Page 58 - STAV broj 325

DRUŠTVO

Ratno djetinjstvo (8)

GRANATE, PODRUM, BESTILJ,

ČOKOLADA I PRVA LJUBAV

Drugog dana ustali smo ranije. Naložili vatru, pripremili šljive i
prije nego ćemo ih ubaciti u šerpe ponovo će se začuti sirena.
Strčali smo u podrum tetka Begajetine kuće, koji je, po procjeni,
Piše: Ammar KULO
bio dovoljan da izdrži granatiranje. Počeli su “poznati” zvižduci i
detonacije diljem kladanjske čaršije. Na malom prostoru, u svega
nekoliko kvadrata podrumskog prostora, bilo nas je ukupno devet...

robudili su nas zvuci sirene. Pre- literature. Daidža je studirao i završio uzrokovano napadom spolja, od neke stra-
trčali smo u susjednu, “sigurnu”, fakultet političkih nauka, smjer odbra- ne sile koja želi uzeti “naše jugoslaven-
Fudinu kuću, objekt novije grad- na i zaštita. Sjećam se da sam često pre- sko” more, “naše” rijeke i planine. Svijet
Pnje, krijući se ispod betonskih listavao debelu vojnu JNA enciklopediju je bio jednostavan. Crno-bijeli. Fašisti i
stepenica. Avioni, nekadašnje zajedničke Foča-Jajce. Sada sam imao priliku vidjeti antifašisti. Komunisti, radni narod, pro-
armije, sada u službi srpskog agresora, pre- “praktično” značenje dotad nejasnih ili letarijat, socijalizam, nauka, jednakost,
letjeli su nebo iznad Kladnja, isporučivši manje jasnih pojmova. nasuprot buržoaziji, kapitalizmu, impe-
svoj smrtonosni teret negdje dalje. Trajalo Još jedna misao mi je prostrujala kroz rijalizmu, dogmatici, vjerskom zanosu
je kratko, ali dovoljno dugo da shvatim glavu. Volio sam uniforme, značke, kape, kao opijumu, izrabljivanju radničke klase
da ni u Kladnju nije sigurno kako sam to makete tenkova, topova, imitaciju origi- i vrijednih seljaka.
mislio. Situacije je bila neuporedivo bolja nalnog vojnog šljema u plastici koju mi Kao kula od karata, rušio se moj svi-
nego u Olovu, gdje smo se našli “malte- je, neko nekad, donio na poklon... Sada jet. A možda je rodbina u Kladnju bila u
ne” na puškometu... Iz sela Brda, pozici- sam prezirao sve što je imalo veze s ratom. pravu u vezi s Drugim svjetskim ratom.
oniranih iznad Olovskih Luka, golim se Bio sam odličan đak, a takvi su imali pri- Avdaga, kao saradnik okupatora, i njegov
okom mogao vidjeti gotovo svaki objekt liku takmičiti se u “Titovim stazama re- brat Ahmo, politički komesar u partiza-
u Olovu. Tu su rasporedili artiljeriju. Tek volucije”. Pamtio sam datume, raspored nima – možda je sve to bio dogovor da se
nešto više od tri kilometra zračne linije. i brojnost jedinica, imena i podvige ovih spasi narod!?!
Kladanj je granatiran dalekometnom ar- i onih heroja, iz ovih i onih ofanziva... Iz tog razmišljanja prenu me rodica
tiljerijom i u naletima aviona. “Emina velika”: “Hej, ideš s’ n’ma na pi-
Prilično dobro ovladao sam vojnom SEPET ŠLJIVA U TRBUHU, A JA U jacu.” “A, Dženad?”, upitah je za brata.
terminologijom, mada mi je većina poj- PODRUMU “Sprema se da ide pomoći oko izlijevanja
mova bila apstraktna u toj dobi od de- U mojoj dječijoj glavi uvijek je “neki ploče, tu u blizini. Zato ćeš ti s nama da
setak godina. Kući je bilo dosta vojne novi rat”, neko stradanje moralo biti nam pomogneš!”, reče gotovo imperativno.

58 28/5/2021 STAV