Page 60 - STAV 332-333

POLITIKA

Eisenhower i Reza Pahlavi, Teheran, 1959. Carter i Reza Pahlavi, Teheran, 1977.
ogleda i u pomaganju nuklearnog progra- materijala koji se dobijaju radom nukle- predsjednika SAD-a svoj su vanjskopoli-
ma. Tako su početkom devedesetih godina arnih postrojenja u Ahwazu i Bushehru tički etalon kreirali prema denukleariza-
Iranci kupili komponente za više od 500 da eksploatiraju, ali i ono što je za njih ciji Irana. Administracija Billa Clintona
P-1 centrifuga, u saradnji s Kinezima su najbitnije: pretvore u oružje. (1993–2001) pokrenula je snažnu doktri-
počeli s proizvodnjom P-2 centrifuga, na- U medijima, ali i nestručnom dijelu nu “angažmana i proširenja” (eng. engage-
bavljali su od Kineza i obogaćeni uranij javnosti mogu se čitati naslovi da Iranci ment and enlargement), pri čemu su sredstvo
i mnoštvo za razvoj nuklearnog progra- imaju nuklearnu bombu, međutim, u ter- denuklearizacije i prinude Irana bile eko-
ma potrebnih materijala, komponenata minološkom smislu je to sasvim pogrešna nomske i političke sankcije. Međutim, kao
i znanja. Danas su Iranci u stanju samo- formulacija. Naime, koncept “nuklearnih odgovor na takvu doktrinu, tadašnji pred-
stalno da konstruiraju centrifuge i kori- bombi” prevaziđen je nakon inicijalne sjednik Irana Akbar Hashemi Rafsanjani je
ste iste kako bi dobijali potrebne deriva- upotrebe protiv Japana s kraja Drugog odlučio saveznike potražiti u Rusiji i Kini
te, ali i ono najvažnije: uranij i plutonij. svjetskog rata, te se danas mogućnost nu- te je tokom sankcija završio čitav niz pro-
Nuklearna elektrana “Bushehr” danas je klearnog udara odnosi na udar raketama, jekata izgradnje nuklearne platforme pa
okosnica nuklearne platforme, a obnov- tačnije nuklearnim bojevim glavama. Su- čak i spornu centralu “Bushehr”. Admini-
ljena je uz pomoć Rusije koja se oglušila štinski, Iran i dalje nema sposobnost uda- stracija koja će zauvijek promijeniti izgled
na snažne pritiske američkih administra- ra nuklearnim bojevim glavama (barem i budućnost svijeta jeste administracija G.
cija predsjednika SAD-a Busha (starijeg), ne vlastite proizvodnje) jer još uvijek ne W. Busha (2001–2009). Naime, Bush će na-
ali i Billa Clintona. Iranci su danas u sta- uspijeva postići željene postotke u oboga- kon napada jedanaestog septembra odlučiti
nju cjelokupan proces obrade energije i ćivanju uranija koji je potreban za naoru- vrlo “šmitovski” postaviti ultimatum pred
žavanje, ali to ne mijenja činjenicu da su Evropljane s jednostavnom jednačinom –
Iranci sposobni napraviti raketu dometa “ko nije s nama, taj je protiv nas”!
preko 2.000 km ili lansirati rakete s pod- Uz najbolju volju i trud da se obznani
mornicama u zaronjenom stanju, što je svijetu kako Iran ipak ima oružje, Među-
ekskluzivna sposobnost visokosofisticira- narodna agencija za atomsku energiju u
nih i izvanredno opremljenih mornarica novembru 2003. izjavljuje da Iran ne pro-
i povrh svega reper tehničko-tehnološke izvodi nuklearno oružje, ali da je postoji
snage Irana jeste i lansiranje sopstvenog zabrinutost zbog lagerovanja velikih ko-
satelita prošle godine. Prema procjenama ličina plutonija. Ali s druge strane ringa,
stručnjaka u oblasti nuklearne hemije, na političku scenu Irana nastupa predsjed-
Iran nema mogućnost nuklearnog udara nik Mahmoud Ahmadinejad, čija zasluga
sopstvenim snagama, ali je procjena da za mnogostruko ojačavanje nuklearnog
bi do kraja prve polovine druge dekade programa prevazilazi sve rezultate njego-
21. stoljeća postigao taj dugo sanjan san. vih prethodnika. Naime, za vrijeme svog
mandata Ahmadinejad uspio je broj od
AMERIČKA DIPLOMATIJA PRISILE postojećih 300 centrifuga pribaviti preko
Posmatrano kroz prizmu teoretičara 6.000 centrifuga, zadavši time snažan poraz
Carla Schmitta, koji uvodi političku kate- američkoj diplomatiji i doktrini prisile, pri
gorizaciju prijatelj – neprijatelj, iranski sa- čemu je dodatno uspio osnažiti nuklearnu
veznici svi su neprijatelji SAD-a i ne treba u platformu Irana izgradnjom novih reak-
tom smislu imati bilo kakve sumnje u stalni tora i postrojenja za obogaćivanje uranija.
interes, a što je ujedno bazna pretpostavka Sasvim drugačiju strategiju i doktri-
za stratešku saradnju. Nakon rata s Irakom nu za Iran nudio je Barack Obama (2009–
i početkom posljednje dekade prošlog sto- 2017), čija se administracija inicijalno
ljeća američke administracije gotovo svih oslanjala na upotrebu soft powera, odnosno

60 16/7/2021 STAV