Page 61 - STAV broj 325
P. 61

Firenci, a u vrijeme kada dolazi na bosan-  gradovi na mnogim mjestima gotovo neo-  ga nježno povlačiti kroz kraljevu kosu, iz
          ski dvor smatran je jednim od najvažnijih   svojivi. Tvoj predšasnik Eugenije ponudio   koje je sunce s crkvenog okna isijavalo
          majstora venecijanskog renesansnog sli-  je mom ocu krunu i još htio u Bosni podići   nestvarnu narandžastu svjetlost. Dok je
          karstva s izrazitom sklonošću za religio-  biskupske crkve. Otac se ustručavaše da ne   češljao kralja, Bellini je u glavi već imao
          zne teme i portret, što će prenijeti i na svog   izazove protiv sebe mržnje Turaka; bijaše   cijelu kompoziciju. Znao je da ta kosa oku-
          slavnog sina Giovannija Bellinija. Portret   nov kršćanin i nije još izgnao maniheja iz   pana u narandžištini mora biti nastavljena
          su čuvali franjevci u samostanu u Kralje-  kraljevstva. Ja sam pak kao dijete kršten i   niz cijelo kraljevo tijelo, a to se najdjelo-
          voj Sutjesci. Otud ga je, pred samu oku-  učio sam latinsku knjigu i čvrsto prihvatio   tvornije moglo postići jednim kraljevskim
          paciju Bosne od Austro-Ugarske, pokupio   kršćansku vjeru, pak se ne plašim čega se   plaštom u istoj boji, koji će, prekrivajući
          đakovački biskup Josip Juraj Štrosmajer,   otac bojao. Stoga želim da mi krunu poša-  kralja sasvim, nehajno padati do zemlje.
          koji je tih godina radio na uspostavljanju   lješ, i svete biskupe, što će biti znak da me   Tako će ovaj rob Božiji biti potpuno rastje-
          Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti,   nećeš ostaviti ako bi rat planuo. Od tebe   lovljen pred Kristom. U prvom planu bit
          te je prikupljao umjetnine na sve strane.   krunjen, donijet ću pouzdanje podanicima,   će njegovi sklopljeni dlanovi i bezgrešno
          Danas se ova slika nalazi u Zagrebu i vla-  a strah neprijateljima.”  mladalačko lice.
          sništvo je HAZU.                     Nema sumnje da je Stjepan Tomašević   Kada je ostao sam, Bellini je dodatno
            Te strašne 1461. godine dvadesettrogo-  uveo Bellinija u Crkvu Svete Marije i da je   razradio svoju prvotnu zamisao. Jednim
          dišnji Stjepan, sin kralja Tomaša i mirske   ova bogomolja, davno pripremljena za dan   crnim velom potpuno će prekriti kraljev
          žene ili bogumilke Vojače, optužen od pre-  kada će svečano dobovanje njenih zvona   vrat kako bi taj mir i ta predanost molitvi
          tvornih evropskih kraljeva da je bez borbe   naznačiti trenutak kada će se bosansko kra-  na kraljevom licu potpuno dominirali ci-
          ostavio Smederevo, te da je potpao pod utje-  ljevstvo sasvim pridružiti porodici ostalih   jelom slikom. Jadni Bellini, ni slutio nije
          caj strica Radivoja Ostojića, koji je šurovao   evropskih kraljevina, sijala u pozlati. Sam   da je, odvajajući kraljevu glavu od tijela
          s Osmanlijama ne bi li se domogao bosan-  Bellini, godinama slušajući razne priče o   prekrivenog brokatnim plaštom, tim cr-
          ske krune, despot bez Despotovine, kralj   ogavnim krivovjercima u Bosni i njihovom   nim zavojem oko kraljevog vrata, predvi-
          kraljevstva koje je Evropa otpisala i već ga   heretičkom kralju, mora da je bio zbiljski   dio ono što će se desiti tri godine kasnije
          ostavila na milost i nemilost osmanskim   preneražen kada je vidio kako se taj kukav-  kad fijukne sablja, tu, s druge strane zida,
          sultanima, čekajući krunu od pape, svim   ni kralj, prijatelj vještica, vračara, babuna i   na Carevom polju.
