Page 81 - STAV broj 325
P. 81

obimna, što ne sadrži veliki broj predmeta.
          Za razliku od, recimo, safavidskog ćilima,
          koji je svjetski poznat, zbirka perzijskog
          posuđa ostala je prilično nepoznata široj
          javnosti; nije često izlagana kako bismo
          se s njom bolje upoznali.

          OD TEHERANA DO SARAJEVA
            “Riječ je o zbirci koja bi se mogla na-
          zvati predmetima islamske umjetnosti, ali
          mi ih ovdje tretiramo kao predmete upo-
          trebne vrijednosti. U odjeljenju za etno-
          logiju više tretiramo upotrebni karakter
          i vrijednost, proizvodnju i izradu, tako
          da je ovo posuđe u našoj zbirci gradskog
          pokućstva. Mi, praktično, nemamo neku
          umjetničku zbirku da bismo ga stavili u
          umjetnost.
            Ti su predmeti u naše zbirke došli sa
          samim osnivanjem Muzeja. Sve muzejske
          predmete mora pratiti dokumentacija; mu-
          zejski predmet, antikvitet nema nikakvu
          vrijednost ako nema prateću dokumenta-
          ciju. Ta rana austrougarska dokumenta-
          cija, bez obzira na to što je postojala i što
          je ona vrlo jasna i određena, nije obimna,
          pa ne znamo sve pojedinosti: predmeti su
          zavedeni, znamo kad su došli, ali ne zna-
          mo mnogo detalja o njima. Ono za što smo
          gotovo sigurni jeste da su ti predmeti došli
          posredstvom diplomate Rakovskog, koji je
          krajem 19. stoljeća, jer je bio austrougar-
          ski diplomata u Teheranu, dobio zadatak
          prikupiti određen broj predmeta, da ih
          otkupi. Tako su određeni predmeti došli
          u naš Muzej. Tako smo dobili i fragmente
          safavidskog ćilima, jednog od najvredni-
          jih primjeraka te vrste ćilima na svijetu,
          ali i druge primjerke perzijske umjetno-
          sti”, kaže nam Lebiba Džeko, etnologinja
          za gradske i seoske zanate u Zemaljskom
          muzeju Bosne i Hercegovine.
            S obzirom na to da je Džeko kustosi-
          ca za tradicionalne zanate, kaže da ona te
          predmete poredi s našim tradicionalnim
          ručno rađenim posuđem, jer da bismo znali
          zbog čega je nešto bolje i lošije, moramo
          imati nešto s čime ćemo ga porediti.
            “Ovi su predmeti tehnikom izrade i
          ukrašavanja specifični u odnosu na obič-
          no suđe koje se izrađivalo ovdje kod nas,
          s tim da su oni nevjerovatno lijepi. Ja više
          volim naše suđe bez obzira na to što je
          jednostavnije i manje lijepo, jer mi je ono
          bliskije. Riječ je i o drugačijim materija-
          lima, najčešće je izrađivano od legura ba-
          kra i kalaja i uglavnom su predmeti teški
          i masivni za razliku od, recimo, običnog
          bakrenog suđa. Perzijsko posuđe zaista
          je masivno, što mu daje dugotrajnost i
          mogućnost upotrebe za vječnost. Druga
          specifičnost jesu forma i oblik. I po tome
          se razlikuje od predmeta koje mi ovdje vi-
          đamo i koji su se razvijali kroz proizvod-
          nju umjetničkih zanata. Imamo, recimo,


                                                                                                    STAV 28/5/2021 81
   76   77   78   79   80   81   82   83   84