Page 61 - STAV broj 325

Firenci, a u vrijeme kada dolazi na bosan- gradovi na mnogim mjestima gotovo neo- ga nježno povlačiti kroz kraljevu kosu, iz
ski dvor smatran je jednim od najvažnijih svojivi. Tvoj predšasnik Eugenije ponudio koje je sunce s crkvenog okna isijavalo
majstora venecijanskog renesansnog sli- je mom ocu krunu i još htio u Bosni podići nestvarnu narandžastu svjetlost. Dok je
karstva s izrazitom sklonošću za religio- biskupske crkve. Otac se ustručavaše da ne češljao kralja, Bellini je u glavi već imao
zne teme i portret, što će prenijeti i na svog izazove protiv sebe mržnje Turaka; bijaše cijelu kompoziciju. Znao je da ta kosa oku-
slavnog sina Giovannija Bellinija. Portret nov kršćanin i nije još izgnao maniheja iz pana u narandžištini mora biti nastavljena
su čuvali franjevci u samostanu u Kralje- kraljevstva. Ja sam pak kao dijete kršten i niz cijelo kraljevo tijelo, a to se najdjelo-
voj Sutjesci. Otud ga je, pred samu oku- učio sam latinsku knjigu i čvrsto prihvatio tvornije moglo postići jednim kraljevskim
paciju Bosne od Austro-Ugarske, pokupio kršćansku vjeru, pak se ne plašim čega se plaštom u istoj boji, koji će, prekrivajući
đakovački biskup Josip Juraj Štrosmajer, otac bojao. Stoga želim da mi krunu poša- kralja sasvim, nehajno padati do zemlje.
koji je tih godina radio na uspostavljanju lješ, i svete biskupe, što će biti znak da me Tako će ovaj rob Božiji biti potpuno rastje-
Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, nećeš ostaviti ako bi rat planuo. Od tebe lovljen pred Kristom. U prvom planu bit
te je prikupljao umjetnine na sve strane. krunjen, donijet ću pouzdanje podanicima, će njegovi sklopljeni dlanovi i bezgrešno
Danas se ova slika nalazi u Zagrebu i vla- a strah neprijateljima.” mladalačko lice.
sništvo je HAZU. Nema sumnje da je Stjepan Tomašević Kada je ostao sam, Bellini je dodatno
Te strašne 1461. godine dvadesettrogo- uveo Bellinija u Crkvu Svete Marije i da je razradio svoju prvotnu zamisao. Jednim
dišnji Stjepan, sin kralja Tomaša i mirske ova bogomolja, davno pripremljena za dan crnim velom potpuno će prekriti kraljev
žene ili bogumilke Vojače, optužen od pre- kada će svečano dobovanje njenih zvona vrat kako bi taj mir i ta predanost molitvi
tvornih evropskih kraljeva da je bez borbe naznačiti trenutak kada će se bosansko kra- na kraljevom licu potpuno dominirali ci-
ostavio Smederevo, te da je potpao pod utje- ljevstvo sasvim pridružiti porodici ostalih jelom slikom. Jadni Bellini, ni slutio nije
caj strica Radivoja Ostojića, koji je šurovao evropskih kraljevina, sijala u pozlati. Sam da je, odvajajući kraljevu glavu od tijela
s Osmanlijama ne bi li se domogao bosan- Bellini, godinama slušajući razne priče o prekrivenog brokatnim plaštom, tim cr-
ske krune, despot bez Despotovine, kralj ogavnim krivovjercima u Bosni i njihovom nim zavojem oko kraljevog vrata, predvi-
kraljevstva koje je Evropa otpisala i već ga heretičkom kralju, mora da je bio zbiljski dio ono što će se desiti tri godine kasnije
ostavila na milost i nemilost osmanskim preneražen kada je vidio kako se taj kukav- kad fijukne sablja, tu, s druge strane zida,
sultanima, čekajući krunu od pape, svim ni kralj, prijatelj vještica, vračara, babuna i na Carevom polju.
