Page 66 - STAV broj 325
P. 66

DRUŠTVO























         Za svoj rad dobio je veliki broj pohvala, nagrada i odlikovanja. Znajući njegove ljekarske i
         ljudske kvalitete, po penzioniranju menadžment “Plave poliklinike” angažirao ga je da svojim
         bogatim višedecenijskim iskustvom pomaže pacijentima, a posebno onima, kad je nastupila
         pandemija, koji su bolovali od virusa korona. Liječeći brojne pacijente oboljele od korone, i sam
         biva zaražen i, zbog teške kliničke slike izazvane infekcijom od strane virusa, biva hospitaliziran
         u UKC Tuzla u Slavinovićima. Nažalost, nije uspio u posljednjoj ovodunjalučkoj borbi.

          srce me boli otkad sam vidio srebreničku djecu kako gore od   ih spasimo?’ Ja ću njemu: ‘Dragi Sejo, ja sam u osmom mjese-
          vrućine na aerodromu na Dubravama.’ Tješim ga riječima: ‘Šta   cu trudnoće, ne mogu sebi supu napraviti, a kamoli da kuham.
          možeš, moj Sejo’, a onda će on meni: ‘Da li bi mi ispunila jed-  Vidiš, moja rodica Aida Hadžihafizbegović donosi hranu da je-
          nu želju, da ja s Dubrava dovedem jednu porodicu s djecom, da   dem. Ko će hizmetiti, kuhati, čistiti?’ On će na to: ‘Molim te,
                                                              ispuni mi želju, a ja ću sve to raditi. Ti samo lezi. Svu brigu ja
                                                              preuzimam na sebe. I moj je babo 1945. godine doveo i spasio
                                                              dvoje siročadi iz Rogatice. Još nisu ni imali svoje djece. Tek su
                                                              godinu dana bili u braku. Dvojica braće kod njih su ostali niz
                                                              godina. Jednom je dječaku  bilo šest, a drugom četiri godine.
                                                              Četnici su im ubili oba roditelja. Zvali su se Ćazim i Ćamil.
                                                              Kasnije su smješteni  bili u domu za ratnu siročad. Iškolovali
                                                              su se i bili pravnici. Moj otac je mojoj majci doveo dvoje siro-
                                                              čadi pa te molim da i ja pomognem jednu prognanu porodicu.’
               VAŠ PARTNER U IZGRADNJI                        ‘Hajde’, rekoh. On je sutradan rano otišao na aerodrom i doveo
                                                              majku s troje djece, od četiri i po, tri i po i  pola godine starosti.
                                                              Dođe žena sva iscrpljena, što kažu, kost i koža, a na najmlađoj
                                                              curici samo pelena. Rekao mi je da uključim bojler i on je dje-
                                                              cu okupao i nahranio. Žena iz Srebrenice je bila bolesnih bu-
                                                              brega i, dok bi zadajala dijete, padni bi u nesvijest. Kasnije im
                                                              je našao smještaj u Lukavcu. Ta žena je vrijedna i napravila je
                                                              kuću i dobro odgojila svoje kćerke. Djeca su se iškolovala. Naj-
                                                              starija Ismeta završila je medresu. Kasnije je studirala pravo i
                                                              udala se u Banoviće.”

                                                              PUNCU I PUNICI DAVAO PLAĆU IZ DOMA ZDRAVLJA U
                                                              GRADAČCU
                                                                 Sejo je po prelasku iz Gradačca u Tuzlu  dva dana u sedmici
                                                              nastavio raditi i u gradačačkom Domu zdravlja kao pulmolog. Su-
                                                              pruga mu nije znala da on za to prima plaću. On je tu plaću davao
                                                              njenim roditeljima koji su se tek bili vratili u Gradačac. Rekao
                          Kimeel d.o.o.                       im je da to ne govore Zumreti. To je trajalo godinama. Jednom
                Džemala Bjedića 182, Sarajevo                 im je rekao: “Djede i nane, dok sam ja živ, vama ništa neće faliti.”
                                                                 Za dobar broj svojih siromašnih pacijenata plaćao je partici-
                 Tel: +387 33 464-105,789-926                 paciju kako bi mogli biti otpušteni iz bolnice.
                                                                 Jednom prilikom Zumreta ga je zamolila da joj kupi novu
                     Fax: +387 33 789-925                     mašinu za suđe, a on joj je odgovorio da može pod uvjetom da
                     Mob: +387 61 574 462                     takvu mašinu prvo kupe njenoj majci jer je ona starija i samim
                                                              tim preča za takvo što. Njeni su ga roditelji doživljavali kao svoje
           kimeel@bih.net.ba    www.kimeel.com                dijete. Kod njih je imao prednost ispred svih njih.
                                                                 Nek je vječni rahmet njegovoj plemenitoj duši!    n



         66  28/5/2021 STAV
   61   62   63   64   65   66   67   68   69   70   71