Page 36 - STAV broj 280

POLITIKA

Umiru rođaci, umiru komšije, umiru poznanici

SANDŽAK – OTOK

SMRTI I SUZA

Konačni dolazak medicinskih radnika iz Bosne i Hercegovine
u Sandžaku doživljen je kao svojevrsni historijski događaj.

Svima je postalo toplo oko srca zbog činjenice da Bosna i
Piše: Esad RAHIĆ
Bošnjaci iz BiH konkretnim postupkom pokazuju da brinu
o svojoj braći u Sandžaku. Ovo mora biti početak mnogo
intenzivnijih kontakata i saradnje između Bosne i Sandžaka

U viđao i pozdravljao do prije neki dan, a đe zvuk zavijajućih sirena ambulantnih
posljednjih sto godina San-
S nekim ljudima sam se u prolazu
Najviše me zaboli i kroz srce mi pro-
džak nije imao ovakvu trage-
diju i ovakvo iskušenje. Svi
onda iznenada čujem da su i oni preseli-
vozila koja najavljuje da još nekog mog
u Sandžaku živimo u strahu i
neizvjesnosti. Plašimo se za zdravlje ne li. I to uglavnom iz istog razloga. Smrt se sugrađanina odvode do bolnice, na put
neizvjesnosti i teške borbe.
nastanila u mom gradu. Ufursatila i neće
samo nas i naše porodice već i za zdrav- da ode. Odnosi nam najmilije i najdraže.
lje rođaka, komšiluka, mahale, cijelog Ostavlja nam tugu i sjećanje na draga lica. PUT OD SNA DO SUROVE REALNOSTI
grada, regije, zemlje. Porodice umrlih su dvostruke žrtve. S Donedavno su nas svi uvjeravali da
Često pozivajući rođake i prijatelje s jedne strane, pogođeni su gubitkom svo- je sve u redu. Da smo pobijedili “ne-
druge strane, čujemo zadihan i ispreki- jih najmilijih, s druge strane, osjećaju se vidljivog neprijatelja”. U prvoj fazi,
dan glas koji saopćava: “I ja sam se raz- izopćenim, jer njihova rodbina, komšije od uvođenja do ukidanja vanrednog
bolio.” Pribojavamo se svakog razgovora i poznanici izbjegavaju kontakte s njima. stanja, sandžački su gradovi u borbi
telefonom i svakog poziva. U strahu smo
da li ćemo opet s druge strane žice čuti tu
tužnu i srceparajuću rečenicu.
Sjedimo najveći dio dana u sobi. Četiri
zida postala su naš cijeli svijet. Bojimo se
da izađemo napolje ne samo zbog virusa
već i zbog tužnih habera koje čujemo često.
Odmah poslije “selam alejkum” ili “dobar
dan” od komšija i poznanika čujemo reče-
nicu: “Znaš li da je umro...?”.
Umiru rođaci. Umiru komšije. Umiru
poznanici. Nedaleko od zgrade gdje sta-
nujem umrlo je za nekoliko dana troje iz
iste porodice: sin i oba roditelja. Metalni
sanduci umjesto tabuta odlaze prema me-
zarju. Srce da ti pukne od tuge i žalosti.
Gledamo bespomoćno i prebrojavamo mer-
hume. Tužnije statistike odavno u ovom
gradu nije bilo. Table s posmrtnicama su
zauzete. Lijepimo nove posmrtnice preko
posmrtnica onih koji su umrli nedavno.
Još veći strah i paniku izaziva činjenica
što građani više nisu sigurni ko je stvar-
na žrtva epidemije, a ko je preselio uslijed
drugih bolesti.

36 16/7/2020 STAV