Page 68 - STAV broj 187
P. 68
DRUŠTVO
to je trajalo sve do pogibije komandanta onda se to mora i desiti, pa sve da imaš i ‘autonomije’, kad je bio komandant mladih
Nanića. U operaciji ‘Sana ‘95’ je bio ope- milion naredbi da ne ideš. Valjda je tako vojnika. Sve svoje vojnike je doživljavao
rativac, vrlo zahvalan saradnik. I doista, bilo propisano. Kasnije sam više puta re- kao rođenu djecu. Kad je jedan od njego-
sve je do pogibije bio od velike pomoći kao da je u operaciji ‘Sana ‘95’ bužimska vih mladih vojnika ranjen, on je plakao za
u toj operaciji.” brigada imala ubjedljivo najmanji broj njim. To je bio tako fin čovjek”, iskreno će
poginulih, ali moja nesreća ili žal jeste Skenderović. “Kad god bi se desio neki pro-
Jusić se dobro sjeća Mirvićeve smrti. što sam u toj operaciji izgubio mnoge blem među vojnicima, on je to vrlo lahko
“Vodili smo teške borbe oko Lušci-Pa- prijatelje i saborce poput Asima i Sulje, rješavao. Sakupi ih, porazgovara s njima
lanke. I onda smo morali preduzeti neka kao i dosta mojih Konjodorana. Ali to je i za tren riješi nesporazum. Bio je vrstan
ofanzivna dejstva oko Skucanog Vakufa. tako u ratu. Nismo mi oni koji u konač- moralista i pedagog. Imao je neki poseban
S tih prostora smo pokušavali neprijatelja nici odlučujemo o tome.” karakter i ponašanje, bez truna oholosti u
prebaciti dalje da bi se otvorio put prema sebi. Uvijek nasmijan, veseo i raspoložen.
Fajtovcima. Preduzeli smo tu nekoliko iz- BOSNA U SRCU I U GRUDIMA Od svih starješina koje sam upoznao, po
viđačkih akcija. I onda sam odlučio da su- mom mišljenju, on je bio najveća ljudina.”
tradan otpočnemo napad na više pravaca. Bliski Suljin saradnik u posljednjih
Između ostalog, i kod Skucanog Vakufa. godinu dana rata bio je i Remzija Mula- Pomoćnik komandanta za moral u
Sa Suljom i Sedom Šekićem sam otišao lić, pomoćnik za logistiku u 4. bataljonu. bataljonu “Hamza” Husein Kovačević
na to područje da dam instrukcije na licu “Uvijek je volio ići naprijed i biti sa svojim sjeća se prve džume koju je organizirala
mjesta za pravce napada. Prvo smo došli borcima nego planirati zadatke u kancela- komanda 505. u vrijeme operacije “Sana
na minobacačke položaje Asima Bajrek- riji. U svakom momentu je imao Bosnu u ‘95”. Klanjana je u jelovoj šumi usred
tarevića. Asim je tu neposredno rukovo- srcu i grudima. Bilo je malo nepravde na Grmeča. “Kiša je pomalo rosila. Rahme-
dio vatrom iz minobacača. I Suljo je bio početku jer su ga često premještali. Čini tli Suljo, Asim i ostali iz grupe koji smo
tu na položaju. Malo oštrijim tonom sam mi se da je on došao na svoje tek kad je tada bili slobodni klanjali smo džumu.
