Page 41 - STAV 332-333
P. 41

APOKRIFNI FRAZARIJ



                                            Sve ostaje skriveno iza trepavica

                                            BEZISTAN, KAPIJA




                                            MOJE MLADOSTI





                          Piše:              Taj visoki natkriveni prolaz i sad pruža blagotvornu sjenu nad svime
                          Irfan HOROZOVIĆ    čega se sjećam iz vremena odrastanja. Danas kad razmišljam o tome
                                             shvatam da je to bio prolaz između dva svijeta: svakodnevnog i onog
                                             koji nikad nismo mogli u potpunosti razjasniti. Na donjem izlazu tog
                                             prolaza svijet nevjerovatnih uspomena.






                amtim trenutak kad sam tu prošao.   na mjestima gdje su njihovi stari živjeli.   Sudbinske.
                Otac me je držao za ruku, zastajali   Aurelio, naprimjer.         Bio je jedan podzemni prolaz ispod velike
                smo kod raznih prodavača (vjeru-  Kad bi se postavile šatre i stvorili pro-  rijeke o kojem se stalno pričalo. Nikakvog
         Pjem da mi je tad kupio sandale od   lazi između njih, mnogo se različitih na-  dokumenta niti dokaza o njemu nije bilo.
          tanke svijetle kože koje sam neko vrijeme   roda tu sretalo. To su bile svetkovine koje   Ipak, jednom sam ga slučajno otkrio i uro-
          nosio). I to je to. Moje jedino sjećanje.  su nastajale same iz sebe.  nio poput strasnog istraživača. Nakon nekog
            Sve ostalo sam vidio ispred, ili iza, i   Zid smrti.               vremena sam se zaustavio. U posljednji tre-
          onda, nakon nerazjašnjenog požara, na   Kakvo mjesto. Magnetično. Uvijek sam   nutak, čini se. Nikad to više nisam pokušao.
          fotografijama. Između ostalih, najupe-  se tu osjećao kao na pragu vira. Vira koji   Ali vidim.
          čatljivije su slike Alberta Kahna, tj. pri-  je jurio na nas.           Vidim.
          zori iz, kako se kaže, “njegove briljantne   Napisao sam, kasnije, o toj fascinaciji   I čujem.
          fotoepopeje”.                      jednu od svojih najdražih priča u mladosti.  Čujem.
            Bezistan. Taj visoki natkriveni prolaz   Nešto dalje od tog grada između Tvr-  ne uloviše me čak ni godine što dašću
          i sad pruža blagotvornu sjenu nad svime   đave i Tržnice bila je velika rijeka sa svo-  poput pasa uz niski brežuljak gdje
          čega se sjećam iz vremena odrastanja. Da-  jim pritokama. Neobična rijeka i još neo-  se skriva
          nas kad razmišljam o tome shvatam da je   bičnije pritoke.              neko, kao popijevka znana u ambarima
          to bio prolaz između dva svijeta: svakod-  Svako mjesto ima neku svoju legendu.   moždanim, i note joj danima trud-
          nevnog i onog koji nikad nismo mogli u   Pogotovo kad je riječ o vodama.  no topću.
          potpunosti razjasniti. Na donjem izlazu   Zeleni vir.                   Nije me stiglo ovo vrijeme svakodnevno
          tog prolaza svijet nevjerovatnih uspomena:  Nevjerovatno, nekad sam ronio u sredi-  ni bivše, ni buduće, ni kapa nevidljivka
            Ringišpil.                       šte njegove usisavačke moći, glupo hrabar,   samo ova zora, jutrenje, jesen vidika
            Putujuće slastičarnice.          pouzdajući se u snage svojih nogu i ruku.   i ja, večernji putnik, umoran tako drevno
            Vašarski svijet pušaka i vašarskih   Besmislena radoznalost. Pred snagom tog   na putu za zemlju porezanu, jutarnju,,
          nagrada.                           malog grotla ispod kog je bio labirint seda-  tako blizak i smjeran pred lipa šumu
            Mali šator u kojem je bio mali cirkus s   ra (niko iz njega živ nije izišao) ipak sam se   tajnu
          nevjerovatnim zabavljačima, akrobatima i   zaustavio i izronio sa strane. Osjećam strah   živeć u jednoj sekundi na tlu gdje
          ostalim cirkusantima.              zbog tog i danas.                 ću pasti
            Ne znam zašto, ali pamtim ih u nijan-  Crni vir.                      otkrivam bogatstva jutarnje svjetilj-
          sama plave i ružičaste. Imali su nadimke,   Priče o njemu bile su još opasnije. Bio   ke plave
          naravno, kao i svi ostali, ali većini sam znao   je na najvećoj pritoci. Roneći ka njemu, vi-  predan krajoliku nagom razbuđe-
          i izvorna imena, jer su njihovi mali rođaci   dio sam slična okrugla vrata koja su vukla u   ne glave
          išli sa mnom u školu. A ta imena su bila   nepoznato. I to je sve što znam. Ta sličnost.   tu gdje će iz magle moj zao portret
          impresivna. Njihovi preci su u gladnim go-  Labirint iz kojeg nema povratka.  se spasti
          dinama došli ovdje zaputivši se ka svetoj   Neka vrsta njegovog čuvara bio je jedan   dok se zastava kraljevskog grada ju-
          zemlji gdje će im sve rane biti zaliječene.   gorostas. Začudo, zvao se Aurelio. Šepao je   tru svija
          Međutim, njihov predvodnik, okušani pre-  na jednu nogu jer je kao dječak upao u bu-  Tako se zatvaraju korice nagorjele
          varant, koji im je uzeo sav novac, preveo ih   nar i otad nije najbolje čuo. Niti govorio.   knjige.
          je preko rijeke-granice i ostavio u nepozna-  Da je mogao, niko bolje od njega ne bi znao   Kroz njih se vidi sve.
          toj zemlji čiji je poglavar bio sultan. Osta-  govoriti o crnom viru. On se dolje osjećao   Prolazi i labirinti o kojima možemo
          li su tu, bavili se zemljom i svim drugim   kao kod kuće.            samo slutiti.
          stvarima kojima se ljudi bave. A njihova   O virovima se svuda pletu tragične priče.  I sve ostaje skriveno iza trepavica.
          imena i prezimena su svijetlila kao nekad   Ljubavne.                Samo to vir može pročitati.    n


                                                                                                    STAV 16/7/2021 41
   36   37   38   39   40   41   42   43   44   45   46