Page 68 - STAV broj 236

DRUŠTVO

otpočinjanjem rata, kad je Safet stigao iz Safet Baltić, prvi slijeva
Hrvatske, više su se družili jer su do Safe-
tove pogibije sve vrijeme bili u istom vodu.
“Bio je jedan od boljih i iskusnijih bo-
raca. Dužio je automatsku pušku, a znao
je rukovati RPG-om, OS-om i brojnim
drugim vrstama oružja s obzirom na to
da je prošao kvalitetnu vojnu obuku u
Hrvatskoj. U početku je bio ‘obični voj-
nik’ koji se ubrzo iskazao kao dobar čo-
vjek i neustrašiv borac. Išli smo na lini-
ju od Ćorkovače, preko velikokladuškog
ratišta do Spahića Glavice. Međutim,
prije ‘Breze’ najžešće borbe imali smo u
Bajramovićima kod Pećigrada. Tu nam je
ispomoć mogla doći samo noću. Danju
smo bili skroz odsječeni. Možeš umrijeti,
ali do hrane, municije ili saniteta u toku
dana nije se moglo doći. Tu smo proveli
pet-šest vrlo teških dana. Onda je koman-
dant Nanić naredio ili da ‘gruhnemo’ na
neprijateljske položaje prema Pećigradu
ili da se povučemo. Jer svaki dan su dva-
-tri borca ispadala iz stroja. I obavili smo
mi uspješno taj zadatak. I u ‘Brezi’ smo se kretali prema neprijateljskim položaji- KRŠNA MOMČINA
bili zajedno. Ja sam vodio neke jedinice ma. U jednom momentu Safet je razvukao Na čelu bataljona u kojem se nalazio
s Ćorkovače prema Makarovači. Kad je svoj tromblon u namjeri da gađa neprija- Safet Baltić u vrijeme akcije “Breza ’94”
krenula završna akcija, situacija je posta- teljski rov. I prije nego je ispalio projektil bio je Sead Jusić. Svoja sjećanja na Safeta
la paklena. Ipak, sve je završeno za 45-50 pogodio ga je metak. Bio sam tri metra od pukovnik Jusić je iznio i u svojoj nedav-
minuta. Sajo, rahmetli, bio je skoro do- njega kad se to desilo”, navodi Kedić, te no objavljenoj knjizi Breza 94 – Bužim-
šao do neprijateljske zemunice. Međutim, dodaje: “Osim što je bio hrabar kao borac, ska bosanska bitka. U jednom dijelu knjige
pogođen je prije nego je ispalio projektil Safet je bio i poseban kao čovjek. U tome zapisao je: “Safet Baltić – prostodušna,
iz ručnog bacača”, sjeća se Duraković. mu je doista teško bilo naći ‘para’. Duša kršna momčina, kao da je od Brdarevca
Bajro Kedić bio je u neposrednoj bli- od čovjeka. Taj se nije znao ‘zakačiti’ ni odvaljen, lijep, što kažu, k’o slika ili, što
zini kad je Safet poginuo. “To se desilo u s kim. Uvijek smiren i staložen. Znao je bi pjesnik kazao, ‘da ga se dva oka djevo-
posljednjem danu akcije ‘Breza ’94’. Naš svirati harmoniku. Kad bi bilo mirnije jačka nagledati ne mogu’... Bio je jedan od
vod bio je tih dana na Ćorkovači, ali kad na liniji, on bi nama često svirao. Bio je rijetkih komandira i boraca koji nikada
je krenula akcija, onda nam je komandant pravi veseljak i dobrica. Onda je on dosta nisu zakazali, ali su ostajali neprimjetno
Nanić dao drugi zadatak. Sudjelovali smo vodio računa o momcima iz voda. Naža- i skromno tihi, te su pitanje savjesti nas
u proboju linije, u pravcu Makarovače. lost, ogromna većina momaka koji su sa komandanata: jesmo li te tihe herojske
Uspješno obavljeni zadatak pomutila je Safetom došli iz Hrvatske i Slovenije su gromade primjećivali i bar djelimično im
pogibija komandira Safeta. Naime, kad je izginuli. Četverica su bila s nama u vodu dali satisfakciju, makar i običnom pohva-
otpočela žestoka razmjena vatre, mi smo i sva četverica su poginula.” lom. Mog Safeta, baš kao i Harija, sjećam
se sa posebnim pijetetom i zahvalnošću
za predanost koju je ispoljio dok je vodio
jako ‘nestašan’ vod svojih Elkasovčana.
U svakoj prilici, borbenoj ili ne, Safet je
htio biti primjer svojim saborcima, kom-
šijama. S još višim stepenom odvažnosti
prednjačio je i tog veličanstvenog jutra, 12.
septembra. Jurišajući na Makarovači, po-
košen je iz jednog od četničkih bunkera.”
Muharem Duraković naglašava da
ga za Safeta Baltića vežu samo lijepa sje-
ćanja. “Bio bih bezobrazan kad bih išta
ružno kazao za njega. Nikad on nije sr-
ljao i trošio ljude ‘budzašto’. On bi uvi-
jek prvo dobro izvidio, procijenio, pa tek
onda kretao u zadatak. Radilo se o čovje-
ku koji se u svemu držao srednjeg puta.
Ni rođenom bratu, koji je s nama bio u
vodu, nije popuštao niti davao bilo kakve
privilegije. Bio je prema svima isti. Re-
alan čovjek. Ja bih volio da sam kao on,
ali, nažalost, nisam.”

68 12/9/2019 STAV