Page 43 - STAV broj 272

BESPUĆA INTERNETSKE ZBILJNOSTI

KAZAZOVŠTINA, BOLESTI OPASNA

akon dužeg izbivanja iz medija, Enver Kazaz ponovo je počastio
N“regionalnu” javnost svojom osebujnom retorikom, tom kombi-
nacijom usiljenog akademskog žargona i najobičnijih stupidarija, ina-
če poznatijom kao kazazovština. Gostovao je u emisiji Izvan okvira
TV N1, a povod je bila misa za žrtve Bleiburga koju je Vrhbosanska
nadbiskupija održala u Katedrali u Sarajevu.
Kazaz, je li to i potrebno reći, nije propustio priliku još jednom mae-
stralno demonstrirati činjenicu da je upotreba retoričkih figura poput
kazazovštine vrlo često obrnuto proporcionalna poznavanju teme o
kojoj se govori. Tako nas je ovaj pjesnik i profesor obavijestio da su
“pokreti vojnih jedinica koje je prema Bleiburgu poveo Ante Pavelić
nazvani križnim putem”, mada bi mu trebalo biti poznato da se križ-
nim putem naziva ne povlačenje kvislinških Pavelićevih jedinica iz
Jugoslavije već se ta sintagma koristi za opis stradanja zarobljenih
pripadnika poraženih snaga NDH nakon (dakle, ne prije nego na-
kon) njihovog izručenja Jugoslavenskoj armiji kraj austrijskoj gradića
Bleiburga 15. maja 1945. godine.
Kazaz je mišljenja da su “antifašistički protesti” održani u Saraje- tada malobrojnim komunistima. Šta bi ondje tačno bošnjački prvaci
vu bili “nedovoljno usmjereni prema svim fašizmima”. Šta pod ovim radili i kakva bi ih sudbina, osim one koja je susrela Mustafu Dovad-
podrazumijeva, pokušao je objasniti tvrdnjom da “Sarajevo nije tako žiju, kojeg su živog ispekli na ražnju, mogla zadesiti među tadašnjim
nevin grad” u kontekstu zločina iz Drugog svjetskog rata. Kako jedan ustaničkim srpskim masama, Kazaz ne objašnjava niti spominje činje-
grad može biti kriv ili nevin u bilo kojem smislu? Kazaz, kada optužuje nicu da su se Bošnjaci komunisti koji su otišli 1941. godine u parti-
“Sarajevo” za krvave ruke i za učestvovanje u zločinima NDH, ustvari zane dugo morali kriti pod srpskim nadimcima kako bi živi osvanuli.
misli na njegove stanovnike, i to isključivo one bošnjačke nacional- No Kazazu “sitnice” poput historijskih činjenica i samog konteksta
nosti. Krimen sarajevskih Bošnjaka, prema Kazazu, sastoji se u tome ne smetaju. Cijela poenta prikazane kazazovštine leži u namjeri da
što se navodno “veliki broj stanovnika Sarajeva pridružio zločinačkim se jučerašnjim bošnjačkim elitama prišije etiketa fašizma kako bi se
Pavelićevim jedinicama”, što je čovjek s muslimanskim imenom bio onda od današnjih bošnjačkih političkih elita tražilo “kritičko suoča-
Luburićev načelnik štaba, što je “Crna legija” osnovana u Sarajevu vanje s prošlošću” te posljedična “denacifikacija društvenog polja”.
te što je Francetić imao komandu na Alifakovcu. No Kazaz nije po- Naravno, pod “denacifikacijom” on misli na denacionalizaciju društva
jasnio šta misli pod tim da se “veliki broj stanovnika Sarajeva pridru- jer su, po njegovom mišljenju, ovdašnji nacionalizmi, u koje ubraja i
žio zločinačkim Pavelićevim jedinicama” jer takva tvrdnja ima smisla bošnjački, nastali na ideologiji “antitioizma” i “emancipatorskog so-
samo u kontekstu eventualnog masovnog i dobrovoljnog pridruži- cijalističkog poretka”.
vanja Sarajlija ustaškim jedinicama i strukturama dok se ne može Kazazu se priviđaju i nekakva “tri neofašizma” koji se bore za tran-
uzeti kao tačna već krajnje revizionistička i maliciozna ako time misli sformaciju “politika sjećanja”. A odakle tri fašizma, postalo je jasno
