Page 41 - STAV broj 329

Nana Merdžić Nezira Musić
centra “Srebrenica – Potočari”. Umrla je u naselju Gostilj nedaleko od Srebrenice. su joj ubijeni sinovi Hamed i Hamdija, te
prije nekoliko dana u 79. godini, a živje- Emina je sestra novinara Sakiba i rahme- suprug Edhem. Sinovi su bili u ranim dva-
la je nedaleko od Memorijalnog centra. tli Kjašifa Smajlovića. Kjašif Smajlović desetim. Hamdija je tek bio oženjen, a sin
“To me najgore pogađa. Čini mi se, 1992. godine ubijen je u Zvorniku. Prva je mu se rodio nekoliko mjeseci nakon pada
kada bih našla nokat njegov, ja bih nje- novinarska žrtva rata u Bosni i Hercegovi- Srebrenice. Dobio je ime po svom ocu, ko-
ga ukopala. Muža su mi našli odmah na ni. Emina je bila nana vedrog duha, volje- jeg nikad nije upoznao. Srce majke Nezire
početku u Glogovoj u grobnici, bilo njih la je cvijeće koje je uzgajala u svojoj bašti nije moglo izdržati i umrla je.
dvjesto i nešta, a sina mi nikad niko nije koja je godinama najljepša u Srebrenici. Majke čija su djeca, muževi i braća ubi-
vidio, ni kroz šumu kad su išli, tog Azmi- Voljela je da čita, a kako je sama govorila, jeni u genocidu u Srebrenici odlaze jedna
ra”, govorila je Emina, koja nije dočekala najviše je voljela učiti Kur’an. po jedna. Tek u posljednje vrijeme osta-
da pronađe kosti svog sina. U Srebrenici su na bolji svijet prije ne- ne poneki zapis ili se posthumno objave
U genocidu je ubijen Eminin suprug koliko dana ispraćene i Derviša Pejmenović dijelovi njihovih teških i tragičnih priča.
Salih, koji je identificiran i ukopan u Me- i Abida Jusić. Sve su one nosile svoju bol, Sve su one u prvim godinama nakon rata
morijalnom centru “Srebrenica – Potočari”. a živjele su od sjećanja na svoje voljene. živjele u nadi da će njihovi voljeni doći
Emina Merdžić potječe iz poznate Nakon rata, do danas je umrlo stotine živi i zdravi. Onda su godine provele u
srebreničke porodice Smajlović iz majki. Mnoge od njih nikada nisu ispriča- nadi da će pronaći kosti svojih voljenih,
Tokoljaka. Udala se u Glogovu kod le svoje priče. Umirale su od tuge za svo- da ih ukopaju dostojno kako zaslužuju, da
Bratunca i rodila četvero djece. Posljednje jim voljenima. Jedna od njih jeste i Nezira nađu i one i njihovi voljeni mir. Vođene
godine života provela je sa sinom Hidom Musić. Umrla je 2002. godine. U genocidu majčinskim instinktom, za njih nije bilo
i nema prepreka da govore o istini, o žr-
Sa Sabahetinom smrću vrata porodice Fejzić zauvijek su tvama i posljedicama genocida kao gene-
racijskom zločinu. Svjedočile su na suđe-
zatvorena. Sabaheta je bila borac, kao i stotine drugih majki njima i gledale u oči zločincima, obilazile
čiju su djecu iz ruku oteli i ubili. Rijad je tek trebao da živi, i otkopavale rukama grobnice, milovale i
spuštale svojim rukama tabute. Mnoge još
da formira porodicu, ali su njegovi snovi prekinuti onog uvijek tragaju za kostima svojih voljenih
trenutka kada je otrgnut iz majčinih ruku. Ukopan je u mezarju i žive u nadi da će ih pronaći.
Kako godine prolaze, sve će manje biti
Memorijalnog centra “Srebrenica – Potočari”, a o njegovom majki koje će stajati u prvim redovima u
postojanju svjedoči nišan s uklesanim imenom, kao i jedna borbi za istinu i pravdu. Mlađa generacija
tek treba da preuzme odgovornost. Nadati
fotografija. U široj porodici Fejzić u sjećanje na Rijada rođak se da će biti dovoljno mladih, pogotovo u
od Šabana svom je sinu dao isto ime, tako da danas opet u Srebrenici, spremnih da nastave borbu za
istinu o genocidu nad Bošnjacima. Borbu
Srebrenici živi neki drugi Rijad Fejzić koji ima svoje snove i želje. koja će, po svemu sudeći, dugo trajati. n

STAV 25/6/2021 41