Page 43 - STAV 332-333
P. 43

proporcije indiga miješajući ga s jogurtom.
          Poslije su na red došli lišće, trava, ploči-
          ce, cigle i komadi uglja. Boju bih dobivala
          ostavljajući lišće u vodi pod suncem i do-
          biveni ekstrakt miješala s drugima”, priča
          Kayakoku. Za nju je, kaže, svaka nova boja
          veliko otkriće. Dok je komade pločica i cigle
          drobila kamenom, pa njihov prah miješala
          s indigom dobijajući ljubičastu boju, osje-
          ćala se kao da putuje svijetom i svemirom
          upijajući tonove svojih boja.
            Ovakav poduhvat i njemu slični napo-
          ri učinili su da postane fascinirana bojama.
          Smatra da njezino razumijevanje koloristič-
          nog slikarstva proizlazi iz ovoga. Jer, kako
          kaže, slikanje za nju predstavlja boju.
            “Moja inspiracija su prvenstveno veličan-
          stvene boje prirode. Zatim, ti veličanstveni
          motivi cvijeća s mirisom Krima i Kavkaza,
          tulipani, ruže koje su vezle moje nane, lju-
          bičice i još mnogo toga. Stari turski pečati,
          mistika, šamanizam, mitologija, to su tako-
          đer teme koje utječu na mene. Tu je i priča
          o ženama s kojima sam nedavno radila, o
          ženama koje su se u bliskoj i dalekoj proš-
          losti razmjenom i migracijom ukorijenile i
          opstale u mojoj zemlji. U određenom smi-
          slu, mogu reći da su to čežnja i poštovanje
          u znak sjećanja na borbu ljudi s Balkana,
          Krima i Kavkaza, za koje možemo reći da
          su ‘Fatihovi sinovi’”, kaže Kayakoku.

          ŽENE KAO MOTIV I INSPIRACIJA
            Inspirirale su je žene i njihova borba za
          opstanak. Žene koje su sačuvale svoj iden-
          titet i zaštitile prošlost tkajući vezove na
          odjeći i tepisima, prikazujući svaki motiv
          tih prostora. Govoreći o borbi žena, ističe
          da je svaki etnografski fenomen koji su ko-
          ristile služio kao most od prošlosti do bu-
          dućnosti. U svojim posljednjim radovima
          Kayakoyu je, uglavnom, proučavala žene
          krimskih Tatara. Odrasla je slušajući pri-
          če migrantica koje je pričala njezina nana.   umjetničkoj viziji – pojavi plavih lepti-  o vremenu u kojem žive. Nikada neću iz-
          Suočavajući se s najtežim teretima, one su   ra – te o pronalasku masovnih grobnica   gubiti vjeru u ljubav i dobrotu”, govori
          ujedinile anadolsku geografiju.   uz njihovu pomoć. “Stotine, hiljade nevi-  Kayakoku.
            “Žene s mojih slika obogatile su svoju   nih žrtava... Kao oči na laticama cvijeća...   Svoje slike pravi za sebe i smatra ih
          kulturu miješajući se s kulturom ove zemlje.   Žene, djeca, muškarci koji su se stopili sa   stilski originalnim. Reakcije koje dobije,
          One dolaze iz prošlosti i iz budućnosti. Ne-  zemljom. Postali su oči i promatrali nas   analize i kritike to potvrđuju. Ne očekuje
          maju jedno vrijeme zato što su napori i borba   stabiljkama. Uši su očekivale zvuk u lišću   da će se ono što radi svima svidjeti, niti gle-
          za opstanak bili isti prije hiljadu godina i bit   ljubičica. Samo su čekali da budu pronađe-  da na to hoće li njezina djela biti prodana.
          će isti i u budućnosti. Njihove su zajednič-  ni. Čekali su da budu u mezaru koji mogu   “Kada tako radite, imate slobodu i može-
          ke tačke iste, bez obzira na to gdje se nala-  posjetiti njihovi voljeni. Plavi leptiri čuli   te se usredotočiti na temu koju odabere-
          ze i pod kojim teškim uvjetima žive – trud   su njihove glasove i rekli su drugima da su   te. Kao na portrete Tatarkinja koje radim.
          i suze su jednaki. Međutim, moram reći da   njihovi voljeni baš tu. To sam pokušala da   Ti su radovi daleko od klasične portretne
          je ženska figura snažnija i aktivnija na tur-  zamislim”, kaže Kayakoku.  tradicije. Prema mom razumijevanju sli-
          skim prostorima. Žene su osnažene svim vr-  Ističe da vjeruje da će “lijepa Bosna”   karstva, žene su na mojim slikama slične
          stama boli i traume”, pojašnjava Kayakoyu.   zaliječiti svoje rane, ali i da “časni lijepi   bajkama. Žene prikazujem s poštovanjem
            Prije same godišnjice Genocida u Srebre-  ljudi te zemlje nikada neće zaboraviti   u izrazima lica, one stoje uspravno, mrze,
          nici Kayakoyu je posjetila Ambasadu Bosne   bol svojih najmilijih koje su izgubili”.   boje se, nadaju se... A u odjeći i kosi imaju
          i Hercegovine u Ankari i poklonila svoja   Sigurna je da će oni u budućnosti hoda-  cvijeće iz zemlje u kojoj su nekada nikli.
          djela o Srebrenici. Ambasador Adis Ala-  ti puno jačim i čvršćim koracima. “Kada   Pokušala sam objasniti etnografske karak-
          gić ove slike poslao je majkama Srebrenice.  shvatimo da svijet može disati samo s lju-  teristike kroz ovo cvijeće. Boje i narodne
            Na pitanje kako su nastala njena dje-  bavlju i dobrotom, sve će se promijeniti.   pjesme moj su put kojim pratim umjet-
          la o Srebrenici, govori o jednoj svojoj   Umjetnost i umjetnik dužni su svjedočiti   nost”, kaže Kayakoku.     n


                                                                                                    STAV 16/7/2021 43
   38   39   40   41   42   43   44   45   46   47   48