na obaveznu mobilizaciju vojno sposobnih građana u domobrane i nakon njegove izjave koja je vjerovatno jedan od najgorih poslijerat-
oružnike. Nije jasno ni kakva je korelacija između Sarajeva i Luburi- nih primjera historijskog revizionizma na ovim prostorima.
ćevog načelnika, koji je inače Mostarac, jer je riječ o ličnom izboru Kazaz tvrdi da postoji nekakvo “bošnjačko fašističko naslijeđe” te da
pojedinca, baš kao što je suludo okupirane Sarajlije, koje uostalom sarajevski antifašisti ne mogu računati na potpuno “etičku ispravnost”
niko nije ni pitao za bilo šta, a kamoli za neku dozvolu, pokušati in- sve dok se ne razračunaju s tim partikularnim fašizmom. On doslovno
kriminirati jer je Francetić odlučio da negdje smjesti svoju koman- laže kada tvrdi da postoji “rehabilitacija Handžar divizije” koju provo-
du. Potpuno je isto i s pokušajem da se odgovornost za formiranje de “bošnjačke nacionalističke i akademske elite”. A, u suštini, Kazazu
“Crne legije” prebaci na Bošnjake i njihove elite jer su nju formirali je cijela ova tema poslužila da se bavi svojom vječnom opsesijom,
Jure Francetić i Rafael Boban. Tačno je da je dio ljudstva “Crne le- bošnjačkim identitetom i kulturom sjećanja. On koristi termine faši-
gije” bio sačinjen od preživjelih bošnjačkih izbjeglica iz istočne Bo- zam i antifašizam da bi demonizirao bošnjačku nacionalnu, kulturnu
sne, no odgovornost za radikalizaciju ovih ljudi Kazaz bi prije trebao i političku renesansu i smjestio ju u polje nekakvog mračnjačkog re-
tražiti u odluci komunista da pod terminom “ustanici” ratuju zajedno trogradnog zahvata u vlastitu kulturu sjećanja te praktično ustvrdio
s genocidnim četničkim zločincima i krvolocima. kako je današnji bošnjački identitet antimoderni konstrukt nastao na
Kazaz tvrdi da su “bošnjačke nacionalne elite” rehabilitirale “zločince vrijednostima koje to nisu.
iz Drugog svjetskog rata s bošnjačkim imenom i prezimenom i dale No ništa bolje ne prokazuju Kazazova ideološka stajališta od sulude
im ulice”, pa u tom smislu navodi i Osman-efendiju Rastodera, ko- tvrdnje da su Bošnjaci tokom perioda SFRJ doživjeli svoj civilizacijski
mandanta sandžačke muslimanske milicije, koja je sačuvala tamošnji maksimum koji su “nacionalisti poništili”. Tvrditi da je civilizacijski mak-
bošnjački narod od četničkog genocida. Kazaz tvrdi da je Rastoder simum jednog naroda živjeti u jednopartijskom totalitarnom sistemu
“presuđeni ratni zločinac”, mada je on ubijen 1946. godine pod ne- bez slobode govora, u kojem mu nije dopušteno koristiti nacionalno
jasnim okolnostima i nikada mu se nije živom sudilo. Sličan odnos ime, govoriti i pisati vlastitim jezikom ili se okupljati i organizirati na
ima i prema Muhameda Pandži, čiji je krimen što je u situaciji dok nacionalnoj osnovi, bila bi naprosto udžbenička definicija autošovi-
Bošnjake ubijaju i ustanici (četnici i komunisti), i ustaše, i Nijemci, i nizma da je kojom nesrećom Enver Kazaz Bošnjak. Ali budući da on
Italijani htio da zaštiti bošnjački narod formiranjem nezavisne musli- to, prema njegovim vlastitim riječima, nije, onda možemo ustvrditi da
manske milicije. Slično je i s reisom Fehimom Spahom i ostalima koje medijski prostor odavno nije zagadio grdniji i odvratniji šovinizam od
smatra fašistima jer nisu po nestanku srpske Kraljevine Jugoslavije i pokušaja jednog nebošnjaka da čitavom bošnjačkom narodu impu-
uspostave hrvatske NDH istog trenutka otišli “u šumu” i pridružili se tira fašizam ili odredi dovoljnu mjeru sloboda i prava.

Sastavio: M. D.

STAV 21/5/2020 43