paljevine osjeća se i danas

                                            MARKGROF LUDWIG



                                            BADENSKI KLEČI U



                                            SRUŠENOJ DŽAMIJI

                          Piše:
                          Irfan HOROZOVIĆ
                                            Na nekim mjestima prepoznajemo stvari za koje nismo ni slutili da
                                            ih poznajemo. Takva čitanja mjesta oživljavaju poput priča.











                 akoračio je u taj prostor, a onda   izložbama, te književnim druženjima ili   Bečki ratovi ulazili su u svoju ko-
                 se najednom spotaknuo. Očistio   naprosto čitanjima.          načnu završnicu.
                 je rukama prašinu i razbijene   U jednoj šetnji ugledah veliki nat-  S napadima i odmazdama.
         Z kamenove koji su ispunjavali     pis Kalfa.                            Vraćali su se kao sjene koje su miri-
         nekadašnji prostor molitve. Tad je vidio   – Bio si ovdje prije nas – reče mi   sale na palež i ruševine. Na dim. I ličili
         ploču za koju je zapeo. Na njoj je nešto   jedan od onih s kojima sam šetao. Očito   su na dim.
         pisalo. Očito je stajala iznad ulaza. Bio   je mislio na moj istoimeni roman.  Tako je bilo sve dok se nisu ukrca-
         je tu datum izgradnje i ime graditelja.   – Izgleda da jesam...ć      li na golemi splav i prebacili na drugu
         Toliko je znao pročitati nakon svih ovih   – Jesu li to stavili u tvoju čast?  stranu Save.
         godina. Kodža Mimar Sinan. Sinan. Ve-  Ne bih rekao. Ima mnogo kalfa na   Miris dima i dalje se osjećao u nji-
         liki graditelj.                    ovom svijetu. Čak i Hadži Kalfa. Možda   hovoj odjeći i kosi.
            Tu je džamiju, čijeg se izgleda sad   njegovi potomci drže tu radnju ma šta   Kad su se svi prebacili, zajedno s
         Ludwig bezuspješno pokušavao sjetiti,   ona bila. Otići ću da pogledam  malim topovima, lica su im se ozarila. I
         sagradio upravo on.                   Drugi nisu htjeli.              činilo im se da su okupani.
            Klečao je i podigao pogled ka nebu.  Tako smo nas dvojica prešli taj široki   To je bio kraj jedne ratne epizode.
            Ko zna zašto, pomislio je kako će   prostor i našli se pred buregdžinicom.   Nekoliko godina kasnije Eugen Sa-
         možda nešto vidjeti. Vidio je samo tmur-  Iznenadio sam što nije knjižara, ali ipak   vojski je nadmašio svog rođaka po palje-
         ne oblake. Lice koje je iščekivao skriva-  sam želio ući unutra.      vinama i rušenju. Za oko mjesec dana,
         lo se iza njih.                       – I šta sad?                    koliko je trajao taj upad u Bosnu, stigao
            Šta bi na to kazao njegov bliski ro-  – Ništa. Baš sam želio probati tur-  je do Sarajeva, spalio ga, porušio mu
         đak Eugen Savojski?                ski burek...                       bogomolje i onda se vratio istim pu-
            Ništa.                             – Kad si već navalio...         tem, pokraj Visokog, Žepča i Maglaja.
            Zamislio bi se i onda mu ispričao   Progutali smo taj Kalfin burek. I je-  Sva ta mjesta dugo će nositi pečat nje-
         jedan od svojih doživljaja koji je na nj   dan komad zeljanice, koja mi je od dje-  gove posjete.
         ostavio sličan dojam.              tinjstva bila draga.                  Savu su prešli kod Broda i uskoro se
            Tako je valjda sve u životu.       – Šta misliš?                   našli na Eugenovom imanju, s dvorcem i
            Sve su sad vrata. S jedne strane sto-  – Skoro kao naš, ali ipak je drukčiji  okolnim selima, na rubu Kopačkog rita,
         ji Mustafa Hadži Kalfa, s druge Evlija   – Tako je to u životu... nije isto ni u   koji ih je čekao pun divljači.
         Čelebija.                          kućama koje su jedna pored druge, a po-  Ubrzo su, nakon kratkog odmora, lo-
            Jedan je pisao o Gornjem gradu, a   gotovo u ovako udaljenim gradovima...  vili jelene i zečeve, lovili su ih kao sjene
         drugi o Banjalukama (pošto je riječ o   Na nekim mjestima prepoznaje-  i pekli da se počaste i uživaju, s vinom,
         dualu, u pitanju su Gornji i Donji še-  mo stvari za koje nismo ni slutili da ih   u svom trijumfu.
         her). Divio se još, koliko se sjećam nje-  poznajemo.                    Spaljena mjesta i ruševine spominjali
         gova putopisa, baklavama i trešnjama   Takva čitanja mjesta oživljavaju po-  su samo kao ratne dogodovštine.
         (goleme su bile te trešnje, ko bostan   put priča.                       Tako je to bilo.
         haman-ha)                             Ludwig je ustao i umorno se zaputio   A miris paljevine i prašnjavih ruše-
            Blijesak u sjećanju.            do svog konja. Put povratka bio je obi-  vina osjeća se i danas u tankoćutnim no-
            Bio sam u Istanbulu s raznora-  lježen zgarištima i ruševinama. Osjećao   snicama, kao i priča o smrti sultana Su-
         znim umjetnicima koji su predstavljali   se sve ponosnije i bodrije. Znao je šta će   lejmana koju je njegov veliki vezir skrio.
         našu zemlju koncertima, predstavama,   to značiti Dvoru.                 Tako su se ratovi nastavili.    n



         74  28/1/2022 STAV
   69   70   71   72   73   74   75   76