Page 23 - STAV broj 302

Čak je i Plenković shvatio da bi bilo kakva ostao pod dominacijom metropole u Parizu. Baš kao što će mu
nova saborska rezolucija o položaju Hrvata podrška armenske dijaspore u Francuskoj donijeti važne glaso-
ve i puno para u izborni budžet zbog pogubne deklaracije Par-
u BiH ili odnosu prema legalno izabranom lamenta Francuske, a u javnosti produžiti iluziju da Francuska,
pa i Evropa na Kavkazu kontroliraju procese.
članu Predsjedništva mogla biti izrazito Bivši američki predsjednik Obama, koji je imao itekakvog
kontraproduktivna, pa je saborskom liderskog potencijala, uz veliku podršku javnosti, taj kapacitet
nije iskoristio da bi inaugurirao neophodne promjene koje je
većinom spriječio glupu inicijativu svijet tražio nakon finansijski generirane ekonomske krize 2008,
nije baš u moralnoj poziciji ocjenjivanja drugih političara, od
Domovinskog pokreta pjevača narodne kojih su tek malobrojni s liderskim, odnosno državničkim ka-
muzike o proglašenju Željka Komšića pacitetom. No njegovi su memoari dobar indikator vremena u
kojem živimo, u kojem prije svega nedostaje vizije i hrabrosti
personom non grata. Plenković pokazuje na najvišim razinama donošenja odluka. Stoga je stav potkapa-
veće liderske kapacitete od Milanovića, citiranog predsjednika Hrvatske Zorana Milanovića odraz istog
obrasca. Neznanje, nedostatak hrabrosti i vizije, iz njih derivi-
odnosno zna da se katkad moraju gutati rana primitivna arogancija u kombinaciji s kalkulacijama do-
bivanja desnih glasova, čak i po cijenu dolijevanja ulja na vatru
gorke pilule u interesu države koju u susjednoj državi, nepromjenjiv je politički okvir misli i dje-
predstavljaš i trudiš se voditi. lovanja šefa susjedne države, jedne od potpisnica Dejtonskog
sporazuma, u koji je ugrađen princip i mehanizam promjene.
No, kao i u slučaju njegove tragikomične prethodnice, srećom,
on je međunarodno irelevantan, a u krojenju vanjske politike,
Iako Ustav stipulira da vanjsku politiku kroje Vlada i pred- kako je jasno demonstrirao odbijanjem da predstavlja svoju dr-
sjednik, te da predsjednik predstavlja državu u svijetu, sujetan žavu na sjednici Evropskog vijeća, marginalan je. Glasanje po-
i marginaliziran, Milanović radije prepušta da Hrvatsku pred- put razjarenog pjetlića jedino je što mu je preostalo. n
stavlja saveznik Orbana, Dude i Babiša, slovenački premijer Jan-
ša, nego da se njega doživljava kao Plenkovićeva glasnogovor-
nika. “Promašio je ceo fudbal”, rekli bi Srbi. Tako i rečenicom
o sapunu i parfemu. Ut taceris, utinam putaremini sapeientes – da
je šutio, smatrali bi ga mudrim, stara je latinska poslovica. No,
poput Macrona, kada osjeća da gubi javnu pozornost, pri tome još
pritisnut tjeskobom moguće radikalnije promjene kursa SAD-a
i EU prema BiH, uz insistiranje Čovićeve udruge za njemu dra-
gim izmjenama izbornog zakonodavstva koju Hrvatska na svoju
štetu podupire, Milanović umjesto liderstva, za koje nije kapa-
citiran, demonstrira poziciju razrednog pametnjakovića. Čak
je i Plenković shvatio da bi bilo kakva nova saborska rezolucija
o položaju Hrvata u BiH ili odnosu prema legalno izabranom
članu Predsjedništva mogla biti izrazito kontraproduktivna, pa
je saborskom većinom spriječio glupu inicijativu Domovinskog
pokreta pjevača narodne muzike o proglašenju Željka Komšića
personom non grata. Plenković pokazuje veće liderske kapacitete
od Milanovića, odnosno zna da se katkad moraju gutati gorke
pilule u interesu države koju predstavljaš i trudiš se voditi. Baš
ta spremnost da se promijeni stav (ne principi) i izgubi nešto
na popularnosti, a očuva položaj zemlje, razlikuje stvarnog od
umišljenog političkog lidera ili državnika.

MACRONOV I MILANOVIĆEV KUKURIJEK
Galski pjetlić (autorsko pravo na termin polaže cijenjeni
kolega Bojan Budimac) u Parizu, osim što svojim inicijativama
ugrožava međunarodni poredak, poput odlazeće cirkusantske
administracije u SAD-u, ugroženiji od Milanovića stvarnom
pobunom dobrog dijela građana koja traje već preko godine
dana, hoda po svijetu i dolijeva ulje na vatru u drugim država-
ma. Tako je nakon eksplozije u bejrutskoj luci došao u Libanon i
tamo inscenirao navodno unisonu podršku libanonskih građana
koji su ga molili da intervenira. Došao, prošetao, otišao i učinio
ništa... Osim još veće štete po interlibanonske odnose koji su u
mnogo čemu uvjetovani francuskim kolonijalnim naslijeđem,
odnosno sektaškim ustavom na bazi tadašnjih brojčanih odnosa
vjerskih grupa kojim su uvjetovali svoj odlazak iz te zemlje i nje-
zinu nezavisnost. I to izvan Sirije, čijim su integralnim dijelom
bili stoljećima. Sve kako bi tadašnji većinski kršćanski Libanon

STAV 17/12/2020 23