Page 18 - STAV broj 369
P. 18

POLITIKA



          Republike Bosne i Hercegovine od među-
          narodne zajednice kao suverene i samostal-
          ne države 6. aprila 1992. godine.
          KRVAVI PETI APRIL
            Petog aprila 1992. godine ginu dvojica
          branitelja u sarajevskoj općini Centar: Jusuf
          Hasanović i Adnan Arslani. Koji sat ranije
          u zasjedi u naselju Krtelji, gdje je bila baza
          Specijalne jedinice MUP-a RBiH, ubijen je
          policajac Hajraga Kulo. Nihad Halilbego-
          vić, jedan od pokretača otpora u Sarajevu
          i u BiH, detaljno je istražio 5. april 1992.
          godine, dan koji je on nazvao jednim od
          najstravičnijih u historiji Sarajeva, doslov-
          no krvavi Bajram.
            Iako je već odavno uvriježen narativ
          kako su Suada Dilberović i Olga Sučić   Borovac (1985), Eldina Galić (1981) i Mi-
          prve žrtve opsade Sarajeva, dokumenti-  ralem Granić (1984), a da su ubijeni, po-
          rano je da taj podatak nije tačan. Navodi   tvrdio je i Mirsad Tokača iz Istraživač-
          da su prvog dana Ramazanskog bajrama u   ko-dokumentacionog centra. Prije no što
          Sarajevu ubijeni Amil Bajramović, Jasmin   će biti ubijene Suada Dilberović i Olga
          Bajramović, Emka Bajramović, Mujo Ha-  Sučić, na Vrbanja mostu je prvo ubijen
          nić i Milorad Pupić.              Muhidin Šabanović. Jedan od očevidaca
            Tu noć sarajevski specijalci, policajci,   ubistva Muhidina Šabanovića bio je Aziz
          pripadnici “Patriotske lige” i ostalih od-  Čengić, koji je svjedočio o tome kada su
          brambenih formacija uspijevaju odbraniti   na masu ljudi okupljenih na demonstra-
          napadnute policijske stanice u općinama   cijama zapucali pripadnici srpskih para-
          Centar i Novo Sarajevo i dislocirati policij-  vojnih jedinica.
          sku stanicu s Ilidže u Butmir, te očuvati i   “Ja sam najmanje petero djece poku-
          ojačati specijalnu policiju MUP-a BiH. Tu   pio i prekrio svojim tijelom. Kada su oni
          je noć, piše Halilbegović, izvojevana sud-  pokušali da se dignu, ja sam im rekao:
          bonosna bitka za opstanak Sarajeva. U noći   ‘Lezite!’ U tom su momentu srpski ek-
          s 4. na 5. april 1992. godine, oslobađanjem   stremisti ponovo zapucali. Mislim da su
          oduzete Policijske stanice u Novom Saraje-  prvim rafalom ispucali petnaest metaka
          vu, onemogućena je podjela Sarajeva koja   i drugim još toliko. Ustao sam i djeci re-
          je predviđena pravcem Policijska škola na   kao da idemo. Primijetio sam da odmah
          Vracama – Policijska stanica Novo Saraje-  do mene leži ranjen čovjek, kojeg je dvo-
          vo – Titova kasarna – Pofalići.   je djece pokušavalo podići vukući ga za
            Ujutro, 5. aprila, kolona građana kre-  ruke i noge. Vjerovatno su ga poznavali.
          nula je od Dobrinje prema centru grada.   Ja sam tada bio u kondiciji, imao sam 47   u tom haosu, pucnjavi i galami otkazale
          Zahvaljujući Televiziji Sarajevo, piše Ha-  godina. Uzeo sam ga u naručje i s njim   su mi ruke i on mi je skliznuo na zemlju.
          lilbegović, svijet je obišla slika nenaoruža-  trčao prema Marindvoru. Onog trenutka   (…) Nije bilo jednostavno nositi ga i trča-
          nog naroda koji protestira i traži mir, pa   kad sam ga na mostu podigao i ponio pri-  ti, a meci fijuču sa svih strana. Kod sema-
          i smjenu Vlade, a po njemu pucaju srpski   mijetio sam da je mrtav. Međutim, ja sam   fora smo ga unijeli u neka kola koja su ga
          snajperisti.                      ga, ipak, nosio trčeći prema Skupštini. U   odvezla, vjerovatno, u bolnicu. Tih dana
            Istražujući početak opsade Sarajeva,   nošenju su mi pomagala djeca. Jedni su   o njemu nisam ništa znao. Znam da je on
          Nihad Halilbegović došao je i do podat-  držali za ruke, drugi za noge, odnosno za   bio prva žrtva na Vrbanja mostu, a da je
          ka da su 5. aprila ubijena djeca Muhamed   pantalone. Kada sam i ja izgubio snagu,   druga žrtva Suada Dilberović. Za njegovo
                                                                               ime saznao sam kasnije kada sam u novi-
                                                                               nama prepoznao njegovu sliku i pročitao
                                                                               da se zove Muhidin Šabanović i da je nje-
                                                                               gova supruga Franciska teško ranjena i da
                                                                               je, srećom, ostala živa”, ispričao je Čengić
                                                                               Halilbegoviću.
                                                                                  Muhidin Šabanović pridružio se de-
                                                                               monstracijama sa svojom suprugom Fran-
                                                                               ciskom, U bolnicu Koševo odvezao ju je
                                                                               poznati sarajevski taksista Mile Plakalo-
                                                                               vić. Poslije dužeg liječenja, vraćena je na
                                                                               kućnu njegu. Franciska Beker nekoliko
                                                                               godina kasnije je preminula.
                                                                                  Obilježavajući desetogodišnjicu Mu-
                                                                               hidinovog ubistva, Franciska je za Dnevni
                                                                               avaz ispričala: “Muhidin i ja smo otišli na



         18  1/4/2022 STAV
   13   14   15   16   17   18   19   20   21   22   23