Page 64 - STAV broj 236

Tu, podno Rimskog mosta, prema Sa- ulice, žalostan poput prelomljenog krila jer mi i ne zaslužujemo bolje. Da se nas
stavcima, par labudova već nekoliko go- orla na njegovom čelu. I bilo je tako sve pita, ovaj bi spomenik za vijeke vjeko-
dina odgaja svoje potomstvo. Ponudite li do početka ljeta ove godine. Tada su nam va, sve dok se ne skruni u prah, ostao u
ih kakvim zrnevljem ili smokijem, rado Austrijanci održali pravu lekciju. Pri- draču, šiblju i trnju, zatrpan smećem, da
će doplivati do obale tik do vaših nogu. padnici EUFOR-a, predvođeni Grego- nas se nimalo ne tiče.
Gore, iznad mosta, u predvečerje, posreći rom Broschom Fohraheimom, raskrčili O ovom spomeniku je, prije nego će
li vam se, možete sresti dječaka Nikolu. su šiblje i trnje oko njega, raščistili trno- ga austrijski vojnici obnoviti, objavljen
On plovi na splavu sačinjenom od četiri vite drače i pokupili svo smeće koje smo tek jedan novinski članak, i to 1968.
povezana stabla, a na pramcu njegovog nabacali okolo. Ispravili su tri naherena godine u Večernjim novinama, a potpi-
plovila, koje mu je, kako kaže, izgradio stuba koja su ga okruživala, noseći nekada suje ga Munib Alić. On je razgovarao
otac, kao kakav slatkovodni kapetan, smje- teške gvozdene lance koji su činili ogra- s mještanima čije je sjećanje zabilježilo
ran, sav preliven rumenilom posljednjih du oko spomenika, a koje su revnosni do- pad austrougarskog aviona 1912. godi-
trakova zalazećeg sunca, stoji, ponosan, maći berači željeza najvjerovatnije davno ne. Oni su tvrdili da je u avionu bio au-
njegov pas Aron, poput kakvog naviga- prodali u otpad. Izlili su od betona četvrti strijski narednik iz porodice Habzburg
tora. Da nije benta koje je izgradilo pre- stub koji je u desetljećima našeg nehaja i poručnik iz Bosne, te da su se njihova
duzeće koje odavde cijelo Sarajevo snab- netragom nestao, popravili cijelo posto- imena nalazila ispisana zlatnim slovima
dijeva vodom, o čas posla nejačka Bosna lje i sve lijepo ogradili žicom. I na kraju, na crnoj mermernoj ploči sve do Dru-
pretvorila bi se u divovski Mississippi uradili su ono što nama nikada nije palo gog svjetskog rata. To je novinaru Aliću
koji bi Nikolu odveo čak u Crno more. napamet, prikovali su na postolje crnu potvrdio i Alija Bejtić, tadašnji direktor
mermernu ploču na kojoj zasigurno piše Zavoda za uređenje i zaštitu spomenika
SPOMENIK NA DVIJE PRIČE kome je spomenik podignut. Ali od nat- kulture Grada Sarajeva. Kazivalo se da je
Krene li se od Sastavaka stotinjak me- pisa onaj ko ne zna njemački razumjet spomenik dala izgraditi majka poginulog
tara uz Željeznicu, naići će se na još jedan će samo ime “Oskar Dudic”, vjerujući austrijskog pilota iz porodice Habzburg.
spomenik. Neobičan je taj spomenik. Neki da nad onim “c” u prezimenu zasigurno Austrijski vojnici koji su obnovili
za njega tvrde da slobodno može pred- treba stajati kosa crta, koja će nam kazi- spomenik donijeli su nešto drugačiju
stavljati spomen prvoj avionskoj nesreći vati da je ipak riječ o našem gore listu. priču. Oni kazuju da je avion pao 10.
na Balkanu, drugi kažu da bi mogao biti Bukvalno, od riječi do riječi, na crnoj jula 1913. godine i da je stradao samo
uspomena na začetak avijacije u Bosni i mermernoj ploči piše baš ovako: “Zur pilot, koji je narednog dana preminuo,
sjećanje na prvog bosanskog pilota, dok erinnerung an den an 10. juli 1913. er- a da je njegov mehaničar preživio. Ne
ga stanovnici sarajevskog rubnog naselja folgten flugzeugabsturz des K.u.K. leut- spominju nikakvog člana porodice Ha-
Otes zovu jednostavno “Spomenik” i ne nants, OSKAR DUDIC, der tags darauf bzburg niti ucviljenu majku koja podi-
haju puno za njega. seinen verletzungen erlag.” Nema prije- že spomenik. Po njihovoj priči, pilot se
Zarastao u šiblje, trnje i šikaru, okru- voda niti druge mramorne ploče s natpi- zvao Oskar Dudić, rodio se 1888. godine
žen smećem umjesto ružama, ostavljen som na bosanskom jeziku. I neka nema. u Pragu, odrastao je u Beču, a školovao
je da čami u svom trouglu između dvije Neka su austrijski vojnici baš tako uradili se u Mađarskoj.
Bilo kako bilo, sada imamo dvije pri-
Krene li se od Sastavaka stotinjak metara uz Željeznicu, če o spomeniku za kojim nismo marili,
naići će se na još jedan spomenik. Neobičan je taj kojeg smo zatrpali smećem i hladnokrv-
spomenik. Neki za njega tvrde da slobodno može no ga gledali kako propada pred našim
očima zarastao u trnje, šiblje i drač. Pa
predstavljati spomen prvoj avionskoj nesreći na Balkanu, neka se svako od nas opredijeli za pri-
drugi kažu da bi mogao biti uspomena na začetak povijest koja mu je srcu bliža. A namjer-
avijacije u Bosni i sjećanje na prvog bosanskog pilota, nicima koji dođu iz Austrije i Njemač-
ke, pa zalutaju čak ovamo, na Ilidžu, do
dok ga stanovnici sarajevskog rubnog naselja Otes zovu Sastavaka, na Otes, eno onog natpisa na
jednostavno “Spomenik” i ne haju puno za njega crnoj mramornoj ploči. Neka svoju priču
iščitavaju s nje. n

64 12/9/2019 STAV