Page 77 - STAV broj 272

STAJALIŠTA

APOKRIFNI FRAZARIJ
Sjećanje na majku

TESPIH OD ĆILIBARA

Divlje ruže penju se uz bijeli zid Majkine kuće.
I danas osjećam njihov zamamni miris koji bi ispunjavao nosnice
onima koji su tu sjedili.
Piše: Jedanput sam tu prolazio kad se otvorio ljetni pljusak.
Irfan HOROZOVIĆ
Majka Zuhra izišla je iz kuće s kišobranom i pokušavala zaštititi
svoje ruže. Zastao sam u nevjerici. Ugledala me i nasmiješila se.
Mislim da su se i njene ruže smiješile

idim ga i sad. Stojim u ramazansko predvečerje Nije bila stvar u izvedbi. Ona je zaista
Svjetlost se prelijeva u njegovim ispred džamije oko koje je nastao grad. mogla podnijeti svaku provjeru. Nešto se
bobama, od starozlatne do jese- Čekam da se upale kandilji. u tim stihovima opiralo onome u što sam
Vnje smeđe, i u svakoj se događa Majka ih nije mogla vidjeti jer su bili vjerovao kao sublimni dio života.
neki prizor. zakriveni velikim zgradama. Suha, mrzla netrpeljivost bila je u njoj.
Već viđeni. Kad bi se upalili, kandilji su blistali Možda ona koju je Majka osjetila i
Sve je moje djetinjstvo u njemu. kao njene ruže. pamtila iz vremena kad se sve dogodilo.
I zamišljaj onog što sam čuo o sudbi- S tom slikom sam trčao da joj javim I koju mi je nehotice prenijela.
ni moje Majke. očekivanu vijest. Bio sam dječak i nisam to mogao znati.
Mehanizam uspomena nešto je što je Majka mi je bila sklona otkako pam- Iskustvo je bilo tek na početku.
zaista teško razumjeti. tim. Volio sam je. Razgovarala je sa mnom Zato sam poemu spalio i pohranio je u
Znaš sve što se nekad negdje dogodilo, kao s odraslim. svojoj glavi kao u kutiji koja čeka.
ali svi događaji i razgovori u vezi s tim na- I pričala mi priče. I nije mi žao zbog tog.
stavljaju živjeti kao da je riječ o predstavi. Bile su to priče iz vremena koja nisam U rukopisima koje sam potom pisao
Bilo je istraživača. Dolaze iz svih obla- mogao prepoznati. Niti zaista zamisliti. posvetio sam joj mnoge stranice.
sti. Ali ono što na kraju zaključe zapišu i Jednom mi je ispričala priču iz ne- Nevidljiva, vidljivi je dio nekih mojih
objave ne čini se posve uvjerljivim. kadašnjeg života koja se doimala kao ju- pripovijesti. Čak i kratkih priča. Poema
Istraživači su se umnožili, ali magija načka pjesma. kojom sam se bavio još uvijek je zatočena
kao da je netaknuta. Takvo je bilo i njeno kazivanje. u kutiji koja misli.
Čini se da se mehanizam najbolje Ponavljanje prijetnji u ritmičkim di- Zuhra.
osjeća u snu. jelovima i sve ostalo što ide uz to. Naziv koji je oduvijek na nebu.
Ondje možeš razgovarati i sa sjenama. Nije bila sretna što mi to govori, ali Venera.
Neki su prizori vječno tu, kao inici- znala je da to želim i zato je nepresušno Ne znam šta bi Majka kazala na to?!
jalna slova u staroj knjizi. govorila. Okretao sam u rukama i gledao njen tes-
Ostala slova ih prate pokorno po- Vjerovao sam svaku njenu riječ. pih od svijetlog i tamnog meda kao neko čudo.
put stada: I ono što mi je bilo drago čuti i ono Bio je to ćilibar.
Divlje ruže penju se uz bijeli zid Maj- što baš i nije. Neki bi rekli jantar.
kine kuće. Bila je to istina koju nikako drukčije Niko ne zna kako je sišao s jantarnog
I danas osjećam njihov zamamni mi- ne bih mogao saznati. Znao sam to. puta i preobrazio se u najbliži predmet
ris koji bi ispunjavao nosnice onima koji Čitao sam u to doba romantičke pje- njenim rukama.
su tu sjedili. snike i pomislio da bih od njene pripo- Tajne smole vječno ostaju tajne. Nikad
Jedanput sam tu prolazio kad se otvo- vijesti mogao načiniti mali ep. I napisao se trenutak kaplje više ne može ponoviti.
rio ljetni pljusak. sam ga. Strasno. Izmislio sam posebnu Ni insekt koji je ostao zarobljen u
Majka Zuhra izišla je iz kuće s kišo- strofu i okov od rima i izgledalo je sve sa- stvrdnutoj kaplji iako je dotad letio svo-
branom i pokušavala zaštititi svoje ruže. vršeno skladno. Kao nanovo pronađeno jim malim krilima u mamni dan.
Zastao sam u nevjerici. nekad izgubljeno djelo. Tako mi se činilo Kad ga prsti dotaknu, trzne se u svom
Ugledala me i nasmiješila se. u drami pisanja. mikrosvijetu i moli s njom.
Mislim da su se i njene ruže smiješile. Međutim, što sam više čitao tu poe- Tespih na stoliću pokraj njena uzglavlja.
Bilo je još nešto, nalik na igru, što me mu u godinama što su dolazile, bio sam Svako je zrno u njemu svijet za sebe.
je podsjećalo na to. sve nezadovoljniji. I u njemu je skriveni svijet. n

STAV 21/5/2020 77