Page 11 - STAV broj 369

IZETBEGOVIĆEVO OBRAĆANJE JAVNOSTI ostavku. U nastavku pregovora Owenu se Muhsin Rizvić, Atif Purivatra, Arif Tanović,
Predstavljajući delikatnost nastale priključio Thorwald Stoltenberg (ministar Avdo Sućeska, Avdo Sofradžija, Enes Dura-
situacije u vezi s iznesenim stavovima odbrane, u dva mandata ministar vanjskih ković, Enes Karić, Halid Čaušević, Hajru-
velikih sila u Programu zajedničke akcije, poslova Norveške, te glavni predstavnik din Numić, Safet Halilović, Jusuf Žiga, Mu-
Izetbegović je “reagirao ogorčeno” pa se UN-a za Jugoslaviju). Prema Programu za- nib Maglajlić, Mustafa Imamović, Ibrahim
23. 5. 1993. godine “obratio građanima jedničke akcije, bilo je očito da u nastavku Bušatlija, Seid Huković, Ismet Dautbašić,
Bosne i Hercegovine” saopćenjem da je mirovnog procesa velike sile podrazumi- Almasa Šaćirbegović, Kemal Hrelja, Dže-
“siguran” da su građani, kao i on, “sa zeb- jevaju “da se rješenje moglo tražiti samo u nana Buturović, Rusmir Mahmutćehajić,
njom očekivali šta će reći” velike sile o ustupcima srpskoj strani”, što će se, kako je Šemsudin Musić, Dževad Hozo, Avdo He-
srpskom odbacivanju Vance-Owenovog ocijenio i predvidio Izetbegović, i “dogoditi” bib, (...) koji su se mogli okupiti s obzirom
plana, ali da ni građani ni on nisu mogli jer je predloženo da, “umjesto decentralizi- na to da je Sarajevo bilo u potpunoj vojnoj
ni naslutiti da se prema stavovima velikih rane države s deset provincija, novim pla- blokadi. Za taj, kao i druge skupove treba-
sila “agresor neće povući s okupiranih te- nom bude ponuđena konfederacija (savez) lo je izabrati i prikladan prostor, dovoljno
ritorija, da se, dakle, naš istjerani narod tri republike: srpske, hrvatske i bošnjačke”. skrovit od agresorskih granata.
neće moći vratiti na svoja ognjišta, da će Izetbegović je zaključio da je međunarodna Sastanak je održan u amfiteatru sarajev-
se za jedan dio našeg naroda osigurati tzv. zajednica tražila rješenje “u podjeli Bosne, ske Općine Centar. Amfiteatar je bio pun.
‘safe’ zone, što znači rezervati itd., itd.”; na čemu je od početka otvoreno insistirala Tokom rata, takav sastav uglednih ljudi,
ako su već takvi stavovi velikih sila sadr- srpska, a manje otvoreno hrvatska strana”. prema kojima su sudbonosno bile uprte oči
žani u njihovom Programu zajedničke ak- Septembra 1993. godine Owen i Stol- naroda, mogao se vidjeti samo na Kongre-
cije, “mi možemo reći da je taj novi plan tenberg predstavili su svoj plan: unija tri su bosanskomuslimanskih intelektualaca,
za nas apsolutno neprihvatljiv”; da me- republike, konfederacija, da većinu funkcija Bošnjačkom saboru i na nekim proširenim
đunarodna zajednica treba “otvoreno da vrše republike, Predsjedništvo konfederacije sjednicama Skupštine RBiH. Uvodnim izla-
kaže našoj i svjetskoj javnosti” ako “nije od tri predsjednika republika, konfederal- ganjem skup je otvorio i njime rukovodio
spremna braniti načela koja je sama pro- no vijeće ministara, demilitarizirana BiH. lično predsjednik Izetbegović. Govorio je
klamovala”, odnosno da treba da kaže ako Taj plan bio je protivan principima toliko i tako da je bilo dovoljno za inicira-
je “spremna da prizna zakon sile u među- usvojenim na Londonskoj konferenciji nje i usmjeravanje diskusija od učesnika.
narodnim odnosima, da zatvori oči pred augusta 1992, koje su Owen i Stoltenberg Situaciju nije trebalo opisivati. Svi smo je
nezapamćenim gaženjem ljudskih prava trebali poštovati. Plan je odgovarao i Tuđ- znali. Trebalo je govoriti o tome šta da ra-
