Page 69 - STAV broj 187
P. 69
druga, istinskog prijatelja, iako smo se
upoznali u ružnom (ratnom) vremenu i
prilično se kratko poznavali. Jaro je bio
veliki čovjek, veoma lijepih manira, hra-
bar, a istodobno i smiren. Za svakoga je
uvijek bio tu, za saslušati i riješiti proble-
me. Obećavao je samo ono što je mogao
riješiti”, navodi Velić.
Senad Kauković bio je pomoćnik ko-
mandanta za moral, a kasnije i Suljin za-
mjenik u 4. bataljonu. Njihova saradnja
se nastavila i u vrijeme operacije “Sana
‘95”, iako je Suljo tada bio u Operativno-
-nastavnom centru brigade. Sjeća se da
je smjena s pozicije komandanta bataljo-
na Sulji pala vrlo teško, doživio je to kao
veliku degradaciju. “On je bio gromada
od čovjeka, vrhunski karatista, ali i vrlo
osjećajna osoba. Teško mu je palo to što
više neće biti komandant svojim ‘Žutim
mravima’. Taj detalj je samo sa mnom po-
dijelio i više nikada i nikom nije iskazao
neslaganje s odlukom pretpostavljenih.”
nismo mogli oči otvoriti. I mi svi leži- “Tako je i došla akcija ‘Munja ‘93’, Kauković navodi još jedan detalj koji
mo, a on stoji. Vičemo mu: ‘Lezi, Suljo’, kada smo radili brojna izviđanja, odla- mu uvijek namami suze. Kako kaže, išao
a on nam odgovara: ‘Moram da lociram zeći pod same neprijateljske linije. Oko je sa Suljom desetak dana prije pogibije da
odakle tuče praga. Moramo je nekako po- ponoći smo se pripremali da krenemo. pošalju Suljinoj majci i bratu nešto novca
klopiti!’ To je ta neviđena hrabrost koja je Pošto je bio snijeg, zagrnuli smo se bi- i nekoliko fotografija u Sarajevo. Suljo je
bila karakteristična za njega. Nakon dva jelim čaršafima. Bilo je napeto i tad me imao veliku želju da majka dobije fotogra-
dana, na tom mjestu je došlo do njegove je Suljo pozvao da svoju ekipu odvojim fije njegovih sinova. Kako kaže, tu su po-
pogibije. Kasnije su na istom mjestu po- nastranu. Borci su se postrojili za pokret, šiljku predali novinarima koji su boravili
ginuli i Asim Bajrektarević, moj brat Ha- a on im je prišao i u opuštajućem tonu u Bihaću, a tek je kasnije Senad saznao
san i još neki. Tu nam je stradalo najviše kazao: ‘Zapalite još po jednu cigaru, pa da je Suljina majka te fotografije dobila
boraca”, navodi Kovačević. ćemo krenuti.’ Prišao mi je, ponudio me tek nekoliko dana nakon Suljine pogibi-
cigarom i rekao: ‘Jaro, da se odmah ne- je. “U Sulji sam imao i prijatelja i brata i
POSLJEDNJA KAHVA što dogovorimo. Ja mislim da bi trebalo komandanta. Kada bih bio u mogućnosti
napadati u pravcu škole, jer je to moj fah da sve što imam materijalno založim za
O saradniku i velikom prijatelju Sulji i tu su sigurno nastavnici, a ti idi desno.’ njegov život, bez truna razmišljanja sve
Mirviću dirljivo kazivanje ima i Meho Nasmijali smo se i krenuli. Došli smo na bih založio, samo da ga mogu vratiti da
Velić, pomoćnik komandanta za bez- liniju napada i bez pozdravljanja smo se opet bude živ”, priča Kauković.
bjednost i obavještajne poslove u 1. ba- razišli u dva smjera. Akcija ‘Munja ‘93’ Suljin sin Admir, nekadašnji nogome-
taljonu. Kako kaže, Sulju je odmilja zvao je završena uspješno.” taš bihaćkog “Jedinstva”, bio je 13-godiš-
Jaro. “Vjerovali smo jedni drugima, što njak kada je izgubio oca. Ponosan je kada
je bilo u ratu veoma važno. Kao i svugdje Njihovu posljednju kahvu obilježila ga prepoznaju kao Suljinog sina, ponosan
drugo, i u našem bataljonu je bilo raznih je Suljina dilema da nakratko ode do Za- što je njegov otac dobrovoljno stao u od-
profila ljudi kojima je trebalo znati prići, greba kako bi posjetio rodbinu iz Roga- branu naroda i države, iako je mogao ra-
razumjeti ih, jer rat je sa sobom nosio hi- tice. “Odmah sam primijetio da ga nešto diti cijeli rat u konjodorskoj školi, koja u
ljadu problema: nema obuće, nema odje- muči, ali ga nisam pitao šta je. Kad smo ratu nije prekidala rad. “Oca su svi voljeli
će, problemi kod kuće, sabiranje usjeva naručili drugu kahvu, on je kazao da se jer je vazda okupljao društvo. Koga god
u situaciji kada su neki borci bili nosioci čuo s članovima svoje porodice koji su sam sreo i upoznao od njegovih saboraca
poslova u svojim porodicama. Suljo je tu izbjegli izvan BiH i da je dobio dozvo- i starješina, sve najbolje i najljepše mi je
često uspijevao svojim nastupom i raz- lu od komandanta korpusa da ih posjeti. kazao o njemu. Ne samo da kratko kažu da
govorom uvjeriti borce da ipak moraju Lomio se jer je htio da završi ono što je su ga znali već posvete pažnju, prepričaju
čuvati liniju, da neprijatelj ne miruje i započeo 1992. godine. Bojao se da će lju- neki zanimljiv događaj, zastanu, tako da
da će se iznaći neko rješenje i za njihove di pomisliti da je otišao kako bi izbjegao svaki put steknem dojam koliko im je bio
zahtjeve. Onda bi predlagao komandan- daljnje ratovanje. S druge strane, posto- bitan”, govori nam Admir. “Očigledno je
tu Musi da pojedine borce puste kući na jala je i nevjerovatna želja da vidi svoju da nije bio obični borac ili starješina, već
dva-tri dana da riješe svoje poslove, a da rodbinu. I ja mu kažem: ‘Odi, bolan, vidi baš neko ko je značio puno više od toga.
komanda bataljona popuni rovove, što je svoje! Borbi i bitaka će biti.’ Tu smo se Naravno da mi uvijek imponuje da mi je
Musa obično i prihvatao. Suljo je stvarno rastali uz uobičajenu uzrečicu: ‘Vidimo otac bio takav. I danas se živo sjećam svih
uvijek bio smiren i uvijek je bio čovjek od se, akobogda.’ I nije otišao u tu posjetu. onih iščekivanja oca da dođe s linije. Ti
riječi. Kada je nešto obećao, to je i ispo- Dragi Allah je tako odredio, da ostane svakodnevni pogledi mene i brata na sva-
štovao. Tako da se u bataljonu vrlo brzo i pogine. Sudbina je htjela da je to bio ko auto koje se pojavi u daljini. Danas, kad
stvorilo povjerenje, zajedništvo, što će se moj posljednji susret s njim. Bilo mi je god sam u prilici, posjetim njegov mezar
nastavljanjem borbenih dejstava nebroje- strašno žao i teško kad sam čuo da je po- u Konjodoru.” n
no puta i potvrditi”, priča Velić. ginuo. Njegovim odlaskom izgubio sam
STAV 4/10/2018 69
