Page 43 - STAV 332-333
P. 43
proporcije indiga miješajući ga s jogurtom.
Poslije su na red došli lišće, trava, ploči-
ce, cigle i komadi uglja. Boju bih dobivala
ostavljajući lišće u vodi pod suncem i do-
biveni ekstrakt miješala s drugima”, priča
Kayakoku. Za nju je, kaže, svaka nova boja
veliko otkriće. Dok je komade pločica i cigle
drobila kamenom, pa njihov prah miješala
s indigom dobijajući ljubičastu boju, osje-
ćala se kao da putuje svijetom i svemirom
upijajući tonove svojih boja.
Ovakav poduhvat i njemu slični napo-
ri učinili su da postane fascinirana bojama.
Smatra da njezino razumijevanje koloristič-
nog slikarstva proizlazi iz ovoga. Jer, kako
kaže, slikanje za nju predstavlja boju.
“Moja inspiracija su prvenstveno veličan-
stvene boje prirode. Zatim, ti veličanstveni
motivi cvijeća s mirisom Krima i Kavkaza,
tulipani, ruže koje su vezle moje nane, lju-
bičice i još mnogo toga. Stari turski pečati,
mistika, šamanizam, mitologija, to su tako-
đer teme koje utječu na mene. Tu je i priča
o ženama s kojima sam nedavno radila, o
ženama koje su se u bliskoj i dalekoj proš-
losti razmjenom i migracijom ukorijenile i
opstale u mojoj zemlji. U određenom smi-
slu, mogu reći da su to čežnja i poštovanje
u znak sjećanja na borbu ljudi s Balkana,
Krima i Kavkaza, za koje možemo reći da
su ‘Fatihovi sinovi’”, kaže Kayakoku.
ŽENE KAO MOTIV I INSPIRACIJA
Inspirirale su je žene i njihova borba za
opstanak. Žene koje su sačuvale svoj iden-
titet i zaštitile prošlost tkajući vezove na
odjeći i tepisima, prikazujući svaki motiv
tih prostora. Govoreći o borbi žena, ističe
da je svaki etnografski fenomen koji su ko-
ristile služio kao most od prošlosti do bu-
dućnosti. U svojim posljednjim radovima
Kayakoyu je, uglavnom, proučavala žene
krimskih Tatara. Odrasla je slušajući pri-
če migrantica koje je pričala njezina nana. umjetničkoj viziji – pojavi plavih lepti- o vremenu u kojem žive. Nikada neću iz-
Suočavajući se s najtežim teretima, one su ra – te o pronalasku masovnih grobnica gubiti vjeru u ljubav i dobrotu”, govori
ujedinile anadolsku geografiju. uz njihovu pomoć. “Stotine, hiljade nevi- Kayakoku.
“Žene s mojih slika obogatile su svoju nih žrtava... Kao oči na laticama cvijeća... Svoje slike pravi za sebe i smatra ih
kulturu miješajući se s kulturom ove zemlje. Žene, djeca, muškarci koji su se stopili sa stilski originalnim. Reakcije koje dobije,
One dolaze iz prošlosti i iz budućnosti. Ne- zemljom. Postali su oči i promatrali nas analize i kritike to potvrđuju. Ne očekuje
maju jedno vrijeme zato što su napori i borba stabiljkama. Uši su očekivale zvuk u lišću da će se ono što radi svima svidjeti, niti gle-
za opstanak bili isti prije hiljadu godina i bit ljubičica. Samo su čekali da budu pronađe- da na to hoće li njezina djela biti prodana.
će isti i u budućnosti. Njihove su zajednič- ni. Čekali su da budu u mezaru koji mogu “Kada tako radite, imate slobodu i može-
ke tačke iste, bez obzira na to gdje se nala- posjetiti njihovi voljeni. Plavi leptiri čuli te se usredotočiti na temu koju odabere-
ze i pod kojim teškim uvjetima žive – trud su njihove glasove i rekli su drugima da su te. Kao na portrete Tatarkinja koje radim.
i suze su jednaki. Međutim, moram reći da njihovi voljeni baš tu. To sam pokušala da Ti su radovi daleko od klasične portretne
je ženska figura snažnija i aktivnija na tur- zamislim”, kaže Kayakoku. tradicije. Prema mom razumijevanju sli-
skim prostorima. Žene su osnažene svim vr- Ističe da vjeruje da će “lijepa Bosna” karstva, žene su na mojim slikama slične
stama boli i traume”, pojašnjava Kayakoyu. zaliječiti svoje rane, ali i da “časni lijepi bajkama. Žene prikazujem s poštovanjem
Prije same godišnjice Genocida u Srebre- ljudi te zemlje nikada neće zaboraviti u izrazima lica, one stoje uspravno, mrze,
nici Kayakoyu je posjetila Ambasadu Bosne bol svojih najmilijih koje su izgubili”. boje se, nadaju se... A u odjeći i kosi imaju
i Hercegovine u Ankari i poklonila svoja Sigurna je da će oni u budućnosti hoda- cvijeće iz zemlje u kojoj su nekada nikli.
djela o Srebrenici. Ambasador Adis Ala- ti puno jačim i čvršćim koracima. “Kada Pokušala sam objasniti etnografske karak-
gić ove slike poslao je majkama Srebrenice. shvatimo da svijet može disati samo s lju- teristike kroz ovo cvijeće. Boje i narodne
Na pitanje kako su nastala njena dje- bavlju i dobrotom, sve će se promijeniti. pjesme moj su put kojim pratim umjet-
la o Srebrenici, govori o jednoj svojoj Umjetnost i umjetnik dužni su svjedočiti nost”, kaže Kayakoku. n
STAV 16/7/2021 43