Page 51 - STAV broj 325

kritizirajući odnos Britanske vlade prema mi-
grantima, podvlačeći kako je prekršila principe
Deklaracije o ljudskim pravima.
Vanessa Redgrave prvi je put u Bosnu i
Hercegovinu došla s Harveyem Keitelom preko
UNICEF-a 1993. godine. Nakon toga, i u toku
agresije, a i poslije Daytona, često je boravila
u našoj zemlji. Od brojnih aktivnosti koje je
preduzimala jedna od najznačajnijih jeste što
je sa Susan Sontag prikupila potpise i odnijela
peticiju 200.000 građana opkoljenog Sarajeva
u sjedište Ujedinjenih naroda, gdje je održa-
la emotivan govor upozoravajući kako je na
taj grad u 900 dana opsade palo više granata
nego što je Hitlerova vojska potrošila bom-
bardirajući čitavu Jugoslaviju tokom Drugog
svjetskog rata.
U sjećanjima Harisa Pašovića koja se od-
nose na ideju pokretanje filmskog festivala u
opkoljenom Sarajevu nalazimo da su reakcije
na ovu, za mnoge suludu ideju bile, kada su u
pitanju ljudi iz svjetske kinematografije, ohra-
brujuće. Wim Wenders, Lina Wertmüller, Dana
Rothberg pozitivno su se izrazili. Vanessa Red-
grave, koja je u Sarajevu bila povodom drugog
umjetničkog projekta, nije rekla ništa. “Otišla
je, i po onome što je već dosad uradila za Sara-
jevski filmski festival, čini mi se da za nju sve
ovo vrijeme postoji samo Sarajevo i festival.”
Ostat će zabilježeno da je Britanska vlada grupi
glumaca i filmskih radnika, uključujući oska-
rovce Daniela Day-Lewisa, Jeremyja Ironsa i
Vanessu Redgrave, zabranila let u Sarajevo i
nisu mogli prisustvovati otvaranju prvog Sa-
rajevo Film Festivala.
Teške ratne 1993. godine Davorin Popo-
vić i Kemal Monteno, u organizaciji Vanesse
Redgrave i Radeta Šerbedžije, stigli su u Žene-
vu da bi u zgradi Ujedinjenih naroda održali
miting za Sarajevo. Redgrave je 1995. godine
napravila koncert u New Yorku na kojem se
skupljala pomoć BiH, a njen sin Carlo Nero
snimio je dokumentarni film o tom sadržaju.
Bio je to početak interesiranja njenog sina za
Bosnu i Hercegovinu koja će rezultirati novim
dokumentarnim filmom Bosna ustaje (Bosnia
Rising). Premijeru je imao u kinu “Meeting
Point” 2014. godine.
Redgrave je radila na integraciji romske
djece u obrazovni sistem Bosne i Hercego-
vine. Pomogla je škole u Sarajevu, Visokom,
Kaknju, Turbetu i Prijedoru.
I kada je bila izvan Bosne i Hercegovine,
govorila je o značaju svog iskustva s našom
zemljom. U Antaliji, gdje je bila počasni gost
52. Antalija Film Festivala, između ostalog
je rekla: “Ne treba gubiti nadu. (...) Sarajevo
je meni bilo dobra lekcija. Tamo sam vidjela
kako muzičari, glumci, režiseri, slikari djecu
poučavaju muzici, glumi, teatru i slikanju. To
je bilo nevjerovatno. Ljudi u ratu ostanu u ži-
votu uz pomoć hrane i vode. Ali nešto drugo
što ljude drži u životu je nada. Umjetnost za
to služi. Doktori će vam pomoći da izliječite
svoje tijelo, ali umjetnost vam daje nadu.” n

STAV 28/5/2021 51