Page 54 - STAV broj 325

DRUŠTVO

‘Druge autonomije’. U Rajnovcu, kad je
poginuo Hari Šahinović, mijenjali smo
‘Hamze’. Jedna naša grupa je sudjelovala
kao ispomoć Hansovoj četi u prvoj akci-
ji na Kumarici, a nakon toga i u proboju
linije i izvlačenju naših jedinica iz nepri-
jateljskog obruča na Kumarici. Išli smo u
ispomoć i nekim drugim jedinicama na
velikokladuškom ratištu. Dva puta smo
bili na Grljevcu. Prvi put smo desetak
dana držali liniju, a drugi vraćali izgublje-
ne položaje. Kako je rat odmicao, mi smo
se nametali kao ozbiljna elitna jedinica.
Kući smo dolazili vrlo kratko, na dan ili
noć, samo da se okupamo i prespavamo i
odmah nazad. Ako nije bilo borbenih dej-
stava, onda smo boravili u školi u Čavi.
Sve to vrijeme Veho je stalno bio na ras-
polaganju komandiru Sedi.”

BORBA “PRSA U PRSA”
Dan uoči Vehine pogibije u bici za
Grljevac vojnici iz Sedine čete bili su u
pripravnosti kao rezerva brigade u slu- Sa zakletve VIII klase
u Gornjoj Koprivni kod Cazina
čaju hitnih intervencija. U noćnim sa-
tima pred polazak na izvršenje zadatka u potpunosti okružile dijelove jedinica toj pucnjavi i borbi prsa u prsa direktno
deblokade jedinice 506. brigade koje su 506. brdske brigade. Nakon upoznavanja je pogođen moj kurir Vehudin, a što mi
se nalazile u okruženju na koti Grljevac, sa situacijom, odlučio sam izvršiti izviđa- u prvom momentu nismo ni znali. Tako
komandir čete Sedo Šekić dobio je poziv nja terena s ciljem otkrivanja i lociranja je završio život mog borca i jednog od
od komandanta Izeta Nanića da dođe u rovova i otpornih tačaka neprijateljskih najbližih saradnika Vehudina Aleševi-
komandu brigade. Po Sedinim riječima, jedinica, a sve kao pretpostavku za napad ća. Nakon što je neutralisana ta nepri-
na tom susretu komandant Nanić mu je i oslobađanje Grljevca. Na to izviđanje jateljska grupa i očišćen okolni teren, u
pojasnio situaciju na terenu i izdao na- sam poveo komandu čete u kojoj je bio narednim satima smo povratili ranije iz-
redbu za borbeno dejstvo. “Nakon susre- i moj kurir Vehudin Alešević. Od Vehe gubljene položaje na Grljevcu”, prisjetio
ta s komandantom, doveo sam jedinicu sam tražio da na izvršenje ovog zadatka, se Sedo Šekić.
na lokaciju ispred kafića ‘Grand’ u Zbo- pored ličnog naoružanja, ponese i nitro- I komandir Šekić potvrđuje da je
rištu, gdje se nalazio IKM 505. brigade. glicerinsku pušku i da bude u mojoj bli- rahmetli Veho bio vrlo hrabar i odgo-
Nedaleko od ‘Granda’, u OŠ ‘Zborište’ zini prilikom izviđanja. Poslije kratkih voran vojnik: “Pošto je bio moj kurir,
sreo sam borce iz ‘Gazija’ te od njiho- priprema i uputa, u ranim jutarnjim sa- on se uglavnom kretao sa mnom ili po
vog komandira Džidže dobio informa- tima smo otpočeli izviđanje”, prisjeća se mom zadatku obavljao druge aktivnosti
ciju da su autonomaške i četničke snage Šekić i nastavlja: “Laganim koracima od najvećeg značaja za našu jedinicu. Uz
kretali smo se po šumovitom djelu Gr- to, bio je i veliki šaljivdžija i uvijek smo
ljevca na kojem je, zbog same vegetaci- u komandi čete imali neke šaljive teme
“Vehu je svako volio, i u četi i je, vidljivost bila maksimalno smanjena. koje su nam svima bile relaksacija iz-
u bataljonu, i svi će o njemu Nakon nekog vremena, shvatio sam da među borbenih dejstava. Bog dragi zna
reći samo najljepše. U tih smo blizu poznatog hambara na Grljev- najbolje, ali ja sam uvjeren da je rahme-
cu. Na to sam skrenuo pažnju borcima,
tli Veho šehid, ako Bog da. Poginuo je u
devet mjeseci zajedničkog tražeći od njih da se dobro pripaze jer bi direktnoj borbi s četnicima i autonoma-
vrlo brzo mogli otkriti neprijateljske po-
šima, a prethodno je često govorio: ‘Ja ću,
ratnog puta ostao mi je ložaja. Nastavili smo se kretati oprezno, ako Bog da, biti šehid.’ Neka mu je lahka
u lijepom sjećanju. Bio sve dok na udaljenosti od 10-ak metara bosanska zemlja.”
nisam uočio 3-4 nepoznata vojnika. Kako
je dobar drug, dobar sam znao da naše snage nisu prisutne na POGIBIJA OD METKA, DIREKTNO U
fudbaler i, što je najvažnije, tom dijelu terena, već u objektu hambar SRCE
na Grljevcu, pretpostavio sam da su to
U porodici kazuju da je Veho često go-
hrabar i požrtvovan borac. neprijateljski vojnici koji su zatečeno gle- vorio: “Volio bih da poginem na Allaho-
Neposredno prije pogibije dali u mene i moje borce. Upitao sam ih: vom putu, samo u direktnoj borbi prsa u
‘Jeste li vi uvezali liniju kako treba?’, na
prsa, od metka. Ne bih volio da poginem
poklonio mi je sunčane šta su odgovorili da jesu i da je sve ure- od granate. Eto, i ta želja mu se ostvari-
naočale marke ‘Aviator’, koje du. E kad sam na rukavima vojnika vi- la.” Poginuo je u neprijateljskom napa-
du na Grljevac i Ahovo, koje su držale
dio bijele oznake i maskirne uniforme,
i danas čuvam kao posebno tek tada sam shvatio ko su oni i u trenu jedinice 506. brigade ARBiH. Nekoliko
dragu uspomenu na njega”, podigao pušku i ispalio nekoliko hitaca detalja vezanih za Vehudinovu pogibiju
u svom ratnom dnevniku Svjedok istine
u njihovom pravcu. U istom momentu i
kaže Mujo Veladžić. oni su otvorili žestoku vatru na nas. U zabilježio je i njegov brat Sehudin. “Na

54 28/5/2021 STAV