Page 13 - STAV broj 369

kamioni s naftom za Sarajevo”, što se svakodnevno dešavalo u Bosna i Hercegovina “bila jedna vrsta konfederacije ili savez tri
“vrijeme kada se Bosna i Hercegovina približavala svome dnu”. mini države na ugovornoj osnovi”.
Pritisci na “bosansku vladu” da prihvati Owen-Stoltenbergov
plan od ministara vanjskih poslova nekoliko zemalja Evropske PREDSJEDNIŠTVO RBIH I SKUPŠTINA RBiH ODBACUJE
unije nastavljeni su tokom jeseni 1993. i zime 1993/1994. godine, OWEN-STOLTENBERGOV PLAN
ali je, po Izetbegovićevoj ocjeni, “posebnu bezdušnost pokazao Odbijajući Owen-Stoltenbergov plan, Predsjedništvo RBiH
britanski ministar D. Hurd, koji je izjavio da Britanija neće uče- predvođeno Izetbegovićem i političke stranke na sjednici 17. i 18.
stvovati u operaciji humanitarne pomoći u narednoj godini”, pa je jula 1993. godine “definirali su vlastiti plan prema kojem je BiH
zaključio da se “teža prijetnja nije mogla izreći jer je stanovništvo federacija s međunarodno-pravnim subjektivitetom i isključivom
čitavog niza bosanskih enklava, među kojima Sarajevo, Maglaj, nadležnošću u pitanjima ljudskih prava, odbrane teritorijalnog
Srebrenica, Goražde, već uveliko gladovalo”. integriteta, vanjskih poslova, državljanstva i osnova ekonomskog
Ministri vanjskih poslova zemalja Evropske unije na sastanku sistema”. Taj Prijedlog bio je osnova za pregovore u Ženevi 26. 7.
22. 12. 1993. godine, da bi “privoljeli” Izetbegovića da prihvati 1993. godine, ali su ga “bez mnogo diskusije (...) srpski i hrvatski
Owen-Stoltenbergov plan, “ponudili su ispravku mape ‘bosanske predstavnici odbacili” pa je “na stolu bio samo Owen-Stoltenber-
republike’ s prvobitnih 28.3 na 33,3 posto teritorije BiH”, što je gov plan i alternativa: nastavak rata”. U toj situaciji Izetbegović je
odbijeno. Na ponuđeni plan pregovaračka delegacija “bosanske zatražio da se, “radi odluke, osigura zasjedanje Skupštine RBiH”.
vlade” na čelu s Izetbegovićem je stavljala “teritorijalne primjed- “Općenito”, pregovori po Owen-Stoltenbergovom planu su
be”, ali je “suštinski razlog bilo neprihvatljivo ustavno rješenje”. se “odvijali u dvije faze: (...) prva u julu i augustu; druga u sep-
tembru i oktobru”.
LIČNI OWENOV PRITISAK NA IZETBEGOVIĆA DA PRIHVATI PLAN Završetkom prve, pred početak druge faze tih pregovora, 27.
PODJELE BiH i 28. 8. 1993. godine, prema Izetbegovićevom zahtjevu, radi odlu-
U Sjećanjima je Izetbegović naveo da u pregovorima po rani- čivanja o planu koji je nudila međunarodna zajednica, a zdušno
jem planu koji je nudio s Vanceom lord Owen “nije bio pristran”, prihvatala srpska i hrvatska strana, održana je Skupština RBiH
odnosno da nije “navodio vodu na mlin jedne od strana”, ali da pred kojom je Izetbegović rekao: da položaj bosanske strane “obi-
to isto “ne može reći” o njegovom ponašanju “u slučaju prego- lježavaju dva ostrašćena nacionalizma u neposrednom susjedstvu,
vora” po planu koji je ponudio sa Stoltenbergom. Izetbegović je nerazumljiva ravnodušnost ili pasivnost ostatka svijeta”; da u
ocijenio da je ponašanje lorda Owena u pregovorima po novom takvoj situaciji “stalno suočavani s alternativom nastavka rata
planu sa Stoltenbergom “bilo tipičan primjer realpolitike, a re- nismo više mogli braniti koncept jedinstvene BiH”; da je, s ob-
alpolitika i moral očito ne idu zajedno”. Ispoljavao je “snažan i zirom na okolnosti, odlučeno da se “odbrani cjelovitost” Bosne
sistematski pritisak” prema Izetbegoviću, Predsjedništvu i Vla- i Hercegovine “za buduće, nadam se, razumnije generacije”, jer
di RBiH da prihvate “podjelu zemlje, pa i moguću podjelu Sara- se “u međuvremenu, izgleda, moramo podijeliti”; da se to može
jeva, zatim se usprotivio bombardovanju srpskih položaja zbog učiniti “za pregovaračkim stolom ili na bojnom polju, u ratu, u
nastavka agresije, pa izjavio da su Srbi vlasnici 65 posto zemlje u kome, nažalost, postepeno svi zakoni prestaju važiti”, ukazujući
BiH (Karadžićev podatak) i, konačno, pokušao razbiti postojeće na svoje mišljenje da je “bolje da to učinimo za pregovaračkim
Predsjedništvo Republike BiH predlažući da se, umjesto zakoni- stolom”; te da, ipak, “za historiju treba da ostane upamćeno – mi
tog Predsjedništva, formira devetočlano koordinaciono tijelo na nismo htjeli podjelu, ona nam je nametnuta”.
