Page 70 - STAV broj 360
P. 70

KULTURA


          Pjesnikinja koju treba pratiti

          s velikom pažnjom

          KADA SE





          IZ NAJTEŽE




          ŠUTNJE POČNE





          PROGOVARATI






          Amina Bulić, “Podrhtavanja”, poezija, “Planjax”,
          Tešanj, 2022.




          Piše: Željko GRAHOVAC             profiliranost autorskog pisma – na temelju   prvog ciklusa “Jalovanje”, bilo da u kon-
                                            kojih nikad ne bismo mogli pretpostaviti   tekstu rasapnosti svijeta i života daje
                                            (da s tim iz konteksta već nismo upozna-  riječ ženskom iskustvu (kao u ciklusu
            “Zbila se snaga u tanke zidove vena/   ti) da je ova knjiga pjesnički prvijenac:  “Samice”), bilo da se oglašava iz nekog
          sad oplemenjeni strahom/ jasni u tmini/   “Podrhtavanja Amine Bulić nesva-  mističkog prekoračenja k onostranom
          stupamo u vječnost // Sutra će nas potom-  kidašnje su zreo i ujednačen rukopis za   (kao u posljednja dva ciklusa “Hram” i
          ci čitati/ iz zemlje/ prevoditi nam/ kosti u   prvu knjigu mladog autora. (…) U ovoj   “Oslobođenje”), pjesnički glas Amine Bu-
          imena // Sutra će nijemost naša glasnije/   knjizi poezije sreću se široko poznavanje   lić konstantno i dosljedno evocira i održa-
          od vapaja ovih ječati.” (“Čitanje zemlje”)  svjetske književnosti, historija, mit, po-  va upitnost čovještva (i kao neprevladane
            Amina Bulić pridružuje se (sa zado-  slijeratno iskustvo i tegoba savremenog   boli u žrtvama zla i rata pojedinačno, ali
          voljstvom možemo to naglasiti) ne baš   svijeta.” (Rebronja)         i kao obezličenja/obezljuđenja takozvane
          maloj grupi mladih pjesnikinja i pjesni-  Prva recenzentica također ukazuje na   svjetske moći, ili tog nekog duha epohe).
          ka koji u posljednjih godinu-dvije svo-  postapokaliptičku vizuru iz koje je ispisana   “Otetom domu pođeš/ s jave kad skre-
          jim knjigama prvijencima (ili drugim   knjiga; u osam manjih ciklusa razvrsta-  neš/ među lahke mrakove/ kojima od umo-
          po redu objavljivanja) daju značajan do-  ne, najveći dio od ukupno 50-tak pjesa-  ra tijelo se hladi // Tvoja sudbina tuđa sad
          prinos kvalitativnom usponu tekuće pro-  ma problematizira preživljenost svijeta u   je/ i jezik ti se u ustima grči/ htio bi da
          dukcije u BiH; uz Anitu Pajević, Vernesa   čovjeku (i čovjeka u svijetu). Naravno da   porodi objašnjenje/ što utamničen snom/
          Subašića, Nikolinu Todorović, Azeminu   je ratna destrukcija ponajprije uvjetova-  na ruševinama svog doma stojiš // Ali tvoj
          Krehić, Eminu Kovačević, Mirzu Pinjića,   la ovakvo pozicioniranje kreativnog pje-  jezik tuđi sad je/ pa nemaš čime posvje-
          Vladana Šipovca – odsad ćemo s velikom   sničkog uma – ali moramo imati u vidu   dočiti/ Sebe.” (“Utamničenje”)
          pažnjom (i s dobrim razlogom!) pratiti   (a na to nas u svojoj recenziji upozorava   Bez sumnje je to granica (ali i os oko
          dalji autorski razvoj i ove mlade pjesni-  Naida Mujkić) da “(…) Bulić nam po-  koje se sve u ovoj knjizi vrti): ta tuđost
          kinje. Rođena je 1991. godine, magistra   kazuje kako rat zaposjeda dva prostora:   vlastite sudbine, ta tuđost vlastitog jezi-
          je komparativne književnosti (Filozofski   jedan je vanjski, javni, i unutar njega je   ka. Pjesnikinja sve vrijeme prekoračuje tu
          fakultet Sarajevo), u uredništvu je inter-  moguće govoriti o miru, dok je u drugom   kobnu granicu, u oba smjera, uspijevaju-
          netskog časopisa “Fragment”, prevodi s   rat koji se iz vanjskog prostora preselio u   ći u rukama zadržati sklisku ribu samog
          italijanskog – i, što je posebno značajno,   unutrašnji prostor bića i koji traje mnogo   suštastva – tragajući za riječima i za sin-
          objavila je već značajan broj stručnih ra-  duže i bolnije”.         taksom tog ne-više-mog jezika, porađajući
          dova, filmskih i književnih kritika i eseja   Možda bi za to oko čega se okuplja au-  ih u naponu oslikovljenja:
          u raznim elektronskim i printanim me-  torica najprimjerenija riječ bila – raščinje-  “Uranjam u drhtave odraze drveća/
          dijima u nas i u regiji.          nost humanuma u čovjeku i u društvenoj   na mlakoj površini rijeke/ još ne zebu me
            Obje recenzentkinje (Nadija Rebronja   stvarnosti, bilo da se javlja iz prvog lica   dubine/ dok se prelamam u svjetlu/ čuh
          i Naida Mujkić) naglasile su duhovnopo-  množine (nekog užeg ili najšireg kolek-  sebe koja bih/ tek život u utrobi nadošao/
          etičku utemeljenost i izražajnostilističku   tiviteta), kao što je to slučaj s pjesmama   slijevaše se tepanja pramajke/ u žudnu



         70  28/1/2022 STAV
   65   66   67   68   69   70   71   72   73   74   75