Page 29 - STAV broj 259
P. 29

solidarnosti amnestiraju stavove i pona-
                                                                               šanje ogromne većine jednog kolektiva
                                                                               ili pružaju drugačiji kontekst onome što
                                                                               se dešavalo. Takvi primjeri zabilježeni
                                                                               su i tokom protekle agresije na Bosnu i
                                                                               Hercegovinu, pa i tokom Drugog svjet-
                                                                               skog rata, no mijenja li to činjenicu da je
                                                                               nad Bošnjacima izvršen genocid i da je u
                                                                               njemu učešće imao srpski kolektiv? Da
                                                                               li, recimo, činjenica da su u 1. korpusu
                                                                               Armije Republike Bosne i Hercegovine
                                                                               bile stotine Srba nekako umanjuje činje-
                                                                               nicu da je Sarajevsko-romanijski korpus
                                                                               VRS-a, koji je godinama zločinački op-
                                                                               sjedao Sarajevo, imao 18.000 pripadnika?
                                                                               Da li nekoliko stotina pojedinaca amne-
                                                                               stira nekoliko desetina hiljada? Ko ima
                                                                               veće pravo da kaže da je njegov stav i iz-
                                                                               bor ustvari stav i izbor jednog naroda i
                                                                               društva? Da li primjeri pojedinaca amne-
                                                                               stiraju jedan kolektiv od onoga u čemu
                                                                               je učestvovao, a čime se i danas sasvim
                                                                               javno ponosi? Da li, recimo, mit o Srđanu
                                                                               Aleksiću amnestira endemično četništvo
                                                                               Srba Istočne Hercegovine?
                                                                                  Naravno, Kamberović potvrđuje, kako
                                                                               smo već primijetili, da nije kadar pošteno
          kulturološkim devijacijama, brani od kri-  stradanja upravo problem revizionistič-  ni razmisliti, a kamoli govoriti o impli-
          tike tako što neistomišljenike optužuje   kog historijskog narativa koji su svoje-  kacijama i stvarnim razlozima određenih
          za mitomaniju! Pritom sam sebi skače   vremeno zagovarali komunisti, a kojeg   događaja, jer bi se onda morao suočiti s
          u usta pa, iako tvrdi da dobro zna šta je   danas zagovara i pokušava rehabilitirati   potpunim besmislom vlastitih svjetona-
          “povijest, a šta mit”, navodi historijske   Kamberović, tj. odbijanja da se pogleda   zora i bankrotom ideologije koju baštini.
          primjere koji jasno pokazuju da je riječ   istini u oči te namjere da se pravi razlozi   Umjesto toga, on kritičare optužuje ne
          o fenomenu koji je daleko stariji od “re-  za “povijesna zbivanja” zatrpaju ispod na-  samo za mitomaniju već i da ne razmišlja-
          vizionističke historiografije iz 1980-ih”.   slaga ideoloških izmišljotina i “političko   nju i ne čitaju, da im nisu jasni kontek-
            Nije baš jasno šta je za Kamberovića   korektnih” budalaština. To Kamberović i   sti niti komplicirane ideje te čak navodi
          “povijesno zbivanje”, a šta “narativ po   demonstrira kada osporava istrebljivačke   i koju bi to literaturu trebali čitati da bi
          povijesnim zbivanjima”, jer primjeri koje   namjere spram Bošnjaka navodeći aneg-  se prosvijetlili, a što je, opet, samo još je-
          koristi u tekstu kako bi osporio kritiku ne   dotalne primjere o tome kako su musli-  dan pokušaj da se delegitimira neistomi-
          idu u prilog njegovoj tvrdnji o izostanku   mani štitili pravoslavce, a zatim i pravo-  šljenik te tako skrene pažnja s vlastitog
          tradicionalne mržnje kao motiva za zločine   slavci muslimane. Kao da takvi primjeri   nedostatka argumenata.
          nad Bošnjacima. Pogotovo to nije slučaj u   lične hrabrosti, humanosti i komšijske
          vezi s primjerom koji navodi, primjerom                              ISTINA KAO GOVOR MRŽNJE
          Kulen-Vakufa i Ljutočke doline, gdje se                                 Kamberović je opet potvrdio i vla-
          zločini Srba nad Bošnjacima ciklično po-  Tvrdnja da postoji         stito intelektualno nepoštenje tako što
          navljaju od 1875. godine. U tom smislu                               bilo kakvo skretanje pažnje na odlično
          imamo i zapise Arthura Johna Evansa, koji   “predosmanska historija   dokumentirane “razloge” kojima se već
          je u to vrijeme bio prisutan na tom pro-                             dva stoljeća u srpskom društvu oprav-
          storu. Iako prosrpski raspoložen, Evans je  grada” historijski je    dava progon Bošnjaka naziva govorom
          ipak ostavio svjedočenje iz kojeg se može   revizionizam i mitomanija   mržnje! U skladu s tim, pravi i nevjero-
          sasvim jasno uočiti i tradicionalni srpski                           vatne logičke akrobacije pa činjenicu da
          stav i narativ o komšijama muslimanima,  takve maliciozne            je takva mržnja sasvim mitomanske pri-
          ali i tragedija bošnjačkih izbjeglica, koje                          rode okreće na glavu te tvrdi da su mito-
          su, nakon što im je spaljena sva imovina,   magnitude da bi          mani ustvari oni koji je primjećuju. On
          spas našli u Kulen-Vakufu, iako su se i tu   Kamberoviću trebalo     se upušta i patetičnu harangu pa tvrdi da
          našli praktički pod opsadom. Budući da su                            njegovi neistomišljenici koriste malicio-
          konstantno opadali bošnjački kapaciteti  poništiti diplomu jer je    zne narative o “balkanskim divljacima”
          da se zaštite, isto će se, samo s daleko go-  svima jako dobro poznato   i “vjekovnoj plemenskoj mržnji”, kojim
          rim posljedicama, ponoviti i 1941. i 1992.                           se svojevremeno opravdavalo odbijanje
          godine, kada su Bošnjaci Ljutočke doline   da ne postoji nikakva     međunarodne zajednice da intervenira
          bili izloženi zločinima genocida od svo-                             u Bosni i Hercegovini te zaustavi veli-
          jih srpskih komšija. Gotovo potpuno isto  predosmanska historija     kosrpsku agresiju.
          bilo je i u Srebrenici, Foči, Višegradu...  Sarajeva, jer Sarajeva prije   Kamberović, naravno, odbija prihva-
            Moglo bi se primijetiti da je je-                                  titi da taj argument nije problematičan
          dan od razloga za takva opetovana  Osmanlija nije ni bilo            zato što “vjekovne mržnje” nije bilo, već


                                                                                                   STAV 20/2/2020 29
   24   25   26   27   28   29   30   31   32   33   34