Page 64 - STAV broj 236
P. 64

Tu, podno Rimskog mosta, prema Sa-  ulice, žalostan poput prelomljenog krila   jer mi i ne zaslužujemo bolje. Da se nas
          stavcima, par labudova već nekoliko go-  orla na njegovom čelu. I bilo je tako sve   pita, ovaj bi spomenik za vijeke vjeko-
          dina odgaja svoje potomstvo. Ponudite li   do početka ljeta ove godine. Tada su nam   va, sve dok se ne skruni u prah, ostao u
          ih kakvim zrnevljem ili smokijem, rado   Austrijanci održali pravu lekciju. Pri-  draču, šiblju i trnju, zatrpan smećem, da
          će doplivati do obale tik do vaših nogu.   padnici EUFOR-a, predvođeni Grego-  nas se nimalo ne tiče.
          Gore, iznad mosta, u predvečerje, posreći   rom Broschom Fohraheimom, raskrčili   O ovom spomeniku je, prije nego će
          li vam se, možete sresti dječaka Nikolu.   su šiblje i trnje oko njega, raščistili trno-  ga austrijski vojnici obnoviti, objavljen
          On plovi na splavu sačinjenom od četiri   vite drače i pokupili svo smeće koje smo   tek jedan novinski članak, i to 1968.
          povezana stabla, a na pramcu njegovog   nabacali okolo. Ispravili su tri naherena   godine u Večernjim novinama, a potpi-
          plovila, koje mu je, kako kaže, izgradio   stuba koja su ga okruživala, noseći nekada   suje ga Munib Alić. On je razgovarao
          otac, kao kakav slatkovodni kapetan, smje-  teške gvozdene lance koji su činili ogra-  s mještanima čije je sjećanje zabilježilo
          ran, sav preliven rumenilom posljednjih   du oko spomenika, a koje su revnosni do-  pad austrougarskog aviona 1912. godi-
          trakova zalazećeg sunca, stoji, ponosan,   maći berači željeza najvjerovatnije davno   ne. Oni su tvrdili da je u avionu bio au-
          njegov pas Aron, poput kakvog naviga-  prodali u otpad. Izlili su od betona četvrti   strijski narednik iz porodice Habzburg
          tora. Da nije benta koje je izgradilo pre-  stub koji je u desetljećima našeg nehaja   i poručnik iz Bosne, te da su se njihova
          duzeće koje odavde cijelo Sarajevo snab-  netragom nestao, popravili cijelo posto-  imena nalazila ispisana zlatnim slovima
          dijeva vodom, o čas posla nejačka Bosna   lje i sve lijepo ogradili žicom. I na kraju,   na crnoj mermernoj ploči sve do Dru-
          pretvorila bi se u divovski Mississippi   uradili su ono što nama nikada nije palo   gog svjetskog rata. To je novinaru Aliću
          koji bi Nikolu odveo čak u Crno more.  napamet, prikovali su na postolje crnu   potvrdio i Alija Bejtić, tadašnji direktor
                                            mermernu ploču na kojoj zasigurno piše   Zavoda za uređenje i zaštitu spomenika
          SPOMENIK NA DVIJE PRIČE           kome je spomenik podignut. Ali od nat-  kulture Grada Sarajeva. Kazivalo se da je
            Krene li se od Sastavaka stotinjak me-  pisa onaj ko ne zna njemački razumjet   spomenik dala izgraditi majka poginulog
          tara uz Željeznicu, naići će se na još jedan   će samo ime “Oskar Dudic”, vjerujući   austrijskog pilota iz porodice Habzburg.
          spomenik. Neobičan je taj spomenik. Neki   da nad onim “c” u prezimenu zasigurno   Austrijski vojnici koji su obnovili
          za njega tvrde da slobodno može pred-  treba stajati kosa crta, koja će nam kazi-  spomenik donijeli su nešto drugačiju
          stavljati spomen prvoj avionskoj nesreći   vati da je ipak riječ o našem gore listu.   priču. Oni kazuju da je avion pao 10.
          na Balkanu, drugi kažu da bi mogao biti   Bukvalno, od riječi do riječi, na crnoj   jula 1913. godine i da je stradao samo
          uspomena na začetak avijacije u Bosni i   mermernoj ploči piše baš ovako: “Zur   pilot, koji je narednog dana preminuo,
          sjećanje na prvog bosanskog pilota, dok   erinnerung an den an 10. juli 1913. er-  a da je njegov mehaničar preživio. Ne
          ga stanovnici sarajevskog rubnog naselja   folgten flugzeugabsturz des K.u.K. leut-  spominju nikakvog člana porodice Ha-
          Otes zovu jednostavno “Spomenik” i ne   nants, OSKAR DUDIC, der tags darauf   bzburg niti ucviljenu majku koja podi-
          haju puno za njega.               seinen verletzungen erlag.” Nema prije-  že spomenik. Po njihovoj priči, pilot se
            Zarastao u šiblje, trnje i šikaru, okru-  voda niti druge mramorne ploče s natpi-  zvao Oskar Dudić, rodio se 1888. godine
          žen smećem umjesto ružama, ostavljen   som na bosanskom jeziku. I neka nema.   u Pragu, odrastao je u Beču, a školovao
          je da čami u svom trouglu između dvije   Neka su austrijski vojnici baš tako uradili   se u Mađarskoj.
                                                                                  Bilo kako bilo, sada imamo dvije pri-
          Krene li se od Sastavaka stotinjak metara uz Željeznicu,             če o spomeniku za kojim nismo marili,
          naići će se na još jedan spomenik. Neobičan je taj                   kojeg smo zatrpali smećem i hladnokrv-
          spomenik. Neki za njega tvrde da slobodno može                       no ga gledali kako propada pred našim
                                                                               očima zarastao u trnje, šiblje i drač. Pa
          predstavljati spomen prvoj avionskoj nesreći na Balkanu,             neka se svako od nas opredijeli za pri-
          drugi kažu da bi mogao biti uspomena na začetak                      povijest koja mu je srcu bliža. A namjer-
          avijacije u Bosni i sjećanje na prvog bosanskog pilota,              nicima koji dođu iz Austrije i Njemač-
                                                                               ke, pa zalutaju čak ovamo, na Ilidžu, do
          dok ga stanovnici sarajevskog rubnog naselja Otes zovu               Sastavaka, na Otes, eno onog natpisa na
          jednostavno “Spomenik” i ne haju puno za njega                       crnoj mramornoj ploči. Neka svoju priču
                                                                               iščitavaju s nje.              n



         64  12/9/2019 STAV
   59   60   61   62   63   64   65   66   67   68   69