Page 10 - STAV broj 429

IN MEMORIAM

“Cjelokupno Karahasanovo
djelo predstavlja blistavo
svjedočanstvo i jasnu
opomenu o važnosti
dramskog principa kao
uvjeta za postojanje i
dobre književnosti i svijeta.
Karahasan se fenomenom
dramskog bavio i kao
teatarski kritičar, i kao
dramaturg, i kao esejist, i kao
teoretičar, odnosno poetičar
drame, i kao univerzitetski
profesor, i kao dramski pisac,
i kao romanopisac”, riječi su u uništenje života. Kao što čovjek pojedi- neminovno vodi do apsolutnog ropstva, po-
Almira Bašovića. nac svoje dobre i loše osobine najbolje vidi dučava nas Šigaljov. Bojim se da je to ovo
u drugome, iako skoro nikada toga nije naše vrijeme. Mi zaista smijemo sve, jer ne
ispipava taj tajanstveno-veličanstveni labi- svjestan, tako i Karahasan u historijskim možemo ništa. Imamo pravo govoriti što mi-
rint koji se zove život, historija i univer- romanima, koji poštuju historijski okvir i slimo (pa i ono što ne mislimo, imamo pravo
zum. Radiš to čudesno promišljeno, s jed- historijsku stvarnost toga doba, naprimjer izgovoriti i napisati šta nas volja), ali samo
nom nesavremenom sporošću. I s jednom Seldžučkoga Carstva, najbolje vidi što vodi zato što naše riječi ne znače ništa. Imamo
težnjom ka formi koja nepreglednost i haos procvatu, a što propasti današnjega najvećeg pravo ići kamo nas volja, raditi šta nam je
pretvara u jasni, estetski do savršenstva carstva, odnosno današnjih velikih carstava. volja (ako to sebi možemo finansijski priu-
oblikovani red. To, dragi Dževade, nije bi- U skladu s navedenom činjenicom da štiti), mi uživamo potpunu totalnu slobodu
jeg. To je, štaviše, dar. Ili drugim riječima: u svim svojim tekstovima istražuje jesu li – jer nikom ne značimo ništa”, ocijenio je
Ti nemaš izbora”, pisala je Karahasanu. današnji čovjek i današnja civilizacija na Dževad Karahasan.
pravome putu, sam Dževad Karahasan je Njegovo mišljenje je bilo da je ideal
VRIJEME U KOJEM ŽIVIMO I ZLODUSI istakao da kad god razmišlja o vremenu u svijeta u kojem mi živimo prozirni (mo-
DOSTOJEVSKOGA kojem živimo, padne mu na um roman Zlo- derno je reći “transparentni”) čovjek, da-
U svim svojim književnim, dramskim dusi Dostojevskoga i njegov junak Šigaljov. kle čovjek dviju dimenzija.
i esejističkim tekstovima Dževad Karaha- “Taj Šigaljov je genijalan dijalektičar, “Poznato nam je da se nijedan totalita-
san istražuje jesu li današnji čovjek i današ- krenuo je da ispiše viziju budućeg sretnog rizam u historiji nije usudio proklamira-
nja civilizacija na pravome putu: pravi je društva u kojem će vladati totalna sloboda, ti ljudsku prozirnost kao svoj cilj, znamo
put onaj koji sve nas i cijelo čovječanstvo a došao je do mračne slike svijeta u kojem da se ni u najmračnijim vizijama totalnog
vodi u puni život, a krivi je onaj koji vodi vlada apsolutno ropstvo. Apsolutna sloboda ropstva to ne spominje ni kao mogućnost
– predodžba prozirnog čovjeka naprosto je
IZ BIOGRAFIJE suviše mračna, suviše zastrašujuća da bi je
se smjelo izgovoriti. A mi je danas izgovara-
mo uzgred, kao nešto najnormalnije, čak se
Dževad Karahasan rođen je 25. januara 1953. godine u Duvnu, gdje je završio natječemo u tome ko će prije i ko će potpu-
osnovnu školu i gimnaziju. Diplomirao je komparativnu književnost i teatrologi- nije postati proziran. Deset policija zabilje-
ju 1976. godine na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, a doktorirao ži svaki telefonski razgovor svakog od nas,
iz oblasti drame i teatra na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1986. na deset policija dospije izvještaj o svakoj
godine. Niz godina bio je urednik za kulturu sarajevske revije “Odjek” te urednik novčanoj transakciji svakog od nas – kome
časopisa za književnu i umjetničku kritiku “Izraz” iz Sarajeva, kao i dramaturg Na- smo poslali i koliko čega, ko nam je poslao
rodnog pozorišta u Zenici, Narodnog pozorišta u Sarajevu i Društva za muziku i koliko čega... A sve to bez ikakve prisile,
i teatar “Arbos” u Salzburgu, a predavao je i na Akademiji scenskih umjetnosti naprotiv – mi hoćemo još više prozirnosti,
Univerziteta u Sarajevu te na brojnim inostranim univerzitetima, između ostalog još više kontrole, još više sigurnosti. Zabo-
i u Salzburgu, Innsbrucku, Berlinu, Baselu, Grazu, Göttingenu i Beču. Bio je re- ravljamo da najviše sigurnosti uživaju ljudi
dovni profesor na Odsjeku za komparativnu književnost i bibliotekarstvo Filozof- koji borave u specijalnim odjeljenjima za-
skog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, akademik Akademije nauka i umjetnosti tvora, više sigurnosti od toga može se naći
Bosne i Hercegovine i Njemačke akademije za jezik i književnost te predsjed-
nik Društva pisaca Bosne i Hercegovine. Jedan je od ključnih, temeljnih autora samo u grobu. Ali ako proširite strah i lju-
dima obećate sigurnost, oni su spremni na
savremene književne prakse u Bosni i Hercegovini, s izuzetnom pozicijom i u
širem južnoslavenskom kontekstu, kao i autor izrazito cijenjen u međunarodnim sve. Nažalost. Charles Baudelaire je negdje
okvirima, gdje funkcionira kao najreprezentativniji predstavnik savremenog bo- zabilježio da je najveće đavlovo lukavstvo
sanskohercegovačkog književnog stvaranja. to što nas je uvjerio da je bezazlen ili da ga
uopće nema”, tako je govorio Karahasan. n

10 26/5/2023 STAV