svojim bićem nastojao je pokazati Evropi, kum nečastivog, u svoj svojoj skrušenosti
njenim kraljevima, franjevcima na svom stropoštao na koljena pred raspetim Kri- PISMO PAPI
dvoru, biskupima, da je, za razliku od svih stom i pobožno, kao dijete, sklopio dlano- Dok je pozirao pred Bellinijem, da bi
dotadašnjih bosanskih kraljeva i banova, ve i podigao ih pod bradu, a glavu uzdigao ostao u punoj kontemplaciji i da bi odagnao
rođen kao kršćanin i da u dubini duše gine visoko, pogledom punim iskrene molbe, misao na bol u koljenima od dugog klečanja,
za Krista i njegovog jedinog namjesnika na tražeći ugasle oči drvenog Krista. Zamolio nastavio je Stjepan Tomašević smišljati na-
zemlji – papu u Rimu. Strepeći da bi i sam je kralja da ostane tako. Odmah je znao da stavak pisma papi koje je započeo nekoliko
mogao proći kao njegov otac, koji nikada upravo ta poza odgovara svemu onom što dana prije: “Za života moga oca naredio si
nije dočekao krunu iz Rima, mada je, na- će pripovjediti ovaj portret. da mu se pošalje oružje, skupljeno za kri-
kon pada Smedereva napokon učinio ono Tada mu je Bellini sasvim prišao. Kraj- žarsku vojsku a spremljeno u Dalmaciji;
što je Evropa od njega tražila, te je protje- nje dirnut kraljevom poniznošću, ovlaš mu ali to nije bilo mletačkom vijeću po volji;
rao iz svojih zemalja dida i njegove krstja- je pomjerio glavu, za koji centimetar spu- pa zapovijedi sada da se meni pošalje. Sada
ne i tako zauvijek riješio Bosnu gubave he- stio ruke, a onda se prihvatio češlja i stao ćeš valjda naći više odziva, budući da i Mle-
reze, Stjepan Tomašević šalje franjevce u čani drugačije misle, jer nakaniše, kako se
Veneciju da mu dovedu Jacopa Bellinija, govori, rat Turčinu navijestiti. Još molim
koji će kistom svojim ovjekovječiti kako Ali ništa od ovog što je da izašalješ poslanika u Ugarsku, koji će
bosanski kralj pada ničice pred Kristom, moju stvar kralju preporučiti i naputiti ga
pa neka cijela Evropa vidi i neka zna da pobrojano kao zaostavština da sa mnom pođe u vojnu. Tim se načinom
je Bosna konačno svim srcem prihvatila “posljednjeg bogumilskog može Bosna spasiti, inače će propasti. Tur-
papu. Ponuđena suma, u suhom fojničkom ci su u mojem kraljevstvu podignuli neko-
zlatu, od koje su polovinu franjevci poni- kralja”, kako ga zove Miroslav liko tvrđava i ljubezni se prema seljacima
jeli sa sobom, bila je tolika da je ni zadrti Krleža, nije mjerljivo s pokazuju; obećavaju da će svaki od njih
Bellini nije mogao odbiti. biti slobodan koji k njima otpadne. Pro-
Dok čeka povratak franjevaca, kralj portretom. Na osnovu portreta sti um seljaka ne razumije prevare te misli
započinje pismo papi Piju II, u kojem ga ne samo da znamo kako da će ona sloboda vazda trajati. Lako da će
moli da ga okruni i pomogne mu protiv puk, tim varanjem zaveden, od mene ot-
Osmanlija: “Obaviješten sam da turski car je izgledao nego i kako se past ako se ne vidi da sam tvojom vlašću
Muhamed misli idućeg ljeta s vojskom da osjećao Stjepan Tomašević ojačan; ni vlastela, ostavljena od seljaka,
me udari, da je već vojsku i topove pripra- nisu se dugo održala u svojim gradovima.
vio. Tolikoj sili ne mogu ja sam odoljeti, u godinama kada je na sve Kada bi Muhamed samo moju kraljevinu
stoga zamolih Ugre i Mlečane i Jurja (Ka- strane tražio pomoć pred tražio, a ne bi htio dalje poći, onda bi me
striotu) Arbanasa da mi u pomoć priteknu. mogli sudbini prepustiti, te ne bi trebalo
Jednako molim i tebe; ja ne tražim zlatnih osmanskom najezdom, ne uzbuniti ostalo kršćanstvo radi moje od-
gora, ali bih rado da moji neprijatelji i ze- htijući nikako da se pomiri sa brane. Ali nezasitljivo vlastoljublje nema
mljaci znaju da mi neće uzmanjkati tvoja granica; nakon mene napast će na Ugar-
priklonost. Ako doznaju Bošnjani da neću surovom istinom, da je Evropa sku i Dalmaciju i preko Kranjske i Istre
sam samcit biti u ratu, hrabrije će vojevati, Bosnu ostavila na milost i potražit će Italiju. I o Rimu često govori
a neće se ni Turci osmjeliti na moje zemlje te mu onamo srce čezne. Ako on nema-
napasti, jer su ulazi u njih vrlo tegotni, a nemilost i da je sasvim sam. rom kršćana moju kraljevinu osvoji, naći

STAV 28/5/2021 61