Page 65 - STAV broj 236

STAJALIŠTA

APOKRIFNI FRAZARIJ
Naslov za zajedničku knjigu

LJUBOUMOMORA

Dopada mi se poslovica koju je iznjedrio život grada: “Ne trči
za ženom, niti za tramvajem.” Zašto? Zato što je odgovor
najjednostavniji mogući: “Odmah dolazi druga, odnosno drugi.”
Piše: Ipak sam jutros trčao za tramvajem. I to zbog žene koju sam
Irfan HOROZOVIĆ vidio u njemu

znenade nas ponekad davni događaji Tako je Ljuboumomora ostala nedovršena. jeste li sigurni?
i riječi kao da su se dogodili i izrečeni možda bi trebali poći u bolnicu
jučer. Ili danas. Nezaboravno je i uvi- Nikad nisam vidio orla ja ću vas odvesti
Ijek otvoreno vrijeme kad smo bili ko- pomislih
vači novih riječi. Niko se ne može, naravno, gledajući kroz prozor tramvaja nije potrebno
porediti s nadrealnim pjesnicima koje smo vidio sam pauna sve je u redu
nekad toliko poštovali, iako, ruku na srce, vidio sam paunicu rekoh
njihova je mjera ponekad prelazila sve mjere. nikad nisam vidio orla a
Iskovane riječi preobražavale su se u cr- iznad svoje kuće pitao sam se
teže. Tako je bilo od Ibn Arabijeva Orla do vidio sam lastavicu otkud ja tu
Apollinaireovih Kaligrama. Slova se obliku- i šarenu kreju na tom mjestu
ju u filozofske i nadrealističke riječi. Slova vrapca gdje je jurio srebrni auto
koja su nekad bila nijemi crteži. i grlicu i udario me
Tako su nastale brojne mape i male-velike ali orla nikad
knjige. Neke od njih istinska su remek-djela. kuća je sada bez krova
Bibliofili tako oblikuju i vrhune svoj i bez zidova Ponekad bih, povremeno, ispunjavao
pogled na svijet. možda je njenu kapu raščupao stihovima stranice Ljuboumomore, rukopisa
Uvijek sam se družio s pjesnicima, sli- nevidljivi orao u nastajanju, bilo gdje da sam se zadesio:
karima i kiparima. Otkako znam za sebe, onaj o kojemu sam mislio
bili su mi kao rodbina. Kad je počela kiša
Iz minulih vremena pamtim neke ide- Dopada mi se poslovica koju je iznje- gledao sam u Miljacku
je koje su ostale samo ideje, odnosno, nisu drio život grada: “Ne trči za ženom, niti s mosta ing. Eiffela
realizirane nikako, a ne drukčije nego što za tramvajem.” Zašto? Zato što je odgovor
su zamišljene. najjednostavniji mogući: “Odmah dolazi kao da je rastopljena cigla
Jedne večeri reče mi Dragaš kako bismo druga, odnosno drugi.” tekla
mogli napraviti zajedničku knjigu, pjesnič- Ipak sam jutros trčao za tramvajem. I to
ko-slikarsku. Otad smo stalno o njoj razgo- zbog žene koju sam vidio u njemu. Uspio sam ili je to kiša
varali, kadgod bismo se sreli. stići i ugurati se u posljednjem trenutku. Sta- pomislih
“Potreban mi je naslov”, reče mi jednom, jao sam tako zadihan, baš iza žene za koju mi koja pljušti po vodi
“da počnem svoju igru vizija...” se učinilo na ulici da je poznajem odnekud. i mostu iznad nje
“Ljuboumomora”, konačno mu rekoh. Kao da sluti o čemu razmišljam, okrenula crvene boje
“Neologizam?” se. I pogledala me nekako nezainteresirano.
“Naravno, šta bi drugo bio?!” Rekao bih čak ravnodušno. Bila mi je posve
Oduševio se. nepoznata. Doimala se nepoznata čak i sebi. Ljuboumomora nikad nije objavljena.
“Znam tvoje kovanice, ali mislim da ništa Ljuboumomora, ko zna zašto, pomislih. Tako je Prodavnica noževa jedina gra-
luđe nisi skovao. Kakva riječ”, zamišljeno fička mapa koja je tako oblikovana s ma-
je češkao svoju meštarsku bradu. Onda me je opet gičnim linogravurama Senadina Tursića.
“Višeznačna je. Ovisi o naglasku i tre- očešala Smrt Postoji samo nekoliko primjeraka.
nutku izgovora. Kao da je plod ovog umo- bila je srebrne boje Dugo ga nisam vidio. Godinama
bolnog ljeta...” zapravo.
I tako je naša knjiga nastavila rasti u mladić je zaustavio auto Živi na jugu Francuske i priča unuku
razgovorima. Bila je sve zanimljivija svojim sav uspaničen o sličnim događajima, prije stoljeća i sto-
prizmatičnim pogledom na svijet. i pitao: ljeća, tamo i u Bosni..
Dok se nije završilo umobolno ljeto. I jeste li dobro Vrijeme u kojem živimo svojim spra-
počelo umomorno doba. vama koje su se mogle naslutiti samo u
Tjeskobno kao kiparski crtež. dobro sam bajkama otvara nam prostor glasa i slike.
Težak i voluminozan. i ja sam kriv Pričamo tako o svemu čega se sjećamo.
Na kraju je poklopio i prekrio Dragaša. odgovorih Pričamo i sjećamo se. n

STAV 12/9/2019 65