paritetnom principu, po tri člana iz reda srpskog, hrvatskog i boš- Rasprava na Skupštini se “odvijala u znaku vrlo teške vojne si-
njačkog naroda”. Zbog takvog ponašanja, Izetbegović je za lorda tuacije i osjećaja da BiH nema izbora”. Drugog dana skupštinskog
Owena rekao da je “Chamberlain naših dana”, što je 10. 8. 1993. zasjedanja usvojeni su zaključci: da “mirovne pregovore u Ženevi
prenio The Washington Post. treba nastaviti u pravcu iznalaženja rješenja koja osiguravaju trajan
Naravno, Owenov pritisak na Izetbegovića da prihvati ponuđe- i pravičan mir, državno-pravni kontinuitet i međunarodno-pravni
ni plan imao je podršku Miloševića, Karadžića, Tuđmana, Bobana subjektivitet BiH”; da ponuđeni “ustavni sporazum o savezu repu-
(...). Na sjednici Predsjedništva RBiH 9. 7. 1993. godine Owen je blika treba da doživi znatne izmjene u dva pravca: precizirati da se
predstavio “zajednički srpsko-hrvatski, ustvari Milošević-Tuđma- ne radi o ukidanju BiH kao države, nego o transformaciji njenog
nov plan, koji se sastojao od ustavnih principa mirovnog sporazuma unutrašnjeg državnog ustrojstva u tri republike, i jasno definirati
i prijelaznih aranžmana”, što je “praktički značio ukidanje države zajedničke funkcije na nivou BiH, s minimumom koji, pored me-
Bosne i Hercegovine i prekid njenog državno-pravnog kontinui- đunarodno-pravnog subjektiviteta i vanjske trgovine, uključuje i
teta, koji je bio potvrđen u svim ranijim dokumentima, počev od državljanstvo, kontrolu granica i osnove ekonomskog i pravnog
Londonske konferencije naovamo”. Izetbegović je zaključio da sistema”; da u pogledu “mapa ‘republika’ teritorija ‘bosanske re-
bi, po Milošević-Tuđmanovom planu kako ga je predstavio Owen, publike’ mora uključiti sva područja s bošnjačkom apsolutnom i
relativnom većinom, uzimajući kao osnov popis stanovništva iz
1991. godine” (podvukao F. M).
Pritisci s ciljem da BiH kao država nestane, Naprijed citirani zaključak Skupštine RBiH, podvučen zbog
odnosno pritisci u namjerama da se Izetbegović njegovog historijskog značaja, Izetbegović je u Sjećanjima pro-
komentirao rečenicom: “S obzirom na poznati stav agresorske
prinudi na potpisivanje Owen-Stoltenbergovog strane, ovaj zahtjev je praktično značio odbacivanje plana (pod-
plana za podjelu i nestanak BiH intenzivirani vukao F. M.).”
To je podrazumijevalo da se agresorske vojske povuku s pro-
su s hrvatske strane na sve moguće načine, stranih teritorija okupiranih progonom i Genocidom nad Bošnja-
a posebno u pogledu pojačavanja blokade cima. Izetbegovićevo uvjetovanje faktički je obesmislilo podjelu
BiH po ponuđenom Owen-Stoltenbergovom planu jer bi se zna-
puteva kojima se iz pravca Hrvatske i čajno umanjili rezultati etničkog čišćenja pa se ne bi nikako mo-
Hercegovine moglo snabdijevati gle zaokružiti, u nacionalnom smislu kompaktne teritorije, onako
kako su to željeli, s jedne strane Milošević i Karadžić, a s druge
stanovništvo BiH i njene odbrambene snage. Tuđman i Boban. n

STAV 1/4/2022 13