Page 47 - STAV broj 187
P. 47
STAJALIŠTA
KRIVO SRASTANJE
U posjeti rođaku
Piše: ČOVJEK JE PONIŽEN
Sadik IBRAHIMOVIĆ ONOLIKO KOLIKO
TO DOPUSTI
Nenajavljeni, s prigodnim he- Pijemo vodu, razgovaramo, teško, mučno, usiljeno, on, pak, tek
dijama u rukama, moj sin i da nešto kaže, pita pišem li za tamo neke novine, čuo je, veli, od
ja ulazimo u raskošno uređe- nekog da pišem za tamo neke novine; velim da je dobro čuo i da
no dvorište porodične kuće zaista pišem za tamo neke novine, potom ustajem, zahvaljujem mu
bliskog nam rođaka. Razlog: dobio je se na toplom dočeku i gostoprimstvu, pa, kao šaleći se, širim ruke,
unuka. smijem se, i pozivam ga da mi kao novopečeni djed padne na
grudi junačke. Zbunjeno me gleda, privijam ga u zagrljaj, snažno
Sin zvoni. Ništa. Ponovo zvoni. Ni- stiskam i šapućem na uho: “Slušaj, bilmezu...”
šta. Zgledamo se, razmjenjujemo ne-
verbalne poruke, nimalo ugodne, jer telefon, ali nisi odgovarao na naše po- me gleda, a, vidim mu to na ukočenom
prozori su otvoreni, skupocjeni auto- zive! Ili si, možda, promijenio broj?! licu, začuđen je i moj sin koji nervozno
mobil je ispred i sasvim je jasno da su i nestrpljivo čeka na ulici, nikako mu
domaćini u kući, kao i to da nisu baš – Jesam, ali nije to izgovor... Dobro, ovakva gesta ne liči na mene.
sretni zbog našeg dolaska. hvala, hvala... Nego, za šta ste – pita nas Sin i ja koračamo ulicom, šutimo, on
bliski nam rođak nekako, učini mi se, me mjerka, pokušava iščitati na mom
Ipak, tik prije no što ćemo se okre- još mrzovoljnije i rukom pokaza da licu zašto sam zagrlio sad već bivšeg
nuti i otići, a dobro bi bilo da jesmo, sjednemo za baštenski sto. O pozivu u nam rođaka. Ne uspijeva.
vrata otvara naš rođak, mrzovoljan, kuću, dakako, nema ni govora. Njego- – Zašto si onog idiota zagrlio ona-
neprikladno odjeven, čime također va supruga, očito ništa bolja od njega, ko srdačno?! Pa, čovječe, i sam si vidio
svjesno iskazuje koliko nas poštuje, i, nije se ni pojavila. da nas je svjesno i hinjski ponizio kao
kao biber po pilavu, nipodaštavajuće šugave pse! Ne želim više ništa imati
snishodljivim tonom pita zašto se ni- – Dvije čaše vode – reče moj pro- s njim, a ti kako hoćeš – izusti prepun
smo najavili, imamo li kakav telefon i mućurni sin, pametno procijenivši da ljutnje i gorčine.
znamo li uopće šta je to telefon. Grub, u njegovim, rođakovim, očima vrijedi- – Ma, pusti, neka ga! Danas, eto, na-
primitivan ispad i više nego dovoljan mo tačno toliko. prosto nije bio najboljeg raspoloženja!
da se, u najboljem slučaju, okrenemo i Dešava se! Ima i on svojih briga preko
bez riječi udaljimo. Pijemo vodu, razgovaramo, teško, glave – slagah ne trepnuvši, plašeći se
mučno, usiljeno, on, pak, tek da nešto da sin, i ponižen i uvrijeđen i još uvi-
Gledam u od bonluka osiljenu buda- kaže, pita pišem li za tamo neke novi- jek vruć, ne napravi kakvu afektivnu
lu, ne prepoznajem ga, to je sasvim dru- ne, čuo je, veli, od nekog da pišem za stupidariju.
gi (ne)čovjek, s teškom mukom gutam tamo neke novine; velim da je dobro – Osjećam se tako loše. Koji kreten
pretešku uvredu, prilazim mu i velim: čuo i da zaista pišem za tamo neke no- – prošaputa.
vine, potom ustajem, zahvaljujem mu Eh, ako je tako, lijek za takvo stanje
– Dobar dan, rođak! Kako si? Neka se na toplom dočeku i gostoprimstvu, krajnje je jednostavan: dobra kahva i još
ti je sretan, živ i zdrav rod i porod! Če- pa, kao šaleći se, širim ruke, smijem bolji ručak. Stoga, idemo najprije po-
stitam! Zbog toga smo danas ovdje! A se, i pozivam ga da mi kao novopečeni piti kahvu koju nismo popili, a zatim
što se telefona tiče, da, znamo šta je to djed padne na grudi junačke. na ručak kojeg nismo pojeli, u neki od
prestižnih restorana, po tvom izboru!
Zbunjeno me gleda, privijam ga Lijepe i skladne porodične odnose tre-
u zagrljaj, snažno stiskam i šapućem ba njegovati, zar ne?!
na uho: “Slušaj, bilmezu! Došli smo s Sin me gleda i smije se. Od muke,
najboljom namjerom, a dočekao si nas ali smije se. n
i ponizio kao pse! Ovo ti neću zabo-
raviti! I od danas dobro, ali dobro me
se čuvaj! Završili smo!” Puštam ga iz
zagrljaja, blijed je kao krpa, zapanjeno
STAV 4/10/2018 47
