Page 45 - STAV broj 261

KRVAVE SLIKE I JEZIVA RATNA
Sjećam se da sam srela
komandanta Ramiza
Drekovića. U početku je
bio pomalo skeptičan
prema mojim idejama i
namjerama, ali kad sam
mu rekla ko sam, šta sam,
odakle dolazim i cijeli
put koji sam prošla od
Vukovara, preko Petrovca
do Bihaća, sugerirao mi je
da s poručnicom Dijanom
Vanjo probam oformiti vod
žena, ratnih bolničarki.
I tako smo Dijana i ja,
s grupom mlađih žena
i djevojaka koje su se
prijavile, krenule u
formiranje te jedinice
ISKUSTVA
Sa svojim bolničarkama Fadila se u
ratu nagledala svega i svašta. Kako kaže,
krvave su to slike, ljudi ginu, užas jedan.
“Tad sam imala oko 35 godina i bila sam
jedna od zrelijih žena među tom ‘svojom
djecom’, kako sam ih zvala. Većina tih
momaka su sad nažalost mrtvi. Od prve
postave čete ‘Tigar’ samo nas je 17 preži-
vjelo. Bila sam svjedok smrti velikog bro-
ja ljudi, teških ranjavanja, raznih trauma,
trebalo je dosta staloženosti i pribranosti
da se sve to izdrži. Uvijek mi bude teško
prisjećati se i pričati o tome. Recimo, ‘Fe-
bruarske ofanzive’ se najviše sjećam po stu-
deni i po jednom teško ranjenom borcu. S
obzirom na to da mu je ruka visila samo
na koži, bili smo primorani ‘naživo’ mu
amputirati ruku. Bila je to jeziva scena, sa
strašnim bolovima vojnika, ali situacija je
zahtijevala da se tako postupi. Taj moment
mi je nekako posebno u sjećanju i tu sliku
do smrti neću zaboraviti. Onda se sjećam
jedne njive koja je bila ograđena. Treba-
li smo preći preko neke čistine do šume.
Gazili smo po snijegu uz tu ogradu, zima,
srce puca, smrzavanje živo, a put se odu-
ljio pa nikad proći tu ogradu. Tad mi se
učinilo da je ta ograda duga nekoliko kilo-
metara. Bila sam i na uzimanju Pećigrada,
potom kad je prvi put oslobođena Velika
Kladuša. Taj dan pamtim po oslobađanju
jednog našeg borca. Borci iz 505. brigade
se kasnije zvati 502. brigada. U IDČ ‘Ti- su nam ga doveli. To je baš bio emotivan
gar’ sam bila do marta 1995. godine, sve trenutak. U Bužim smo išli kao ispomoć
do bitke na Kumarici. To je bio moj po- u vrijeme akcije ‘Breza ‘94’, i tu sam lakše
ranjena. Na ‘Drugoj autonomiji’ sam bila
sljednji zadatak s jedinicom ‘Tigar’, kad
je izginulo dosta mojih momaka. Tad sam sve do marta 1995. godine. Najviše mi je
doživjela veliki šok, bila u velikoj depresiji u sjećanju ostala Kumarica. Puno ranje-
nih i mrtvih su prošli kroz naše ruke. Na
jer je dosta momaka iz čete izginulo u toj
bici. Nakon toga, IDČ ‘Tigar’ je prerasla u Kumarici nema šta nas nije tuklo. Jedi-
no nas avioni nisu gađali. Tu se rukama i
bataljon. Od decembra 1992. pa do marta noktima kopao zaklon. Bitno je bilo samo
1995. godine prošla sam skoro sva ratišta.
U decembru 1992. godine s IDČ ‘Tigar’ da se glava može zavući u kakvu rupu, za
ostatak tijela se nije moglo ni stići misliti.
sam na Lohovskim Brdima imala jedno
lakše ranjavanje od rasprskavajućeg met- Uz tolike žrtve i tolika ranjavanja dobro
je da je čovjek ostao pri pameti. Moji ‘ti-
ka. Na ‘Prvoj autonomiji’ sam ranjena na grovi’ su tu najviše izginuli.”
Johovici. U toku 1993. smo u okolini Bi-
Najupečatljiviji detalj s ‘Autonomije’
haća imali nekoliko manjih akcija, u zoni za Fadilu jeste bio kada je jedan njen sa-
odgovornosti 502. brigade, od Grmuškog
platoa, potom Bugara i slično. Moje dje- borac na suprotnoj strani prepoznao glas
vojke i ja gotovo smo uvijek bile na prvim rođenog brata. “Tog saborca smo zvali Se-
kunda. Porijeklom je iz Velike Kladuše.
linijama, tik uz borce. Na ‘Prvoj autono-
miji’ smo napadali iz pravca Johovice. Tu Sekunda je sa suprugom živio u Bihaću.
Nastupanjem ‘Autonomije’ u Velikoj Kla-
sam 24. oktobra 1993. godine teško ranje- duši su mu ostali roditelji, trojica braće i
na u predjelu abdomena. Pogodio me ra-
sprskavajući metak od prage i tri naredna rođeni sin, koji je boravio kod dida i nane.
Kad je počela ‘Autonomija’, Sekunda je bio
mjeseca bila sam odsutna. U tom periodu
smo imali dosta poginulih. Ponovo sam se u ‘Tigrovima’ u Petom korpusu, a njegova
vratila u jedinicu u februaru 1994. godine, tri brata kod Abdića. I bila je jedna akci-
ja u Kudićima. Na jednoj čuki se odvija-
prvo na ‘Autonomiju’, u područje naselja
Krivaja, a odatle na Grmuško-srbljanski la borba. I njegov brat ga doziva s druge
strane i prijeti mu da će mu ubiti sina ako
plato, za vrijeme ‘Februarske ofanzive’,
gdje smo boravili u dva navrata.” se ne preda i ne pređe na njihovu stranu.
STAV 5/3/2020 45