Page 56 - STAV broj 187
P. 56
SVIJET
Idlib, grad na čekanju
Komšije su mislile da je Abdul Aziz Ajini po- među pobunjenicima morat će se povući iz 2.000 stabala pistacija u Muriku, ali cijene
ludio. Dok su drugi u selu Kurin, koje se tog područja pet dana prije zadatog roka. ploda bile su niske. Sada mu se javljaju stare
nalazi u sirijskoj pokrajini Idlib, razmišljali kako Zona bi bila pod nadzorom turske vojske i mušterije i traže da im proda sve unaprijed.
da sačuvaju živote pred najavljenu ofanzivu, ruske vojne policije. Ahmed Derviš, inženjer i član mjesnog
Ajini, bivši profesor engleske književnosti na Turski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan gradskog vijeća, prisjeća se dugih noćnih
lokalnom fakultetu, počeo je obnavljati svoj protivio se ofanzivi na Idlib iz mnogo razloga. rasprava posljednjih mjeseci. “Hoće li nas
dom uništen u borbama prije nekoliko godi- Oluja u Idlibu natjerala bi na pokret stotine hi- režim napasti, hoće li Turska doći da nas
na. Dok su drugi stanovnici Idliba pokuša- ljada ljudi ka tursko-sirijskoj granici, što bi za spašava? Hoće li nas izdati? Hoćemo li
vali prodati svoje kuće, imovinu i namještaj Tursku značilo humanitarni kolaps, jer je u toj svi umrijeti?” Njegova supruga, diplomira-
kako bi skučili novac za bijeg (iako to niko zemlji već smješteno tri miliona sirijskih izbje- ni farmaceut, sanja o vlastitoj apoteci. Ali
nije kupovao niti su znali kamo pobjeći), Ajini glica. Ipak, niko u Idlibu nije vjerovao da bi se Derviš se tome protivi. “Imamo 5.000 dolara
je bio zauzet skupljanjem cementa i cigle. To užas mogao izbjeći. Osim Ajinija. Od tog 17. ušteđevine. To možemo ponijeti sa sobom,
je kupovao iako mjesecima nije kupio čak ni septembra njegove ga komšije više ne sma- Apoteku ne možemo.” Sada, nakon što je
novu odjeću. Cijela pokrajina od gotovo tri traju ludim. Donedavno su u njegove vreće s čula za dogovor iz Sočija, traži od Ahmeda
miliona ljudi čekala je zvuk borbenih aviona, cementom i cigle gledale s nevjericom, sada da pronađe prazan poslovni prostor. Ljudi
spremna za napad. Ali, onda se 17. septem- ga dolaze pitati gdje i oni mogu to kupiti. počinju popravljati svoje kuće, neki su se
bra dogodilo nešto što niko nije očekivao. Sirijska pokrajina Idlib, poznata kao jedno od usudili ponovno poslati svoju djecu u školu.
Turska i Rusija postigle su sporazum. Neće posljednjih preostalih džihadskih uporišta, Beru se smokve, skladišti se grašak i krom-
biti novih napada. Vijesti su do Idliba doš- veća je od nekoliko evropskih zemalja. Plod- pir. To je ono što velika većina od tri milio-
le 10 dana nakon što je samit u Teheranu nog tla, gusto je naseljena još od prije rata. na tamošnjih ljudi želi. Živjeti bez straha od
okončan. Za sada, u Idlibu je mirno. Ruski Sada je ponovo oživjela, ljudi ponovno troše džihadista i Asadovih vojnika. “Nadali smo
ministar odbrane Sergej Šojgu predstavio svoj novac, poljoprivrednici kupuju gnojivo i se da će Evropa pretvoriti Siriju u zemlju u
je detalje dogovora prošlog ponedjeljka u sjeme. Trgovci se vraćaju u kontakt sa svo- kojoj se poštuju prava svih građana”, kaže
Sočiju. Poziva se na uspostavu do 20 kilo- jim starim dobavljačima u Turskoj i sjevernom Ajini. “Na koncu, nisu pozivi EU ili UN na mir
metara širokog demilitariziranog prolaza duž Iraku, a izbjeglice se počinju vraćati u svoja spriječili krvoproliće. Spriječio ga je turski
postojeće fronte oko Idliba i sjevernog ruba sela u južnom Idlibu. Godinama je poljopri- predsjednik kada se kockao s Rusima. Pre-
pokrajine Hama. Svaka džihadistička skupina vrednik Adnan al-Sawadi bio u problemu. Ima živjeli smo. To je ono što je važno.”
56 4/10/2018 STAV
