Page 22 - STAV broj 302
P. 22
POLITIKA
Kakav šef bivše metropole u Parizu, takvi i njegovi vazali u Ra-
Bivši američki predsjednik Obama, koji je batu, reklo bi se. Isto tako, iz ovih je pozicija vidljivo ko stvar-
imao itekakvog liderskog potencijala, uz no na svjetskoj sceni ima državnički potencijal, a ko ga nema.
veliku podršku javnosti, taj kapacitet nije SLUČAJ GRAĐANINA MILANOVIĆA
Iako je autor ovih redaka bio prozivan da napada predsjedni-
iskoristio da bi inaugurirao neophodne ka Hrvatske Zorana Milanovića, i to zbog njegovih radikalnih,
promjene koje je svijet tražio nakon redovito protubosanskih i protubošnjačkih izjava, ovaj put može
se činiti da se javlja kao advocatus diaboli dotičnog političara,
finansijski generirane ekonomske wannabe državnika. Naime, na njegovu konstataciju da je prvo
krize 2008, nije baš u moralnoj poziciji potreban sapun, a onda parfem, obrušila se sva sila stranaka, no-
vinara, analitičara. S pravom, reklo bi se, onako naprvu. Zapra-
ocjenjivanja drugih političara, od kojih vo, Milanović je, pokušavši ponovo biti najpametniji u razredu
su tek malobrojni s liderskim, odnosno (što je njegova boljka još od političkih početaka u SDP-u 1999),
udario šlagvort, misleći pri tome da je put do građanske države
državničkim kapacitetom. No njegovi su u BiH dug i težak, i to zbog realnosti postojanja tri konstitutiv-
na naroda s različitim pogledima na državu i njezino unutarnje
memoari dobar indikator vremena u kojem uređenje. Naravno, ta se njegova “prejaka riječ” može tumačiti i
živimo, u kojem prije svega nedostaje vizije kako to čini SDA u svojoj reakciji, kao Milanovićeva brana BiH
da uživa isti status kao druge evropske države, pa i Hrvatska.
i hrabrosti na najvišim razinama donošenja Neshvatanje predsjednika Hrvatske da je Dejtonski mirovni
sporazum promjenjiv, i to vlastitim slovom i duhom, proizvod
odluka. Stoga je stav potkapacitiranog je njegovog slabašnog pravničkog znanja. Čitav je radni vijek
predsjednika Hrvatske Zorana Milanovića proveo kao nižerangiran diplomat u Bruxellesu i kao lider jedne
stranke koja ga je promovirala u premijera i kasnije predsjed-
odraz istog obrasca. Neznanje, nedostatak nika. Pravom se nije bavio pa je izjava kako je Dejtonski spora-
hrabrosti i vizije, iz njih derivirana zum moguće promijeniti samo uz nasilje potpuno koherentna
s poražavajućim pravnim neznanjem. Međutim, ovdje je riječ
primitivna arogancija u kombinaciji s o puno prizemnijoj realnosti. Marginaliziran i aferom “Klub”
kompromitiran predsjednik Republike pokušava na svaki način
kalkulacijama dobivanja desnih glasova, biti javno što prisutniji, a gonjen vlastitom srednjoškolskom am-
čak i po cijenu dolijevanja ulja na vatru u bicijom najpametnijeg dječaka u razredu, nastoji biti medijski
što glasniji i upečatljiviji te, barem površinski, što značajniji.
susjednoj državi, nepromjenjiv je politički Zato je sklon greškama poput odbijanja predstavljanja Hrvatske
na samitu Evropskog vijeća umjesto bolesnog premijera jer nije
okvir misli i djelovanja šefa susjedne države. htio biti doživljen tek kao njegov glasnogovornik.
22 17/12/2020 STAV