Page 51 - STAV broj 187

i takmaci upustili u predizbornu arenu. Jedni mi otvoreno sugeriraju da je kraj- projekta? (Namah se sjetim kada je neke
Naprosto sam imao dojam da postoje samo nje vrijeme da im ja kažem šta im je činiti godine jedan gospodin bio kandidat za
dva moguća ishoda: ili će poslije izbora (za koga glasati) i da se time stavi tačka na mandatara Vlade FBiH. Držao je srcepa-
napokon poteći med i mlijeko pa će svi cijelu priču. Drugi, opet, i na sam spomen rajući govor pred zastupnicima, nakitivši
živjeti sretno i bezbrižno do kraja života, izbora poskoče i negoduju pitajući: “Ot- ga svakojakim stavkama i planovima. Sve
ili života i neće biti nakon tog famoznog kud da hodža priča o politici?” je izgledalo impozantno. Ipak, ohladio ga
dana. Jasno, nije se desilo ni jedno ni dru- je jedan od zastupnika koji mu je, onako s
go, ali se usput desilo nešto treće: pukla Prvima apsolutno ne mogu udovo- neba pa u rebra, otvoreno rekao: “Dragi
su brojna prijateljstva, pokidane su mno- ljiti jer bi to u svakom slučaju bilo poni- gospodine, možeš ti nama čitati i Bibliju, ali
ge rodbinske veze, do jučer mili ahbabi žavajuće i degradirajuće, te bi se kosilo s je tvoj problem opet isti – nemaš dovoljno
počeli su se gledati preko oka, komšiluk principom slobodnog i savjesnog odlu- ruku!”) Zar je grijeh pozvati ljude da budu
se raspršio i rasparao po mnogim šavo- čivanja. Drugima ljubazno pojasnim da društveno odgovorni i glasaju po svojoj
vima. Ukratko, gledano lokalno, od sebe su imami uvijek bili dio svog naroda, s savjesti? Zar nije nasušna potreba podsje-
smo napravili faširano meso, a stvarnog njima dijelili i dobro i loše, bili uz njih titi nas na činjenicu da smo još u svetom
pobjednika zapravo i nije bilo. u svim situacijama, borili se, ginuli, pro- mjesecu muharremu, u kojem je, po slovu
vodili i još provode noći s našim hrabrim Kur’ana, zabranjeno ispoljavati međusob-
Inače, izbori i silne predizborne kampa- povratnicima po manjem entitetu. Koga nu mržnju i neprijateljstvo?
nje, čini mi se, svugdje, a posebno u manjim baš zanima kako to izgleda, neka ode jed- Sve su to ne samo potrebe nego i pri-
sredinama, doživljavaju se na poseban na- nu večer prenoćiti, recimo, u Gacku i sve jeke obaveze svakog svjesnog i dobrona-
čin. Kao imam, po nepisanom sam pravilu će mu se samo kazati. Informacije radi, mjernog imama i o svemu tome će, nadam
pod posebnom prismotrom: šta ću kazati, moj vrijedni kolega, imam, godinama sa se, svaki imam obavezno progovoriti jer je
na čiji ću predizborni skup otići, kakve ću svojom porodicom zanoći upravo ondje obaveza na zlo i nepravdu reagirati. Ko-
boje majicu obući, s kim ću kahvu popiti – gdje, osim njih, nema nijednog Bošnja- načno, i dio moje hutbe s početka teksta
gleda se baš sve. Iskreno, nekada me takva ka. Osporiti pravo njemu, i njemu slični- jasno govori na što sam, kao imam, imao
pozicija doslovno smarala. S vremenom ma – a ima nas, hvala Allahu – da govore potrebu i obavezu ukazati.
sam se svikao i donekle drznuo, te stvari u interesu svog naroda, e to neće moći. Možda će biti onih koji će i ovo shvatiti
ne uzimam do kraja k srcu. Shvatio sam da kao piskaranje nekog hodže iz provincije.
ljudi nerijetko hutbu razumijevaju onako A šta to imami govore? Ni to me ne bi iznenadilo jer sam se imao
kako žele i kako im u datom trenutku od- Lično sam održao šest ili sedam hutbi priliku susretati i s visokorangiranim po-
govara. Ponekad se, slušajući komentiranje (u isto toliko predizbornih ciklusa) na litičarima od kojih me je jedan, čuvši da
svoje hutbe, zapitam da li smo ja i oni koji ovu temu. Pročitao sam i poslušao veliki sam iz Prozora, pitao: “Šta ima tamo, u
