Page 62 - STAV broj 325

DRUŠTVO

će najprikladniju zemlju i najzgodnija mje-
sta da ispuni svoju želju. Ja prvi dočekujem
buru, a za mnom će Ugri i Mlečani i ostali
narodi okusiti svoju sudbinu.”
A pet stotina godina nakon Bellinija,
pred kleknutim kraljem, kao pred kakvom
ikonom, zapanjen i sav shrvan, stoji Krleža,
nestvaran, kao da je iz kista istisnut. Možda je
Stjepan Tomašević jedini evropski kralj prema
kojem se veliki pisac odnosio s neskrivenim
simpatijama, a to je vjerovatno i razlogom
zašto ga uporno zove posljednjim bogumil-
skim kraljem, okrećući glavu od historijske
činjenice da je Tomašević prihvatio papinu
krunu i umro kao katolik. Krleža, smrvljen
pod ovom slikom, tu u prostorijama Hrvat-
ske akademije nauka i umjetnosti, okreće se
lijevo i desno, dok u njemu nastupa takav
bijes i takav osjećaj vlastite mizernosti i ta-
kav osjećaj ništavnosti pred tim Kristom u
kojem vidi lice i tijelo i kosu Evrope, da mu
dođe da zagmiže po ovim zidovima poput
Kafkinog kukca ili, kako je sam često znao
reći, da uzme revolver i počne strijeljati sve
redom, kao što to čini mladi Horvat u Galiciji.
Kroz stoljeća odjekuju misli Stjepana
Tomaševića dok kleči pred Kristom u Cr-
kvi Svete Marije i smišlja pismo za koje već
unaprijed zna da ni za trun neće pomjeriti
smrzlu savjest onog kojem je upućeno, te
mu se čini da ga više i ne sastavlja za onog
na koga je adresirano već ga šalje ovamo,
kroz stoljeća, možda tom nervoznom mla-
diću u odijelu u hodniku HAZU u Zagrebu,
koji stoji pred njegovim licem i mrvi se u
stravičnom očajanju, možda tebi koji upra-
vo čitaš ovaj tekst, možda svima nama koji
još nismo uništili u sebi sposobnost da se
svom dubinom vlastitog bića rasprostremo
po boli čovjeka ostavljenog i izdatog od svih
na pravdi Boga. I zaključuje Stjepan Toma-
šević svoje pismo koje je počeo s dubokom
nadom, a završava ga krajnje rezigniran i bez
ikakve vjere, i koje će istinski pročitati tek
oni koji ga nakon tolikih stoljeća izvadiše iz
mora vremena i otvoriše bocu. Završava ga u
potpunom očajanju: “Ono što iskusih, tebi
obznanjujem, da ne bi jednom rekao da nije
bilo prijavljeno i da ne bi mene s nemarno-
sti potvorio. Moj je otac tvomu predšasniku
Nikoli i Mlecima udes Carigrada proricao;
kršćanstvo je na veliku štetu izgubilo carski
stol, stolicu patrijaršije i stup Grčke. Sada ja
tebi proričem: ako mi vjerujete i pomogne-
te, spasit ću se, inače ću propasti i sa mnom
mnogi drugi. Ovo ti doglasuje Stjepan; ti,
koji si otac kršćanstva, daj savjet i pomoć.”

BOSNA KLEČI PRED EVROPOM
Miroslava Krležu pustit ćemo da nam
dočara drugi dio kompozicije Stjepan Tomaše-
vić kleči pred Kristom. U eseju Jadranska tema
piše on ovako: “Ima li u evropskom slikarstvu
Stjepan Tomašević, fragment sa slike mnogo kraljevskih donatora koji tako pokor-
venecijanskog slikara Jacopa Bellinija
nički iskreno kleče pred Likom Spasiteljevim

62 28/5/2021 STAV