Page 43 - STAV broj 362

inkluzivni. Međutim, samo ‘prihvatanje’ na bilo kojem dijelu svijeta da se nalazi-
ne podrazumijeva razumnu prilagodbu. mo”, konstatuje sagovornica.
Još uvijek škole nemaju pristupnih rampi, Napominje da smo mi kreatori sebe
liftova za više spratove, toaleta za osobe i da na osnovu naše slike ljudi kreiraju
s invaliditetom, taktilnih vodilica, udž- svoje viđenje nas kao osoba, što znači da
benika na Brajevom pismu, udžbenika predrasude možemo rušiti na lakši i teži
u elektronskoj formi, tumača znakovnog način. Ne krije da je malo nervira pasiv-
jezika... Mnogo nam stvari nedostaje. Ne nost mladih ljudi koji onda očekuju neke
možete nekoga isključiti, onda ga ostaviti promjene, te je zato stava da je izlazak
tamo negdje, onda ga pokušavati vrati- iz zone komfora moguć samo ako se to
ti nazad i očekivati aplauz i medalje za želi. Uvjerava da je značaj aktivizma za
hrabrost i doprinos sistemu”, jasna je mlade u globalu veoma bitan i da mla-
sagovornica. di, ako žele raditi i promijeniti bilo šta,
Ističe kako mladi ljudi završavaju škole moraju dati nešto od sebe, a uglavnom
i da su tu vidljivi, međutim, šta prolaze u je to vrijeme i rad na terenu.
tom procesu obrazovanja, samo oni znaju. “Stvarno možemo uraditi mnogo
“Ja sam imala divnu školu, divne ko- toga, napraviti ovu zemlju prelijepom
lege, divne profesore i osoblje, međutim, za život, samo nam treba malo moti-
kolege su me morale nositi na drugi sprat vacije, ideje i aktivizma. Kad se male
moje škole jer nisam imala lifta. Na fa- ruke slože... znate već kako ide. Narav-
kultetu ista priča, rampa postoji, ne kori- no, bitna je volja u svemu što se radi i
sti se. Bez obzira na svu njihovu divnoću sagledavanje stvari iz perspektive šire
koju posjeduju, to nije inkluzivnost, a da slike. Bitno je imati cilj i znati šta želi-
ne pričamo o dostojanstvu”, apostrofira mo postići. Bitno je ne izgubiti taj cilj
ova 24-godišnjakinja. u okovima svakodnevnice. Znati zašto
Uvjerena je i da poslodavci gledaju na radimo sve to što radimo”, izjavljuje ova
mlade osobe s invaliditetom onako kako ambiciozna djevojka.
im se oni prikažu. Zato je, kako navodi, Priznaje da joj je uvijek bilo bitno da
potrebno da osobe s invaliditetom prvo ispuni život lijepim događajima i divnim
pokažu da su najbolje u onome što rade, ljudima oko sebe, a 2022. godina se za
bez obzira na to kakva im je pozadina, nju definitivno pokazala kao dobar po-
pa tek onda se može komentirati odnos četak nekoliko lijepih priča.
poslodavaca prema njima i to da li ih po- “Najviše sam ponosna na to što sam
slodavci gledaju na osnovu invaliditeta. izdržala mnogo stvari, što sam šutjela
“Ne možemo mi pokazati nekome drvo tamo gdje mi je intuicija bila da pri-
a da on vidi oblak. Ne ide, nije prirodno. čam, što nisam reagirala. Ponosna sam
Da li mi kroz gore pomenuti obrazovni i na to što mi nije mrsko, ponosna sam
sistem smo naučili da damo doprinos? Šta na sebe što nisam izgubila cilj iz vidi-
je to što mi možemo ponuditi poslodav- ka, što volim, što radim, što doprinosim,
cu kao dodatnu vrijednost? Zbog čega bi što prepoznajem. Sve ostalo dođe kao
neko mene zaposlio samo zato što sam u produkt toga”, priča sagovornica.
kolicima i ne znam apsolutno ništa? To Njen aktivistički rad nije prošao ne-
onda nije jednak tretman, to je diskrimi- zapaženo pa je dobitnica mnogih nagra-
nacija prema osobama bez invaliditeta”, da i priznanja, a otkriva da je u svojim
tvrdi ova mlada Tuzlanka. tinejdžerskim danima pisala poeziju te
S obzirom na to da je i predsjednica da su njene knjige i sva pisanja uglav-
Upravnog odbora Evropske mreže mladih nom ista kao i kod bilo koje druge oso-
za samostalan život osoba s invaliditetom, be u tom dobu.
poručuje da se mladi ljudi u cijelom svi- Na kraju razgovora vlastima poručuje
jetu suočavaju sa sličnim, ako ne i istim da malo pozornije slušaju potrebe mla-
problemima, a da problemi uveliko ovise dih ljudi, dok s druge strane, mladima
o stanju države. savjetuje da jasnije, preciznije, glasnije
“Naprimjer, neki gube pravo na per- govore i traže svoje potrebe.
sonalnu asistenciju i države im ukidaju “Ništa se ne podrazumijeva, niko
dodatne satnice, dok neko ne može ići u ne zna šta je meni potrebno ako ja to ne
školu ili na ljekarski pregled. Uzimajući u iznesem, ako je potrebno i više puta... Ne
obzir Norvešku i Azerbejdžan ili Gruziju, libite se biti dosadni pravim ljudima. Što
situacija je nemjerljivo drugačija. No, i u se mene tiče, ja želim pokrenuti jednu
jednoj i u drugoj zemlji za osobe s invali- dobru priču s raznim ljudima širom Bo-
ditetom postoje ogromni problemi. Veliki sne i Hercegovine. Potruditi se biti ona
broj ljudi neumorno radi na izjednačava- promjena koju želim u svijetu. Dati od
nju mogućnosti, ali to je borba s vjetre- sebe ono što želim da mi se da. Živje-
njačama. Ono što mi možemo da uradimo ti svoj najbolji život i uživati u svakom
jeste da budemo najbolja moguća verzija danu kao da mi je prvi”, zaključuje ova
sebe kako bismo mijenjali stanje u državi, hrabra djevojka. n

STAV 11/2/2022 43