Page 55 - STAV broj 238
P. 55

STAJALIŠTA



                                             APOKRIFNI FRAZARIJ
                                            Mjesto poput ovog uvijek zadivi neočekivanim
                                            AGATHA








                                            NA TRŽNICI








                          Piše:             Kad je stavila cvjetove u vazu i dala im neki neobičan oblik, nastajao je
                          Irfan HOROZOVIĆ
                                            preobražaj. Glave cvjetova počele su ličiti na glave ljudi i njihovi istinski
                                            unutarnji sokovi davali su im jasan karakter. Postajali su jasni i odnosi
                                            među njima. Provirivale su iz vaze Melpomena i Talija kao bijele i sive
                                            maske iznad ulaza u stare teatre, jer maske ne skrivaju nego podsjećaju


              ednog jutra Agatha Christie se pro-  To je bio samo početak stručka koji   Ljubazno je odgovarala na te pozdrave
              budi i ustade ranije nego inače.  je rastao u njenim rukama.     iako se osjećala neugodno.
              Dugo se umivala i gledala kroz pro-  Lijep dok ga gledaš.           Zato se nastojala što prije vratiti.
         Jzor, a onda se uredi i, po nekoj slut-  Opasan kad bi ga popio.         Kad je stavila cvjetove u vazu i dala
          nji iz sna, krene na tržnicu.                                        im neki neobičan oblik, nastajao je preo-
            Dočeka je vječna živost usred uspava-  Zaista, zar je moguće popiti cvijet?  bražaj. Glave cvjetova počele su ličiti na
          nih sati svijeta koji ju je okruživao.  Koji znaju – znaju.          glave ljudi i njihovi istinski unutarnji so-
            Koliko samo dugo nisam ovdje bila,   Naravno da je moguće.         kovi davali su im jasan karakter. Postajali
          pomisli. I sjeti se mnogih tržnica na ko-                            su jasni i odnosi među njima. Provirivale
          jima je bila od djetinjstva do danas. Nji-  Bio je to lijep i opasan stručak.  su iz vaze Melpomena i Talija kao bijele i
          hovog izgleda i mirisa.              Svaki bi to znalac mogao potvrditi.  sive maske iznad ulaza u stare teatre, jer
            Svaka tržnica, poput trgovine, nastaje   Sve što je znala, sve što je ikad učila   maske ne skrivaju nego podsjećaju.
          i održava se na određenom mjestu, tamo   iz farmacije, psihologije, gastronomije   Taj cvjetni teatar nešto pokrenu u njoj.
          gdje se premrežuju ljudske staze. I potrebe.  i arheologije, mogla je vidjeti u izgledu   Najednom je vidjela riječi, čak čita-
            Otkako ovu pamti, uvijek je bila ve-  cvijeta koji je uvijek iznova provirivao   ve rečenice.
          lika i dobro snabdjevena. Ipak, i na njoj   u svijet svojim nedvosmislenim podsje-  Igru u kojoj su te rečenice izgovarane.
          su se vidjele promjene. One koje život   ćajućim rasporedom latica i začetka bu-  Naglasak i podtekst.
          neosjetno donosi.                 dućeg novog života.                   Bila je to iznenađujuća radost izvođenja.
            S nostalgijom je koračala od mjesta   Koliko to samo vremena traje...  Igra koju valja istražiti. I zapisati.
          do mjesta, a onda se zaputila prema dije-  Taj sat čiju tajnu još niko nije uspio   Kakvo jutro, pomislila je.
          lu gdje su bile trave i cvjetovi.  pročitati.                           Radosna.
                                                                                  Ponosna.
            U  prolazu  je  začula  neki  glas   U svakoj travki zajednička su sjeća-
          iznenađenja.                      nja kao u kutiji zaboravljenih pisama.  – I šta sad? To je priča?
                                               S unutarnjim vidom moguće je u ko-  – Naravno. Dražesna, čista, otvorena.
            Prodavačice i prodavači su još uvijek   njogrizu jasno gledati smrt i grob Alek-  Odškrinuta vrata romana.
          razvrstavali svoje trave i cvjetove. Kao   sandra Makedonskog.          – Ko će ti tu išta shvatiti?
          galeristi.                           Roman koji će nekad negdje neko    Kud ispričah, pomislih, a onda, ko zna
            Prepoznavala je gotovo sve što su   napisati.                      zašto, rekoh:
          izlagali.                            Imela.                             – Mladi inspektor Pačariz, naprimjer.
                                               I sav ptičiji graditeljski svijet.  – Znači, potreban je inspektor da se
            Sve je draže i prisnije iz vlastitog vrta,                         shvati priča?!
          ali, ipak, mjesto poput ovog uvijek zadivi   Zastala je za trenutak gledajući za   – Nisam to mislio, naravno. On voli či-
          neočekivanim.                     jednom ženom, toliko poznatom, ali   tati. Posebno priče. Tankoćutan je. Kazao
                                            nikako se nije mogla sjetiti. Kao da je   mi je jedanput da voli nedorečene priče. Iz
            Zastala je pred jednim cvijetom. Ma-  travku odnio vjetar.         njih vode razne staze, ali jedna je sigurno
          gično lijepim.                                                       ona koja vodi do rješenja.
            I uzela ga.                        Najednom se začulo neko šušo-      – Možda vodi, a možda i ne vodi.
            Otrovan cvijet.                 renje i žamorenje i svi su je počeli   – Možda si u pravu.
            Cvijet zla.                     pozdravljati.                         I ništa se tu više nije imalo kazati.  n


                                                                                                   STAV 26/9/2019  55
   50   51   52   53   54   55   56   57   58   59   60