Page 63 - STAV broj 236

Širokogrudo prima u sebe Bosnu, koja se Stotinjak metara odavde, krene li se cestom. Koliko li ih ima smjelosti i mašte
s ove strane, dotičući s juga, tek iscijeđena uz Bosnu, ovdje staru tek koji kilometar, pa da zatvore oči i požele konja pod so-
ispod masivnog potamnjelog lica namr- naići će putnik na Rimski most, preko bom, brzonogog vranca, i sedlo, pa da uz
gođenog Igmana, doima tek kao ozbiljniji kojeg nikada u stotinama godina njegove silan topot prejašu preko ovog mosta? To
potok. Stidljivo klizi u krilo Željeznice, povijesti nije prešao nijedan Rimljanin. A je odavno sva njegova funkcija, buditi sa-
gotovo pomamno miješajući svoju bistru i kako bi ako je izgrađen stoljećima nakon nje i rasplitati maštu u djeci i onima što u
vodu s mutnom, zagađenom i već dobra- raspada Rimskog carstva? Doduše, ne zna grudima ljubomorno čuvaju dječije srce.
no uščulom vodom Željeznice. Kao da je se tačno kada, ni koje su godine dunđeri Najčešće ga obilaze mlade u vjenča-
nestrpljiva da što prije, konačno, izgubi lupali svojim alatima ovdje pod samim nicama u pratnji novopečenih muževa i
svoju nevinost. Kao da je zagađenost u vrelom Bosne, ali zasigurno i pet stoljeća profesionalnih fotografa koji će ovjekovje-
svijetu rijeka jednaka onom što je isku- poslije velikog crkvenog raskola. Pa ipak, čiti dan iz kojeg će na ovaj svijet iskora-
stvo u svijetu čovjekovom. prošao je preko njega i prvi zabilježio nje- čiti jedna nova porodica. Pošto se umore
govo postojanje jedan smjerni potomak od silnog poziranja, stat će zagrljeni nad
NA SASTAVCIMA rimskog građanstva. Historija kaže da ga vodu kao na pramac broda. Koliko li će
S vrbovih krošnji natkriljenih nad je prvi spomenuo i u njene knjige upisao ih biti spremnih da maštom nastupajuću
vodom, šuškajući potmulo, njišu se raz- osamdesetčetverogodišnji starac iz ugled- noć pretvore u more? Mjesečina će s njih
drljene kese ostale od posljednjeg po- ne venecijanske porodice. Prejahao je mle- saprati svaki njihov grijeh.
vodnja. Desetak platnenih bijelih vreća, tački poslanik Katarin Zeno preko njega Vikendom dođu izletnici. Zaokupljeni
najvjerovatnije napunjenih građevinskim u proljeće 1550. godine. Jahalo je s njim raspirivanjem ugljenih žeravica, otvara-
otpadom, nabrzinu i bez reda bačenih s trideset najhrabrijih Splićana koje je de- njem pivskih boca, križanjem paprika i
visoke brane, tu, iza velikog kamenja koje setak dana ranije, čim je stupio s broda iz paradajza i prevrtanjem mesa na roštilju,
kao da stražari nad jednom vodom koja Venecije, strpljivo skupljao po Gradu pod- ni primijetiti neće most sve dok im tre-
utječe u drugu, suzilo je ionako usko ko- no Marijana. Prenoćio je Zeno u Blažuju, ća litra piva ne nacrta pred njima brod i
rito Bosne. Bosanski čovjek kao da ne želi a onda krenuo preko “rijeke koja izvire u pod njima dokove kojima teturaju mor-
povjerovati da je davno došlo vrijeme u podnožju gore kojoj ne znam imena, pa nari u povratku s pustošenja po bordeli-
kojem savremeni žitelj naše planete dnev- je odmah velika da preko nje vodi kame- ma. U svojoj iskrivljenoj mašti poželjet
no proizvodi toliko otpada da ga stotine ni most sa sedam lukova, s kojeg se vidi će zaploviti tim sedmolukim još nepo-
rijeka ne mogu raznijeti. Svakodnevno kako voda iz gore ključa”. tisnutim jedrenjakom. Umjesto bocom
svjedoče tome ribari, koji se satima na Danas ovim mostom malo ko kroči. Te šampanjca uvezanom svečanom vrpcom,
ovom mjestu znaju nadmudrivati s mu- lukove, okna, stubove, kamenitu ogradu, gađat će kamene stubove ispražnjenim
drom pastrmkom ili opreznim klenom. skladno stopljene s okolnom prirodom, pivskim flašama. Iza njih će ostat vatrišta,
Koliko li su samo oni konzervi i flaša pomiluje tek pogled nekog putnika iz au- razbacano smeće i oštra srčika što se pod
izvukli na svojim udicama? tomobila što promiče starom Mostarskom vodom, u pijesku, cakli kao bakar.
Eto, zauvijek će ostati nepoznata go-
Eto, zauvijek će ostati nepoznata godina izgradnje mosta, ali dina izgradnje mosta, ali se zato zasigur-
se zato zasigurno zna da je izgrađen od ostataka rimskog no zna da je izgrađen od ostataka rimskog
naselja i da zbog toga i nosi tako čudan naziv. Uzidana je u naselja i da zbog toga i nosi tako čudan
naziv. Uzidana je u njegovo meso i kame-
njegovo meso i kamena ploča s plitkim reljefom na kojem na ploča s plitkim reljefom na kojem stoji
stoji go čovjek, lijeva noga prekrižena je preko desne, desna go čovjek, lijeva noga prekrižena je preko
ruka podignuta ponad glave, a lijeva prislonjena preko grudi. desne, desna ruka podignuta ponad glave,
a lijeva prislonjena preko grudi. Ni godi-
Ni godine, ni stoljeća, ni mileniji, ni silne rekonstrukcije nisu ne, ni stoljeća, ni mileniji, ni silne rekon-
uspjele izaprati ovaj reljef strukcije nisu uspjele izaprati ovaj reljef.

STAV 12/9/2019 63