Page 67 - STAV broj 325

APOKRIFNI FRAZARIJ

Mnogi se igraju fantazmagorijama
SHAKESPEAREOV

ROĐENDAN

Ko je napisao Shakespearea? Mnogi se igraju fantazmagorijama
Piše:
Irfan HOROZOVIĆ i tako objašnjavaju nejasnost nekih činjenica. U svim tim pričama
meni je oduvijek bio značajan njegov rođendan. Njegov posljednji
rođendan. Činilo mi se ponekad da ga vidim. Naročito dok sam bio
mlad. Osvjetljivao sam taj događaj.

agonetka Shakespearea ne pre- – Uvijek sam bio. Samo što ti to nisi – Svetiš se, zar ne?
staje da izaziva odgonetače. To shvatao. Smatrao si da je dovoljno to što Mlađahnoj se smiješio, a stariju
pokazuju mnogi tekstovi, studi- osjećaš nježnost prema meni. Vino nikad milovao...
Zje, knjige, teatarske i filmske in- ne može biti toliko loše da ti ne vrati ono – Dosta više te ljubomore! Hoćemo
terpretacije. Sve to na razne načine nudi dobro što imaš u sebi... li do kraja Vremena raspravljati ko je
neke odgovore. Od onih koji potpuno – I obratno? važniji: Gertruda ili Ophelia? – poku-
ignoriraju čovjeka iz Stratforda do onih – I obratno, naravno. šao je Falstaff da smiri stvar.
koji poštuju nekoliko poznatih i utvrđe- – Nek ti bude. Možda nisam baš bio William ga je pogledao ozbiljno.
nih činjenica. Neki su stvar doveli dotle pažljiv kad sam ispisivao tvoj lik. I to mi – Konačno nešto pametno od tebe...
da bi istražni zadatak mogao glasiti: Ko se sad vraća. Piscima se takve stvari uvi- – Još jedna uvreda i prepustit ću te da
je napisao Shakespearea? Mnogi se igra- jek vraćaju. To je dio prokletstva. se sam batrgaš u klupku koje si smotao...
ju fantazmagorijama i tako objašnjavaju – Smatraš da si ti proklet? Šta bih tek – Gdje je Jago? Zar i on nije bio tu?
nejasnost nekih činjenica. U svim tim onda ja mogao reći?! – Bio je, bio, kao što je svugdje. Sad
pričama meni je oduvijek bio značajan Tu se William uhvatio za glavu. valjda oko kuće skuplja svoje opasne
njegov rođendan. Njegov posljednji ro- – Ovo već postaje zamorno. Mogao ljekovite travke...
đendan. Činilo mi se ponekad da ga vidim. bi biti malo uviđavniji. Danas mi je Kako se samo nasmijao.
Naročito dok sam bio mlad. Osvjetljivao rođendan! Zagrmjelo je.
sam taj događaj. Falstaff se nekako prijetvorno sagnu – Šta je to? Ko je to?
Bilo je to nekoliko godina nakon što i šapnu mu na uho: – Niko. I ništa. Samo grmljavina.
je izgorio Globe i on se vratio u Strat- – Jučer. Ukoliko nije onaj duh Hamletova oca.
ford. Činilo se da osim ukućana nema – Šta jučer? – šta je drugo i mogao reći. On se voli tako pojavljivati...
posjetilaca. Najednom je kuća bila puna. – Jučer ti je bio rođendan. Sinoć. Sad je – Da, čudan je ovo mjesec. Neki ga
Čovjek kojeg nazivamo Shakespeare slavio jutro. Svi tvoji gosti su otišli. Ostao sam ti smatraju okrutnim, a neki samo prevrt-
je rođendan. Bilo je to u aprilu 1616. samo ja i možda još poneko jer nije u sta- ljivim. Tako govori predaja, a i pjesnici...
godine u njegovoj kući u Stratfordu na nju da ustane nakon žderačine i pijačine... – Pjesnici su prevrtljivi. I uvijek će
Avonu. Odaja s velikim stolom. Na sve – Uvijek si pokušavao biti duhovit, takvi biti. Znaš i sam. Po sebi.
strane su bili ostaci gozbe. William je jadna mješino. Sve je jučer. Veliko jučer. A onda je plovio kroz jučer. Dok su
sjedio sam za stolom kao da duboko raz- Ti si samo izraz onih mojih želja kojih mu pokušavali pomoći, neprestano je
mišlja, onda ustao i počeo slagati stvari sam se u suštini oduvijek zapravo gadio. ponavljao Ko sam ja... ko sam ja...
kao da se priprema za doček gostiju. Ispod Ti si moja gadost. A rođendan mi je sad! Tako je to bilo. Kažu. A možda i
stola se izvukao čovjek u odjeći i izgledu – U suštini, u suštini..., a šta je tvo- nešto drukčije. Kako neki drugi kažu.
Falstaffa i počeo mu pomagati. Izgledao ja suština, Williame? Bojiš se priznati, Kad sam sa šetališta uz Temzu ušao u
je ljubopitljiv: a tvoja suština sam ja. Užitak. Čak i ga- obnovljeni , te me misli nisu napuštale.
– Gdje ti je žena? dost, u redu. Pitaj nježnu Opheliju ako Pomislio sam čak kako pretjerano tanko-
– Pretpostavljam da je vrlo bijesna. ne vjeruješ. ćutni osjećaju u nosnicama oganj i garež
– Zašto? – Koga da pitam? staroga Globea. Imaginacija transsenzi-
– Ne voli sonete. – Opheliju, a možeš i Desdemonu bilnosti. A onda je, na istom mjestu, s
– Sonetna goropadnica. ukoliko ti je draže. rekonstruiranim gledalištem i pozorni-
Ništa na to nije rekao. I onda se Ophelia pojavila. com, naravno, započela uživo jedna od
– Misliš da će se ovo vino dopasti – Jesi li donijela tanjire? – pitao ju najluđih predstava koje sam ikad vidio
gostima? je Falstaff. u životu. Macbeth uživo.
– Dopast će se, ako se dopadnu oni A ona je zapjevala To se zaista ne može zaboraviti.
sami sebi – reče mu Falstaff. Moj je dragi ostario Kakve su to samo bile vještice!
– Postao si pjesnik izgleda? U kamen se pretvorio... Život koji se odigrava neprekidno,
Falstaff se uvrijedio. Willovi živci su treperili. ali uvijek na drugom mjestu. n

STAV 28/5/2021 67