Page 67 - STAV broj 187

Iza njega su ostali supruga Suvada i sino-
vi Admir i Anel.

“Otkad znam za prve formacije iz Ko-
njodora, znam i za Sulju. On je bio u 1. i
4. bataljonu, a jedno vrijeme i u komandi
brigade. Bio je učesnik svih bitaka koje
su vođene prema srpskim položajima i
nijednu nije preskočio. Također je bio
angažiran i na velikokladuškom ratištu,
mada jedno vrijeme kao pripadnik 517.
brigade. Sjećam se da je nakon pogibije
Hasana Musića 1. bataljon preuzeo major
Jusuf Čaušević, koji je bio rezervni major
i prijeratni profesor na Višoj ekonomskoj
školi u Bihaću. Čaušević je bio koman-
dir čete ili neki zamjenik u vodu za spe-
cijalna dejstva kod Senada Šarganovića
u 501. bihaćkoj brigadi. Njegova je četa
došla kao ispomoć 105. brigadi kako bi
se naše snage malo odmorile nakon borbi
na Kedića Glavici. Poslije Musine pogibi-
je, Čaušević je imenovan za komandanta
bataljona, a Suljo Mirvić za njegovog za-
mjenika”, sjeća se glavni “bezbjednjak”
u 505. brigadi Zijad Nanić. “Kad je kre-
nula ‘autonomija’, major Čaušević je po-
stavljen za komandanta novoformirane
517. cazinske brigade, a Suljo Mirvić
ponovo za njegovog zamjenika. I tu će
Suljo boraviti od jeseni 1993. pa do po-
četka ljeta 1994. godine, kada je ranjen.
Kada se vratio u 505. brigadu, postavljen
je za komandanta 4. bataljona, zamije-
nivši Rasima Suljića Rusa. Nakon akcije
‘Breza 94’, komandant ga je stavio među
mladu vojsku s obzirom na to da je Suljo
bio vrlo prosvijećen čovjek. Od tada pa
do dolaska Seada Jusića za komandanta
brigade bio je na čelu 4. bataljona, kada
će biti premješten u Operativno-nastavni
centar u komandi brigade.”

Komandant 505. brigade Sead Jusić
priča kako je Suljo Mirvić početkom rata
predao direktorsku poziciju Suadu Der-
viću i priključio se redovima TO Bužim.
“Otišao je u rat sa svojim komšijama kod
kojih je došao raditi, s kojima je više od
decenije živio, igrao nogomet i iz čijeg
komšiluka se oženio. On je izrazito vo-
lio nogomet, vodio ekipe i organizirao u
Konjodoru razne sportske manifestacije.
Mislim da je na samom početku sa svo-
jim vodom bio na Dobrom Selu. Onda se
ponovo nakratko vratio u školu, pa se po-
novo uključio i ostao mobilisan do kraja
rata. Sjećam se da je u ljeto 1995. godine,
kada smo radili operaciju ‘Trokut’ i još
neke akcije na velikokladuškom ratištu,
Suljo bio na čelu 4. bataljona, u kojem su
bile dvije čete mlade vojske, a jedna četa
je bila sastavljena od starijih ljudi, ‘teri-
torijalaca’, kako smo ih mi zvali. I kasnije
je i 3. četa popunjena mladim vojnicima,
tako da je 4. bataljon dobio naziv ‘Žuti
mravi’ jer su to sve bili mladi vojnici, i

STAV 4/10/2018 67