          svojim bićem nastojao je pokazati Evropi,   kum nečastivog, u svoj svojoj skrušenosti
          njenim kraljevima, franjevcima na svom   stropoštao na koljena pred raspetim Kri-  PISMO PAPI
          dvoru, biskupima, da je, za razliku od svih   stom i pobožno, kao dijete, sklopio dlano-  Dok je pozirao pred Bellinijem, da bi
          dotadašnjih bosanskih kraljeva i banova,   ve i podigao ih pod bradu, a glavu uzdigao   ostao u punoj kontemplaciji i da bi odagnao
          rođen kao kršćanin i da u dubini duše gine   visoko, pogledom punim iskrene molbe,   misao na bol u koljenima od dugog klečanja,
          za Krista i njegovog jedinog namjesnika na   tražeći ugasle oči drvenog Krista. Zamolio   nastavio je Stjepan Tomašević smišljati na-
          zemlji – papu u Rimu. Strepeći da bi i sam   je kralja da ostane tako. Odmah je znao da   stavak pisma papi koje je započeo nekoliko
          mogao proći kao njegov otac, koji nikada   upravo ta poza odgovara svemu onom što   dana prije: “Za života moga oca naredio si
          nije dočekao krunu iz Rima, mada je, na-  će pripovjediti ovaj portret.    da mu se pošalje oružje, skupljeno za kri-
          kon pada Smedereva napokon učinio ono   Tada mu je Bellini sasvim prišao. Kraj-  žarsku vojsku a spremljeno u Dalmaciji;
          što je Evropa od njega tražila, te je protje-  nje dirnut kraljevom poniznošću, ovlaš mu   ali to nije bilo mletačkom vijeću po volji;
          rao iz svojih zemalja dida i njegove krstja-  je pomjerio glavu, za koji centimetar spu-  pa zapovijedi sada da se meni pošalje. Sada
          ne i tako zauvijek riješio Bosnu gubave he-  stio ruke, a onda se prihvatio češlja i stao   ćeš valjda naći više odziva, budući da i Mle-
          reze, Stjepan Tomašević šalje franjevce u                            čani drugačije misle, jer nakaniše, kako se
          Veneciju da mu dovedu Jacopa Bellinija,                              govori, rat Turčinu navijestiti. Još molim
          koji će kistom svojim ovjekovječiti kako   Ali ništa od ovog što je   da izašalješ poslanika u Ugarsku, koji će
          bosanski kralj pada ničice pred Kristom,                             moju stvar kralju preporučiti i naputiti ga
          pa neka cijela Evropa vidi i neka zna da   pobrojano kao zaostavština   da sa mnom pođe u vojnu. Tim se načinom
          je Bosna konačno svim srcem prihvatila   “posljednjeg bogumilskog    može Bosna spasiti, inače će propasti. Tur-
          papu. Ponuđena suma, u suhom fojničkom                               ci su u mojem kraljevstvu podignuli neko-
          zlatu, od koje su polovinu franjevci poni-  kralja”, kako ga zove Miroslav   liko tvrđava i ljubezni se prema seljacima
          jeli sa sobom, bila je tolika da je ni zadrti   Krleža, nije mjerljivo s   pokazuju; obećavaju da će svaki od njih
          Bellini nije mogao odbiti.                                           biti slobodan koji k njima otpadne. Pro-
            Dok čeka povratak franjevaca, kralj  portretom. Na osnovu portreta   sti um seljaka ne razumije prevare te misli
          započinje pismo papi Piju II, u kojem ga   ne samo da znamo kako     da će ona sloboda vazda trajati. Lako da će
          moli da ga okruni i pomogne mu protiv                                puk, tim varanjem zaveden, od mene ot-
          Osmanlija: “Obaviješten sam da turski car  je izgledao nego i kako se   past ako se ne vidi da sam tvojom vlašću
          Muhamed misli idućeg ljeta s vojskom da   osjećao Stjepan Tomašević   ojačan; ni vlastela, ostavljena od seljaka,
          me udari, da je već vojsku i topove pripra-                          nisu se dugo održala u svojim gradovima.
          vio. Tolikoj sili ne mogu ja sam odoljeti,  u godinama kada je na sve   Kada bi Muhamed samo moju kraljevinu
          stoga zamolih Ugre i Mlečane i Jurja (Ka-  strane tražio pomoć pred   tražio, a ne bi htio dalje poći, onda bi me
          striotu) Arbanasa da mi u pomoć priteknu.                            mogli sudbini prepustiti, te ne bi trebalo
          Jednako molim i tebe; ja ne tražim zlatnih  osmanskom najezdom, ne   uzbuniti ostalo kršćanstvo radi moje od-
          gora, ali bih rado da moji neprijatelji i ze-  htijući nikako da se pomiri sa   brane. Ali nezasitljivo vlastoljublje nema
          mljaci znaju da mi neće uzmanjkati tvoja                             granica; nakon mene napast će na Ugar-
          priklonost. Ako doznaju Bošnjani da neću  surovom istinom, da je Evropa   sku i Dalmaciju i preko Kranjske i Istre
          sam samcit biti u ratu, hrabrije će vojevati,   Bosnu ostavila na milost i   potražit će Italiju. I o Rimu često govori
          a neće se ni Turci osmjeliti na moje zemlje                          te mu onamo srce čezne. Ako on nema-
          napasti, jer su ulazi u njih vrlo tegotni, a  nemilost i da je sasvim sam.  rom kršćana moju kraljevinu osvoji, naći


                                                                                                    STAV 28/5/2021 61
   56   57   58   59   60   61   62   63   64   65   66