naružio Asima, naravno, odvojivši ga od formiran 4. bataljon. Jednostavan čovjek, Nažalost, svih ovih godina malo toga se
drugih. Rekao sam mu da je nedopusti- prava ljudina. Cijenio je svakoga. Svačije ispričalo i zapisalo o Sulji. Zato ga u široj
vo da komandant bataljona bude tu, tako znanje, sposobnost, trud i doprinos. Tako javnosti slabo poznaju. Zanimljivo je to
otvoreno izložen neprijatelju. I to njegovo se postavio prema svima. Nikada nije za- da je on bio čovjek vjernik koji je volio
prisustvo na prvoj borbenoj liniji, kako se galamio na nekoga, u duhu pravog peda- sedždu. I baš u operaciji ‘Sana ‘95’ on je
kasnije nažalost i pokazalo, prethodilo je goga”, priča Mulalić. bio nekako poseban. Gdje god bi se or-
njegovoj pogibiji, jer je ponovo došao na ganizirao zajednički namaz, on je s nama
te položaje izloživši se otvorenoj vatri ne- Nakon ranjavanja, u Suljinoj pratnji klanjao. Njegova deviza bila je vjera i ob-
prijatelja. Otišli smo na Bajića Brdo, sje- bio je sanitetlija Kasim Skenderović. On razovanje. Kad god bismo razgovarali o
verozapadno od Lušci-Palanke. Tu sam pamti nekoliko dirljivih situacija koje naj- planu aktivnosti, uvijek mi je govorio:
ga ostavio da dalje komanduje, trebao mi bolje oslikavaju Suljin karakter. “Nakon ‘Akobogda, efendija!’ Bio je vrlo hrabar
je na toj koti kako bih mogao koordini- što je ranjen u Lušci-Palanki, prevezli smo i potpuno predan vojničkom pozivu. Ni
rati akciju s druge pozicije jer je bio slab ga do brigadnog saniteta. Dok smo ga vo- jednog trenutka se nije plašio smrti i ni
signal. I odatle sam se sa Sedom Šekićem zili, iako teško ranjen, on je tješio momke jedan vojnik kod njega nije mogao pri-
vratio nazad. Imali smo jedno jako teško iz pratnje koji su išli s nama, govoreći im: mijetiti ni trun slabosti ili straha”, kazuje
vraćanje, uz dosta pucnjave, pod stalnom ‘Dobro je, momci. Nemojte se sikirati. Bit Kovačević. “Kada smo prilikom napada
paljbom, i pravo je čudo kako smo izvukli će to sve dobro.’ Nije paničario. Sjećam ga prema Skucanom Vakufu naišli na jaku
žive glave”, priča Jusić. se i iz samog početka rata, kada je on bio neprijateljsku vatru, u jednom trenutku
komandir linije u vrijeme teritorijalne od- svi smo zalegli, jedino je Suljo ostao sta-
“Ujutro smo počeli napad. Čujem kako brane na Banjanima i Dobrom Selu. Ka- jati. Tolika je pucnjava bila žestoka da
Sultan, kako smo kodnim imenom zvali snije sam ga gledao na Pržinama, u vrijeme
rahmetli Asima Bajrektarevića, traži da
neko dođe do naše prage i da je navodi da
pokrije neprijateljsku pragu. Tad se jav-
lja Vidik, što je bilo Suljino kodno ime,
i kaže: ‘Idem ja, Sultan!’ I ja ga uporno
zovem: ‘Vidik, ostani gdje jesi’, znajući
kuda mora proći da bi došao do naše pra-
ge, ali ne dobivam povratnu informaciju.
Zvao sam ga, ali me nije čuo. Vjerovatno
je već bio krenuo s tog brda jer je meni
signal dolazio u prekidima. I u jednom
momentu čujem dozivanje Sultana. Jav-
lja mi da je Suljo došao do naše prage i
da ga je tu pogodila protivnička praga,
geler od rasprskavajućeg metka. Bio je
teško ranjen u želudac, izišao je na otvo-
reno. Hitno je prebačen u bihaćku bolni-
cu, gdje je sutradan podlegao. Poginuo je,
herojski, izvršavajući dužnost, žrtvujući
se i nimalo ne štedeći, iako je imao na-
redbu da ne ide s tog mjesta, sve u želji da
pomogne svojim saborcima. Sudbina je
htjela da tako bude. Kad te smrt priziva,
68 4/10/2018 STAV
