Page 55 - STAV broj 325

vole da se izvlače i mada su mi hiljadu
puta govorili da ne budem prvi, i da se
držim sredine, ja to nisam mogao, jer ima
nešto u meni što me tjera naprijed, neka
snaga, volja, inat četniku.’ I tako je bilo i
tog jutra. Bio je na čelu kolone, hrabar i
odvažan, požrtvovan i smiren, jurišao je
u pomoć borcima iz 506. brigade... Otišao
je stazom kojom kroče najbolji, otišao je
ostavljajući nam u amanet svoj ideal, he-
roj dječačkog srca s vječnim osmijehom
na usnama.”

“KAD JA, INŠALLAH, POSTANEM
ŠEHID”
Pomoćnik komandanta za bezbjednost
Zijad Nanić s ponosom govori o Vehudinu
Aleševiću. “Vehu sam prvi put upoznao
kao Sehinog brata, a kasnije malo bolje
kad se počeo zabavljati s mojom rodicom
Elvirom Nanić. Kako mi je Elvira bila po-
sve draga, svaki put kad bih ga sreo, za-
prijetio bih mu da je ne smije nasikirati,
inače mu ode glava. A on bi se k’o zabri-
nuo i rekao da se s glavom nije igrati. Bio
putu za Vrnograč komandant je stupio Fragment iz Vehinog ratnog je izuzetno veseo momak, dječački neo-
u kontakt sa Sedom. Oni idu naprijed i zbiljan”, kazuje Zijad Nanić i nastavlja:
trenutno stanje se ne zna... U 9:30 vra- dnevnika: “Ono što je posebno interesantno ista-
ćamo se za Zborište. Nešto nije uredu. “Da mi je samo prenoćiti kod ći za Vehudina jeste to da je on bio jedan
Komandant govori: ‘Ne, ne samo to. od one ‘zlatne’ četvorice boraca u briga-
Možda su uletjeli u zasjedu.’ Negdje na kuće, ujutro popiti kahvu i di kod kojih sam ja najviše primjećivao
pola puta ponovo se čuje sa Sedom. Sedo pojesti kljukušu. Da mi je želju da budu šehidi. Bilo je nemoguće
traži kočije... Stigli smo do IKM-a, do ne uvjeriti se kod njega kao i kod ostale
‘Granda’. Idemo pješaka na brdo naspram vidjeti onu svoju huriju... trojice, rahmetli Harija Šahinovića, Ke-
Grljevca. I ‘Gazije’ su stigle u interven- nana Durakovića i Osmana ef. Mustafi-
ciju. Oko 10:00 sati dolazi vozač ‘Gazi- Buraz, kako si ti? Gdje je ća, želju i htijenje da postanu šehidi, jer
ja’ i kaže da imamo tri ranjena i jednog mala mazica Vildana? Čuvaj su to stalno isticali i o tome često pričali.
mrtvog. Kad je to rekao, pogledao je u Veho je često znao reći: ‘Kad ja, inšallah,
mene. Ne može reći, njegov pogled mi ih sviju. Voli vas vaš Veho.” postanem šehid, a oko mene 70 hurija i
je sve rekao. Komandant ga pita: ‘Ko je moja Elva sedamdeset i prva. O ljepote,
mrtav? Je li iz Sedine čete?’ Kaže da je smo ga poznavali ostat će zauvijek u sje- Allahu dragi.’ A meni je stalno bilo čud-
poginuo Sedin kurir, Sehin brat. To su ćanju njegova svestranost, jednostavnost no kako su oni tako mladi mogli spoznati
bili ti kobni trenuci, najteži do sada u i neograničena ljubav za životom. Bio je vrijednost šehidske nagrade. To se njima
mom životu. Bilo je to na Grljevcu, iz- jedan od najomiljenijih pripadnika naše tako zalijepilo i oni su to tako iskreno
među 9:00 i 10:00 sati. Ugasio se jedan brigade, svijetli primjer odanog i disci- prihvatili i nestrpljivo maštali i iščeki-
mladi život. Bilo mu je 21 godina, 4 mje- plinovanog borca, plemenitog prijatelja, vali taj trenutak. Mogao sam razumjeti
seca i 24 dana”, zapisao je Sehudin, te neumornog saradnika, čovjeka od akcije, da su to negdje čuli ili pročitali, ali da su
u nastavku svojih dnevničkih bilješki ostat će lik ratnika kojeg je mogla dati tako mladi mogli razviti takvo uvjerenje
još dodao: “Moj vrat Veho je poginuo herojska borba na Allahovom putu. Ni- i shvatanje i uživjeti se u taj ‘šehitluk’, a
od metka. Metak je ušao ispod lijeve sam mogla ni zamisliti kada smo se ra- svaki od njih je imao oko 20 godina, to
sise, dva centimetra ispod, direktno u stali tog kobnog jutra 26. 5. 1994. godine mi nije išlo u glavu. Bili su u jeku mla-
srce i izišao ispod desne sise, koji je bio da ću morati da se pozdravim s njim po- dosti, okruženi mnogim dunjalučkim
smrtonosan. Drugi metak ga je okrznuo sljednji put. U mojim mislima, u mojim ljepotama i izazovima. Osman-efendiju
pet centimetara ispod brade. Imao je i očima, ostala je neizbrisiva slika našeg sam i nekako mogao shvatiti jer je on bio
na lijevoj nozi ispod koljena, na mišiću, posljednjeg susreta. Bio je kao i obično ‘medreselija’, ali ovu trojicu nisam nikako
ranu od bombe. Bratu Vehudinu se is- razdragan i sretan dok je čekao ostale iz jer svi oni su bili pravi ljepotani koji su
punila želja. Uvijek je govorio da ne bi jedinice da krenu na borbeni zadatak, pio uspjeli razviti svijest o nekom za većinu
volio da pogine od granate. Volio je da je kahvu u kantini i nestašno mi mah- ljudi neshvatljivom i nedostižnom cilju.
pogine prsa u prsa. Bili su na pet meta- nuo rukom. ‘Idemo u tarapanu’, rekao je, To je bila najveća vrlina koja je krasila
ra od četnika. Nosio je nitroglicerinku.” i nedugo nakon toga, uz povike tekbira, rahmetli Vehudina i ostalu trojicu mo-
Neposredno nakon njegove smrti krenuo na put bez povratka. I sada mi maka. Zbog toga i zaslužuju posebno
tekst o Vehudinu Vehi Aleševiću obja- kroz misli lutaju njegove riječi koje je sjećanje nas preživjelih, kao i to da po-
vila je i novinarka informativne službe jednom prilikom rekao: ‘I ja ću jednom stanu simboli ‘vojničke čistoće i iskrene
505. brigade Merima Ćurt, koja je izme- poginuti, osjećam to, i nije me strah, jer predanosti’ borbi za najuzvišenije ciljeve
đu ostalog napisala: “Svima nama koji tako mora biti. Nisam ja od onih koji i ideale.” n

STAV 28/5/2021 55