Page 40 - STAV broj 329

DRUŠTVO

Heroine našeg doba: Sabaheta, Emina, Abida, Nezira...
NOSILE SU SVOJU BOL,

A ŽIVJELE OD SJEĆANJA

NA SVOJE VOLJENE

Majke čija su djeca, muževi i braća ubijeni u genocidu u Srebrenici odlaze jedna po jedna. Tek u
posljednje vrijeme ostane poneki zapis ili se posthumno objave dijelovi njihovih teških i tragičnih priča.
Sve su one u prvim godinama nakon rata živjele u nadi da će njihovi voljeni doći živi i zdravi. Onda
su godine provele u nadi da će pronaći kosti svojih voljenih da ih ukopaju dostojno kako zaslužuju,

da nađu i one i njihovi voljeni mir. Vođene majčinskim instinktom, za njih nije bilo i nema prepreka
da govore o istini, o žrtvama i posljedicama genocida kao generacijskom zločinu. Svjedočile su na
suđenjima i gledale u oči zločincima, obilazile i otkopavale rukama grobnice, milovale i spuštale svojim
rukama tabute. Mnoge još uvijek tragaju za kostima svojih voljenih i žive u nadi da će ih pronaći.

Piše: Adem MEHMEDOVIĆ dnevno, Rijad je uporno odbijao insistiranje tek trebao da živi, da formira porodicu, ali
roditelja da uzme i dio njihove porcije. Šaban, su njegovi snovi prekinuti onog trenutka
Sabaheta i Rijad su 11. jula krenuli pješice kada je otrgnut iz majčinih ruku. Ukopan
prema Tuzli. Ali, zbog kiše granata koja ih je je u mezarju Memorijalnog centra “Srebre-
ajke kojima su u genocidu ubi- pratila, odlučili su da Šaban nastavi ka Tuzli, nica – Potočari”, a o njegovom postojanju
jeni sinovi, koje su ostale bez a Sabaheta i Rijad krenuli su ka Potočarima. svjedoči nišan s uklesanim imenom, kao i
svojih muževa, braće, rođaka Dok su hodali prema autobusima, Rijadu je jedna fotografija. U široj porodici Fejzić u
Mgodinama su na “prvoj liniji” naređeno da “skrene desno”. Sabaheta je čvr- sjećanje na Rijada rođak od Šabana svom
borbe za istinu i pravdu za žrtve. Od geno- sto držala sina uza se, ali su je srpski vojnici je sinu dao isto ime, tako da danas opet
cida nad Bošnjacima u Srebrenici prošlo je brutalno udarajući odvojili od njega. Blijed i u Srebrenici živi neki drugi Rijad Fejzić
gotovo 26 godina. Mnoge su majke u peri- u suzama, Rijad se okrenuo Sabaheti i rekao: koji ima svoje snove i želje.
odu nakon rata do danas nažalost umrle, “Mama, molim te idi.” U genocidu nad Bošnjacima u Srebre-
a s njima su na bolji svijet otišle priče o Sa Sabahetinom smrću vrata porodi- nici ubijen je i Azmir Merdžić. Kada je
njihovim ubijenim sinovima, muževima. ce Fejzić zauvijek su zatvorena. Sabaheta ubijen, imao je 31 godinu. Njegova majka
Mnoge od njih nisu dočekale da se prona- je bila borac, kao i stotine drugih majki Emina Merdžić nije dočekala da ga pro-
đu i identificiraju njihovi voljeni niti su čiju su djecu iz ruku oteli i ubili. Rijad je nađe i ukopa u mezarju Memorijalnog
javnosti ispričale svoje priče.
Prije nekoliko dana umrla je Sabaheta
Fejzić, kojoj su u genocidu 1995. godine
ubijeni suprug Šaban i sin Rijad. U Poto-
čarima kod baze UN-a srpski su vojnici
Rijada odvojili od majke Sabahete. Rijad je
ubijen maloljetan, a priča o njemu zabilje-
žena je na “Srebreničkom zidu” u Memo-
rijalnom centru “Srebrenica – Potočari”.
Rijad (Šaban) Fejzić (1977–1995)
Rijad Fejzić posljednji put fotografisan u
jedanaestoj godini života. Bio je jedino dije-
te Šabana i Sabahete Fejzić, imućne familije
koja je živjela u Srebrenici. Očajnički je želio
da rat stane i da nastavi školovanje – njego-
ve ambicije su bile da postane pilot. Kada je
nestalo hrane, a familija, koja je sada uklju-
čivala Sabahetinog brata i majku, morala je
da preživljava na jednom kilogramu brašna Rijad Fejzić Sabaheta Fejzić

40 25/6/2021 STAV