Page 52 - STAV broj 203

Dubrovnik u novembru 1991. godine Hrvatski vojnik iz 1991. godine, u knjizi
i da je Trnopolje bio blaži logor poluotvo- potezi fotoreportera mogu učiniti “med- opet Ronu Havivu i njegovim fotoreporta-
renog tipa, ali bez negiranja postojanja vjeđu uslugu” žrtvama torture na koju su žama, te novinaru i piscu Peteru Maassu.
drugih logora za nesrpsko stanovništvo u htjeli skrenuti pažnju. Trnopoljski pri- Dio knjige Rat slikama osvrće se na
prijedorskom kraju, što je uobičajeno za mjer potkrijepila je sudskim dokazima druga ratišta današnjice, daleko od Balka-
prosrpski orijentirane teoretičare zavje- o sistematskom eliminiranju nesrpskog na, u kojima su najviše djelovali američki
ra. Beogradski fotograf s višedecenijskim stanovništva prijedorskog područja kroz marinci, ali i na ratne fotografije starijih
iskustvom Miloš Cvetković bio je prisutan više konclogora. Međutim, način na koji ratova, kao što su vijetnamski, Drugi svjet-
u Trnopolju kada je nastao snimak Fikre- je Penny Marshall odabrala Fikreta Alića ski, Prvi svjetski te još neki. Podvučeno je
ta Alića. O tome Cvetković u knjizi kaže: da namjerno pozira ispred bodljikave žice, na neki način to da se američka vojna foto-
“To je čista manipulacija. Kamerman je radi senzacionalizma i ekskluzive, iako se propaganda ne razlikuje previše od balkan-
to snimio tako da to tako izgleda. Izoštri vjeruje da su novinari mogli ući s druge skih, osim što je američka malo iskusnija
na bodlje, a onda raširi kadar, a tamo sto- strane ograde jer je Trnopolje bilo tada i sofisticiranija. Prikazana je naslovnica
je oni mršavi i jadni kao u Auschwitzu. otvoreno za reportere i radnike Crvenog magazina Time iz 2010. godine s fotogra-
Oni su dobili pristup logoru koji je bio krsta, ostavilo je mogućnost za negatore fijom afganistanske djevojke odsječenog
pod okriljem Crvenog krsta. Inače to ne etničkog čišćenja u Prijedoru da i dalje nosa koju su navodno osakatili talibani. Uz
bi bilo moguće. Kad vidiš tu fotografiju, budu aktivni pozivajući se na ovaj slu- nju ide sugestivni naslov – Šta će se desiti
odmah ti se diže kosa na glavi. Znam šta čaj. Istovremeno, smatra autorica knjige ako napustimo Afganistan. Naravno, jasno
se događalo, bio sam u Prijedoru. Ti su Rat slikama, prijedorski logori koji su bili je da uredništvu magazina nije primarna
Krajišnici bili vrlo zajebani, i sad se je- zloglasniji od Trnopolja, kao Keraterm, sigurnost afganistanskih žena, nego pot-
žim. Oni čak ni nas Srbijance mnogo ne Omarska, Manjača, možda nisu dobili pora politici zadržavanja američkih trupa
zarezuju, mi smo im loši Srbi.” takvu medijsku pažnju svijeta kakvu su u toj zemlji uz vizualno opravdanje kod
Autorica knjige Sandra Vitaljić na trebali dobiti u odnosu na Trnopolje, ali čitalačke publike.
osnovu ovoga zaključuje kako ovakvi nisu ni sasvim zapostavljeni zahvaljujući
PORNO-INDUSTRIJA U LOGORIMA
NEPLODNE EGZEKUCIJE Tematski najosjetljivije poglavlje pu-
blikacije Rat slikama odnosi se na ratne iz-
vještaje o silovanjima. Rečeno je da postoji
Autorica knjige “Rat slikama” Sandra Vitaljić je iz Pule. Doktorirala je u oblasti teorije i dosta uznemirujućih fotografija s ratišta,
historijata fotografije. Radi kao profesorica na odsjeku za snimanje pri Akademiji dram- iz zatočeništava, bolnica, rovova, ali nema
ske umjetnosti u Zagrebu. Inače je magistrirala na Akademiji za film i TV u Pragu. Imala sačuvanih fotografija samih silovanja. Ima
je brojne izložbe u Hrvatskoj i širom svijeta. Objavila je još i knjigu naslova Neplodna fotografija egzekucija, pa i raskomadanih
tla. Preko te knjige imala je i istoimenu fotoizložbu. U skladu s naslovom, snimana su ili izgorenih tijela odmah nakon egzeku-
područja, odnosno tla na kojima su se nekad desile različite ratne egzekucije na po- cija. Neke su snimane krišom, a za neke su
dručju Hrvatske tokom Drugog svjetskog rata i Domovinskog rata.
počinioci htjeli da se vide jer su ih smatrali

52 24/1/2019 STAV