ju komentiraju bili na istoj džumi, prem- broj drugih hutbi, posebno onih koje su Livanjskom kantonu?” Da je ikada ba-
da znam da jesmo. Katkad se iznenadim kazivale uvažene reisul-uleme, i nigdje rem pogledao kartu, znao bi da Prozor
koliko smo spremni i vješti stvari izvlači- nisam našao nijedne riječi kojom se di- zaista jeste blizu Livna, ali da je ipak dio
ti iz konteksta i komentirati samo ono što rektno agitira za bilo koju političku op- Hercegovačko-neretvanskog kantona. Pa
nam (ne) odgovara. No, dobro. ciju, poput Stranke demokratske akcije, dobro, s obzirom na to da smo tu negdje,
kako nam se to obično pripisuje. To što nije mnogo ni fulio. Naravno, nisam ga
Moje džematlije pretežnog su mišlje- se neki u posve uopćenim, aktuelnim i nikada vidio ni blizu svoje općine.
nja da su moje hutbe aktuelne, zanimljive životnim porukama hutbi pronađu, to je Možda će nekoga zanimati koga sam,
i poučne, što me veseli i tjera da ustrajem već drugi par cipela. To me podsjeti na ipak, vidio. Do momenta pisanja ovog
i budem još bolji. Pred izbore, obično na slučaj koji kaže da je imam držao hutbu teksta (otprilike sedam dana pred izbo-
džumi koja im prethodi, džematlije išče- o alkoholu i pogubnosti tog zla. Dok je re) u Prozor su svoj dolazak najavljivali
kuju da im ponudim savjet u tom smislu. izlazio iz džamije, prišao mu je čovjek gotovo svi koji imaju aspiracije ka glaso-
To, po dosadašnjoj praksi, i činim. Dugo kojem je “čašica” bila izuzetno draga i vima Bošnjaka.
sam bio uvjeren da to kod njih i nema ustvrdio: “Tako mi Boga, efendija, ti si M. Hadžikadić bio je još uz ramazan
presudan značaj. Ipak, kada su me odre- sve ono meni govorio!” na jednom iftaru. Budući da tada gotovo
đeni politički subjekti (premda ova sin- Iščitamo li posljednju hutbu reisul-ule- niko nije znao ni ko je on, to se, faktički,
tagma u kontekstu pojedinih ljudi zvuči me posvećenu izborima, jasno ćemo uočiti i ne računa.
krajnje besmisleno i obezvrijeđeno) za- ovo o čemu govorim. Zar nije neophodno F. Radončić najavio je pa otkazao svoj
molili da budem neutralan, odnosno da skrenuti pažnju na pogubnost trgovanja svo- dolazak.
šutim, shvatio sam koliko je sati. Jedan je jim glasom? Zar nije neophodno skrenuti D. Bećirović također je najavio svoj
otišao tako daleko da me je uvjeravao da pažnju na moralne, intelektualne i druge dolazak i druženje s ljudima u gradskom
mi može dati sve osim zdravlja ako bih ja, kvalitete kao presudne odlike ljudi kojima parku. Došao je tek njegov stranački pred-
zauzvrat, ostao po strani. Zgrozio sam se. treba dati povjerenje? Zar nije neophodno sjednik i prošetao po gradu.
podsjetiti da značajniji rezultat ne može S. Šepić je bio, ali se o njegovom do-
Razgovarajući sa svojim džematlija- polučiti pojedinac kao solo igrač nego da lasku i boravku čulo tek po fotografijama
ma i osluškujući njihove reakcije, kod je za takvo što neophodan jak sistem u ko- na društvenim mrežama.
njih uglavnom nailazim na dva polari- jem su pojedinci samo dijelovi zajedničkog
zirana stava.

Možda će biti onih koji će i ovo shvatiti kao piskaranje nekog Š. Džaferović je bio, posjetio svoju
hodže iz provincije. Ni to me ne bi iznenadilo jer sam se imao stranku, posjetio šehidsko mezarje, posje-
priliku susretati i s visokorangiranim političarima od kojih tio Islamsku zajednicu, razgovarao s mo-
me je jedan, čuvši da sam iz Prozora, pitao: “Šta ima tamo, u jim kolegom (ja sam u to vrijeme bio na
Livanjskom kantonu” hadžu) i klanjao podne u Čaršijskoj džamiji.
Komšić Ž. je... Pardon, on ne računa
na bošnjačke glasove.
Ma, hajte, molim vas! n

STAV 4/10/2018 51