i međunarodnog zakona, štaviše, da na- manu i Miloševiću. Na čelu pregovaračkog dimo. Kakvu političku strategiju nastavka
gradi agresiju i genocid”; da međunarod- tima ispred legalnih vlasti RBiH Izetbego- borbe sugeriramo. To nije bio skup koji je
na zajednica, ako već odobrava primjenu vić se našao u delikatnoj situaciji, pored mogao donositi odluke. To je bio skup koji
sile, treba da “obznani da Povelja UN-a i ostalog, i zato što za propast mirovne ini- je služio Izetbegoviću da čuje različita mi-
brižljivo i strpljivo građeni zakoni među- cijative nisu smjeli biti krivi on i njegov šljenja, što je odraz Izetbegovićeve odgovor-
narodnog poretka više ne vrijede”. pregovarački tim. nosti u pogledu njegove uloge predsjednika
U istom je obraćanju Izetbegović ukazao i vrhovnog komandanta države u ratu, i to
da su “građani, Bog i ljudi svjedoci da smo IZETBEGOVIĆEVO KONSULTIRANJE u katastrofalno teškom stanju.
učinili sve da se rat izbjegne, a kada je do U teškim političkim okolnostima koje Diskusije su bile veoma interesantne.
rata došlo, da se nađe put mira”; da prave- je krajem maja i početkom juna 1993. obi- Neko je predložio da predsjednik Izetbego-
dan mir “kao minimum uključuje vraćanje lježila ponuda novog Programa zajedničke vić od islamskih zemalja traži da se u nekoj
okupiranih teritorija i vraćanje našeg na- akcije velikih sila, prema kome je nešto ka- od njih Bošnjacima dodijeli parče zemlje
paćenog stanovništva na njegova ognjišta” snije ponuđen Owen-Stoltenbergov plan, na kojem će se sagraditi novi grad za mi-
jer bez toga “nema i neće biti mira”; da je Izetbegović se odlučio za sastanak s na- lion do dva stanovnika, gdje bi se naselili
“naše” potpisivanje Vance-Owenovog plana juglednijim bošnjačkim intelektualcima, Bošnjaci, teritorija BiH prepustila Srbima i
značilo “našu posljednju riječ, naš minimum političkim i državnim funkcionerima BiH, Hrvatima i tako spasio narod, jer je njegovo
ispod kojeg nećemo i ne možemo ići”; da će univerzitetskim profesorima i akademicima spašavanje, navodno, važnije od spašavanja
se legalne institucije BiH, umjesto gubljenja (Ejup Ganić, Haris Silajdžić, Alija Isaković, države. Kao suprotna krajnost u odnosu na
vremena u “jalovim pregovorima”, okrenuti
“našem narodu, svim građanima koji vole Owenov pritisak na Izetbegovića da prihvati ponuđeni plan imao
ovu zemlju i kojima je Bosna i Hercegovina
na srcu i pozvati ih da se ujedine i da svim je podršku Miloševića, Karadžića, Tuđmana, Bobana (...). Na
sredstvima, svim dopuštenim sredstvima, sjednici Predsjedništva RBiH 9. 7. 1993. godine Owen je predstavio
brane nezavisnu i suverenu Bosnu i Her-
cegovinu, njenu cjelovitost i slobodu”; da “zajednički srpsko-hrvatski, ustvari Milošević-Tuđmanov
vjeruje kako “dijeli mišljenje i osjećaje” plan, koji se sastojao od ustavnih principa mirovnog sporazuma
građana kada kaže “da mi nećemo pognu-
ti glavu i da ćemo prihvatiti rizik borbe za i prijelaznih aranžmana”, što je “praktički značio ukidanje
slobodu i dostojanstvo”, ohrabrujući gra- države Bosne i Hercegovine i prekid njenog državno-pravnog
đane da se “ne boje i ne sumnjaju da narod
koji se bori za opstanak i slobodu, ako se kontinuiteta, koji je bio potvrđen u svim ranijim dokumentima,
uistinu bori, ne može izgubiti”. počev od Londonske konferencije naovamo”. Izetbegović je

OWEN-STOLTENBERGOV PLAN PODJELE zaključio da bi, po Milošević-Tuđmanovom planu kako ga
BOSNE I HERCEGOVINE je predstavio Owen, Bosna i Hercegovina “bila jedna vrsta
Nakon što je tzv. Srpska skupština od-
bacila Vance-Owenov plan, Vance je dao konfederacije ili savez tri mini države na ugovornoj osnovi”.

STAV 1/4/2022 11