Page 50 - STAV broj 261

DRUŠTVO

dalje vrele krvi, ali i lica na kojem se osli-
kavaju neki posljednji pogledi plavičasto Ahmed Kurto, laureat književne nagrade
hladne nade. Psi su umirali onoliko koli-
ko je trajalo i rađanje same zbirke, barem “25. novembar” za mlade pisce
oni psi koji danas stoje tu pred čitaocima
kao muzejski primjerci nekih endemsko VIDIM, VRAG JE ODAVNO ODNIO ŠALU
rijetkih duševnih borbi. Međutim, razu-
mijevati ovu zbirku kao tek neku ezoteriju
duhovnog bića jednog buntovnika pred- Kralj je mrtav, živio kralj! Sunday bloody Sunday
stavljalo bi puku bagatelizaciju. Zbirka
se naime u svojim tematikama poigrava Dok se mrvi Španski vjetar Slušam na radiju, Kinezi liječe sidu na mi-
i glorificira i nacionalni identitet, kao fe- Po mojim koljenima, ševima, a ja pijem čaj od pelina i pušim
nomen svojstven svakom živom čovjeku. Brkata feministica električnu cigaretu na ikindijskom suncu,
Kao mladom bošnjačkom piscu, kojem je Na barskoj stolici juli je i dvadeset i prvi je vijek.
odveć muka slušati priče o zakašnjelim Ispija vino i puši Marlboro I psi znaju da je ljubav u mitologijama,
procesima nacionalizacije, o “turskom Dok iščitava poeziju i da nam je skupe riječi preostalo kao
grijehu” koji mi je okačen o vrat samim Pred publikom. jeftinog vina, dok vonjaju kurtoni na uže-
rođenjem i kojekakvim kompleksima niže Ko bi rekao, glim suncima po bjelosvjetskim avenija-
vrijednosti od kojeg pate mnogi moji suna- Dok iščitava poeziju ma, juli je dvadeset i prvi je vijek. Tram-
rodnjaci, odlučio sam stati na žulj svemu Pred publikom vaji danas sviraju saksofone gradom i
tome, slaviti svoje bivstvo, svoju kulturu Neko upravo sada gradski džepovi pune se apaurinima,
i svoj identitet. U Bangladešu, uostalom, puni smo i mi sebe sami, ko
Strgnuo je haljinu sa nečije sestre. nas šljivi, juli je dvadeset i prvi je vijek.
STAV: Koliko, inače, radite na pjesmama? A ja piljim u podbratke Neka se dovraga nose diktature koje
Koliki put prevali jedan stih od nastanka Nad kariranim kragnama padaju kao teške riječi, kao sante leda
do svoje konačne forme? I lica nalik morževim s krovova u nekom proljeću toplom kao
KURTO: Pjesme puštam da dostignu Dok plješću mlijeko, jer ovdje su još samo od Tre-
neku kulminaciju u naboju, u mislima, a
onda, nakon nekog vremena, prepuštam Kao što se na izricanju bevića teže vrleti okrvavljene oko nas,
se tom procesu u kojem se same od sebe Presude u Nirnbergu pljeskalo. juli je dvadeset i prvi je vijek. I pomislio
pišu. Smatram da je svaka pjesma pona- Nečiji otac u fraku bi čovjek; neka se dovraga nosi i sve
osob nalik ružičnjaku, kojem je potrebna Oblizuje brke dok očima napipava ostalo, i sva topništva svijeta nad pro-
njega i dorađivanje. Stoga, kada izgradim Gole butine djevojčice koja žvakanim Alepima i bogomoljama sple-
tu neku porculansku konstrukciju, kada u Od petka do ponedjeljka tenim u drveću nara, i kasetne bombe
same stihove ugradim svoje dijelove tijela, Sanjari o onom o čemu je sanjarila i otreseni šljivici, mi ćemo sijat’ marga-
svoje strahove, panike, čežnje i bjesove, I Vladimirova Lolita. rete! Al’ onda dođem tobe i skontam da
tada počinje ona ružičasta igra s riječima. Vidim, života još imam koliko i kakav Sentine-
Kada govorimo o formama, od velike je Vrag je odavno odnio šalu, lac pod kokosovom palmom, dok kuhaju
važnosti uzeti u obzir tematiku s kojom I izlazim van, se masne čorbe u ovom vaktu mutnom
se čovjek hvata ukoštac, te mjesto na ko- A pred birtusom, kao Gang.
jem se stvara. Na kraju, važno je reći da Pas se sa tramvajem svađa
ne postoji pjesnik koji je svojim djelom I odnekud samo neko viče Rastanak
u konačnici zadovoljan, onako bez mrava KRALJ JE MRTAV, ŽIVIO KRALJ!
u cipelama, tako da bi se moglo reći da kažu da dovraga ide sve
je pisanje pjesama ustvari jedan krajnje Pozdravi iz Tunguzije a mi pod kestenom palimo onu cigaretu,
nezahvalan i neizvjestan posao, nad čijim (onu) što je vade na peronima
se čelom uglavnom naziru velike graške Noć se spotakla među neboderima s pozdravnim defilejima
pjesnikova znoja. i mirišu smokve s uma smetnute po grad- i govorim ti;
skim koferima, još ovu ćemo
STAV: Koliko je poezija pitanje talenta, kupljene negdje pred Metkovićima. i sve odnekud čekam nekog trafičara
a koliko životnog iskustva i čitanja? Je Pred zgradom, koji će me hladno pitati za vatru
li kombinacija navedenog neophodna za Taksista rješava križaljku čekam neki vjetar il kišu
dobru pjesmu? i moli Boga za kišu. da mi je gasi sve dok ne
KURTO: Apsolutno, kombinacija! Kada Odnekud ko biva zaškripi iz pokoje ba-
bismo se možda muljali, ugađali nekim šte i zrikavac zablijedi noćna aorta na istoku grada,
da mi se do tad onako svojski smiješ,
sitnim lažima, usudio bih se reći da je za
pisanje potrebno samo dosta truda, ali s a onda opet tišina. čekam neku avetinju da nas od kraja spasi
obzirom na to da je hiperprodukcija uzela Uostalom, da ne juriš u svijet
maha, važno je razabrati šta je to kvalitet- ima nešto autistično u tom septembru, kao grlom u jagode,
na i sočna poezija, a šta je tek šund koji nešto nalik kao kad čovjek al padale su i Troje,
se da naći na svakoj trafici. Ipak, mislim pokusa sav čemer ovog svijeta što ne bismo pali i mi,
da je formula upravo u tom nekom izla- pa mu sada nešto ječi u prsima. kažu da dovraga ide sve
ganju utjecajima, tim dodirima s razli- Ima to i dalje nešto, a ko sam to ja da krive Drine ispravljam
čitim percepcijama i stilovima, koje se, samo to više nisi ti. Moja ti?
naravno, postiže eliminacijom vlastite

50 5/3/2020 STAV