Page 57 - STAV broj 203

ZDRAVO, BOSNO, STIŽEM IZ SARAJEVA

Ratni putopisi (13)

PRESTA ASFALT – POČE CIRKUS

Strahovita je snaga zaborava! Čim sam saznao za postojanje tunela (ljeta 1993. godine), krenuo sam u
sređivanje dozvola da iziđem na slobodne teritorije, dokle mi bude dopušteno, da svojim očima vidim
rađanje jedne narodne vojske, da opišem to što vidim, da ta buduća vojska vidi svog “narodnog” pjesnika,
s obostranom nadom da će možda od tog susreta i njemu i njima biti ljepše i lakše. Pamtim da smo preko
Igmana “putovali” punih sedam dana. – Ali da nije urađena TV reportaža (s Mirzom Huskićem), da nisu
urađeni ovi zapisi, sve bi požderala zvijer zaborava. Data u ovim zapisima, živa, neposredna historija
pokazuje svoju žilavost i činjenicu da su se mnogi od naših današnjih problema koprcali u povijesnoj
bešici već tih dana i godina. Hvala redakciji Stava što je prepoznala gotovo zaboravljenu životnost i
živopisnost ovih zapisa. I oni su dio naše historije

Piše:
Abdulah SIDRAN

oooj, gdje mi je sada Ademir mu noge vire, tamo negdje, prema Zeni- dvije Marlbora, i dvije one bijele Drine,
Kenović?! ci. Preko zadnje stranice svojih osamde- dao mi Šefik Lojo, najvažniji čovjek u
Da vidi ovo čudo od scenografije! setak kila pokušava da prebaci neka pla- gradu, nabigajr hak, valjaću i ja njemu
JOvaj mrak od likova i faca! Ovaj haos va žena. Uh, uh, uh! Dva će joj mjeseca kadgod – lice joj kazuje da nije zadovolj-
od atmosfere! Gdje si, bolan Ademire? trebati da sanira modrice. Preturi se ne- na. Drinu razdijelili vojsci i narodu, one
Koja priča, kakvi dijalozi! Koje sud- kako. Sjede do vojnika, znaju se, izgleda, gospodske prepolovili, svaka šteka nače-
bine, kakve fabule i intrige! Nema pisca otprije. (A što joj ruku ne pruži, što joj ne ta. Neka je, šta fali. Živjeće ovaj narod.
da ovo može izmisliti, nema scenografa pomože nekako?) Nema veze. Popravila Mi s poda zavidimo onima na klupama.
da ovo može potrefiti, nema režisera da ona kao kosu, sad pozdravlja. “Merhaba Još traje asfalt, pa ne znamo da smo
ovo izmozga! Kakvi klinčevi glumci i i dobar dan.” Tako. Ko da je kod mene u ovoj djelidbi bolje prošli mi na podu,
glumice, kakvi posrani statisti i kaska- učila školu. Uhvatim mjesto na podu, uz na ledenom limu, nego oni gore, na dr-
deri. Ovoga nema nigdje pod kapom ne- lijevu stranicu. Vindjaknu poda se, torbu venim klupama.
beskom, samo u kamiončiću pazarićkog pod glavu. Naš snimatelj, Hozo – u me- Mila mati, kad poče urnebes! Presta-
trgovca (Jelno bješe Ragib? Pisaću mu đuvremenu fasovo nadimak Kadaif, reko de asfalt, poče cirkus! Oni s klupa lete u
Trgovac.) što je krenuo put Visokoga da je da imaju u trpezariji baklave i kadaifa, zrak, pa padaju nosom po nama na podu,
nabavi robe, a usput na karoseriju prima on poletio: đe kadaif? – gleda gdje da se ko da smo mi ona cirkuska mreža u koju
sve što je na cestu stalo pa moli, podignu- smjesti, s onim svojim novorođenčetom pada letač na trapezu! Ha, ha, ha – hi, hi,
te ruke, da bude primljeno. Žene, djeca, od petnaest kila. Oni sa klupe složili face, hi! E, eto vam klupa, jebala vas klupa. Pa
starci, vojnici. Ne naplaćuje nikome ništa. ništa ko đoja ne shvataju. ti pohiti da ujagmiš mjesto! Hi, hi, hiiiii
Zbog nečeg, odnekud, ima potrebu da se Možete li se vi malo stisnuti? Veli im – ha, ha, haaaa!
smijucka, dok zagleda u karoseriju, da se Kadaif i uguruje stražnjicu između onog Šta li je to u ljudskoj prirodi što ga
nije prepunilo, i ukrcava nove potrebnike. brke što šuti i vojnika što ne pomože onoj nagoni na smijeh kad vidi da se neko
Malo nam u srcima nije bilo pravo plavoj. Mic po mic – kao kad ženska obla- oklizne na ledu, pa tresne dupetima, a
kad se popesmo i vidjesmo zauzete dvi- či gaće – zafati Kadaif svoju centimetražu bogami i glavušom? Šta je tu smiješno?
je duge drvene klupe, jedna uz kabinu, na klupi. Mirza je krenuo pravo, baš ko Ama baš ništa – a čovjek crče od smije-
druga desnom stranom karoserije. Po- kakav general, na onoj klupi uz kabinu ha. Što o tome kakav simpozij ne prirede?
sjedao narod (gdje li ih je ukrcao, nisu sjede do djevojčurka što rijetko podiže Pa da saznamo šta je to i otkuda dolazi.
ga zar u garaži uvrebali?), ne mrda. Otac, kapke. Ljiljan Hamo – moj ko biva pra- Odlučimo da sve slikamo. Kakav igra-
mater, šćerku zgurali u ćošak, između se. tilac – ne mrda od mene, i ne brine kako ni film, kakvi bakrači, ništa se ne može s
Gledaju i šute. U drugom ćošku, djevoj- će njemu biti dok se Sidran ne namjesti. dokumentom takmičiti!
čurak, kad podigne kapke i pogleda uo- Tu je i gospođa Sabija. Nabi kapuljaču na Samo da mi je ovdje Ademir Kenović.
kolo – svi joj krivi. Ispružio se vojnik, glavu i poče da radi inventuru cigareta – Eto filma, ne bi mu perke mogo
presjek’o karoseriju nadvoje – mora da iz Sarajeva smo ponijeli tri šteke Valtera, odbit. n

STAV 24/1/2019 57TAV 24/1/2019 57
S