Page 74 - STAV broj 429
P. 74

STAJALIŠTA



                                             APOKRIFNI FRAZARIJ
                                             Skriveno mjesto otkrilo je skoro sve svoje tajne

                                             KRUNA I KAMEN ILI



                                             REMINISCENCIJE NA



                                             BOSANSKO KRALJEVSTVO



                                             Na posjetnici je pisalo Miralem Gan, a na sljedećoj Ian Mag dr.
                                             Hand, potom Julian Lag, Dubravko Dub, Damir Dag i Ognjen Hag.
                          Piše:              Razna zanimanja i poslovi.
                          Irfan HOROZOVIĆ



            Dok sam još mogao hodati, ne samo   – Jesi li siguran da znaš moje ime?  Rekao je da Stonehenge liči na kame-
          po kući i mahali nego i po bijelom svije-  – Koliko se sjećam... nadimak ga je   nu krunu...
          tu, zadesio sam se jednom u londonskom   uvijek zasjenjivao..., a prezime, ko zna...   – Zanimljivo jer zaista liči.
          pabu i sjeo sasvim u blizini čovjeka koji   možda s tri slova...        – Onda sam ja imitirao tebe i kazao
          mi se nešto kasnije učinio poznat.   – Pamtiš ti, pamtiš... nisu te slučaj-  sam mu da na jugu moje zemlje postoji
            Što sam više piva popio, bio mi je sve   no zvali Memorator, vidiš, i ja se pone-  nekropola stećaka koja također liči na
          poznatiji. U jednom trenutku sam ga po-  čeg sjećam...               kamenu krunu.
          zdravio gestom. Odgovorio mi je na isti   – Sličan si. To je tajna tvog kartanja.   – ?
          način. Uskoro smo sjedili zajedno. Promr-  Zvali su te Brojač, zar ne? A to je, prije   – Nije znao za to. Ali činilo se da je
          mljao je nešto kao Ša...ma, što je naravno   svega, stvar memorije. Tako sam bar čuo.  impresioniran.
          značilo Šta ima.                     – Dobro si čuo. Gadno sam jednom   – Nema tu nikakve tajne. To je tale-
            Uozbiljio se taj nekadašnji dječak. I   nastradao zbog tog...      nat. Kao u bilo čemu drugome. I, kao u
          kako su rasle glasine o njemu, lice mu je   – I to sam čuo. Hoćeš li mi ispričati?  bilo čemu drugome, postoji ljubomora ili
          bivalo sve ozbiljnije.               – Ne bih baš... izvukao sam se... jedva...   zavist, kako više voliš.
            – Dugo te nisam vidio. Dakle, tu si?   Ostala je priča o vreći punoj novčanica   – Uvijek mi je bio zanimljiv Fjodor.
          Čime se baviš?                    koju su grmalji donijeli da me dokusure.   Među svim njegovim knjigama, Kockar
            Pružio mi je nekoliko posjetnica.  Valjda sam negdje u svijetu počistio nji-  i Dvojnik su najličnije. Tako sam osje-
            – Svi su odgovori tu...         hovog glavnog grmalja. Tako su smislili   ćao. Čovječe, njegova pisma ženi iz tog
            Na posjetnici je pisalo Miralem Gan,   osvetu. Ostali su bez vreće, a ja bez svoje   njemačkog grada s ruletom, kartama i
          a na sljedećoj Ian Mag dr. Hand, potom   slobode. A priče su se množile kao da su   kockama čitav su dijapazon kockarske
          Julian Lag, Dubravko Dub, Damir Dag i   uspjeli. Tad sam otišao iz našeg dragog   bolesti...
          Ognjen Hag. Razna zanimanja i poslovi.  zavičaja. Živio sam neko vrijeme u Ita-  – Znam. Pročitao sam Kockara. Mož-
            –  Šta  misliš?  –  gledao  me  sa   liji, divni gradovi, a onda sam prelazio   da zbog tebe, jer si stalno o tom pričao.
          zanimanjem.                       u druge zemlje i zabavljao sam se. Usto,   Ne znam kakve tu veze ima dvojnik, ali
            – Očito voliš troslovna prezimena. A   uvijek se mogla namaknuti lijepa svota.  vjerujem ti.
          i adrese su slične. Ističe se dr. Hand. To   – Koliko si ovdje?         – U igri je oduvijek sve poznato, ali
          je valjda skraćenica od Dronjak Handr-  – Nakupilo se godina, ali rutina mi   ljudi ipak vjeruju da postoji trenutak kad
          monjak. Ili tvoj neskriveni ponos što si   nekako odgovara. Starost valjda...  oni mogu zavladati igrom.
          majstor u kartama.                   Prelistavao sam posjetnice i nisam   – Tako je otkako je svijeta i igara.
            – Obradovao si me. Niko to ovdje ne   znao šta bih rekao.             Nakon još jedne krigle razgovora čini-
          bi mogao protumačiti. I nisi zaboravio   – Ne znam jesam li se ja izvukao? I   lo se da gotovo više ništa nemamo kazati.
          nadimak. Znaš, i ja sam ga imao. Isti.  ime i prezime su ti tu, ali nisu zajedno...  – Kakav je bio kao igrač?
            – Tako je to kod nas. Nisam mogao   – Tako je, Memoratore. Zajedno su   – Ništa posebno. Punjena ptica.
          bez šale.                         samo na jednom dokumentu.             – Kako to misliš?
            – S kim se šališ? Imaš društvo?    – I gdje smo sad? Šta kaže Charles?  – Velike geste, loša igra.
            – Dugo sam ovdje, čovječe...       – Ne znam je li bio on ili njegov dvoj-  Skriveno mjesto otkrilo je skoro sve
            – Da, naravno.                  nik. Uglavnom, svi su se odnosili s veli-  svoje tajne. Kao i stari han pokraj Vrba-
            – Ponekad i s Charlesom...      kim poštovanjem. Kao da je kralj. Sad to   sa, gdje je sve počelo.
            – S njim?                       i jeste. Charles III.                 – I šta sad? Na kraju priče?
            – Naravno.                         – Lijepo je čuti nešto novo. To je kao   – Ponekad zaigram. Ništa senzacio-
            Pregledavao sam zamišljeno posjet-  neobičan začin u svakodnevnoj čorbi.  nalno. Da me želja mine i da ne zabora-
          nice i pokušavao protumačiti šta je sve   – Jednom je rekao nešto zanimljivo.   vim, razumiješ...
          stavio u njih.                    Otad nisam prestao o tom razmišljati.   – Razumijem.              n



         74  26/5/2023 STAV
   69   70   71   72   73   74   75   76