Page 55 - STAV broj 280

i ja sam ga zamolio da mi pomogne da izi- smo do Drine, do željeznog mosta koji je U drugom pokušaju uspio je prijeći
đem, obećavši mu da ću s njim podijeliti granica s Bosnom i Hercegovinom. Još je Hrvatsku i ući u Sloveniju, ali ga je slo-
novac. On je to prihvatio. Skočio sam u januar. Mislio sam da ću moći preplivati venska policija vratila do Hrvatske, a hr-
ledenu vodu i zgrabio novac. Ali, kad sam Drinu. Otišao sam da vidim kakva je voda, vatska policija do Bosne.
bolje pogledao, vidio sam još sto eura. I to ali je policajac došao i uzeo mi torbu. U “Bio je ramazan. Svaki dan sam postio,
sam uzeo i uz pomoć tog migranta izišao tom trenutku sam bio u grupi s četvericom naravno, ali nekada nisam imao iftar. Kad
na kopno. Dao sam mu sto eura. On me drugih muhadžira. Policajac nam je rekao su nas drugi put vratili u Kladušu, gospo-
čudno gledao i podsjetio me da mu tre- da ne plivamo, već da damo po dvadeset đa Zahida – tako se zvala – pravila nam je
bam dati pola tog iznosa. Rekao sam mu eura i da možemo preći u Bosnu. Mi smo iftare i prala odjeću. Ponovo smo odlučili
da sam našao ukupno dvjesto eura, a da rekli da ukupno imamo dvadeset eura, ali krenuti, treći put. Ušli smo u Hrvatsku.
smo dogovorili da ću mu dati polovinu. on nas je ipak pustio. Sišao sam do jednog potoka. Učio sam
Poštenje ne treba gubiti ni u najtežim si- Ušao sam u Bosnu, u tu zemlju o kojoj dovu. To je bilo moje jedino, ali moćno
tuacijama”, ističe Zekerija. sam čitao i gledao dokumentarce, nadajući oružje. Ja sam postač, a dova postača se
Nakon ovog čudesnog događaja, kaže se da ću je jednog dana posjetiti. Pa evo, ne odbija. Ja sam musafir, a dova musafi-
Zekerija, više je bio sretan zbog spoznaje taj je dan došao, ali nisam mogao ni za- ra se ne odbija. Zadnja je trećina ramaza-
da ga Bog nije ostavio, nego zbog prona- misliti da ću na ovaj način doći u Bosnu. na. Još je i kiša počela padati, što je vrije-
đenog novca. “Cijeli ovaj put bio je škola Na ulasku u Zvonik čuo sam ezan. Od- me posebnog bereketa. Molio sam Boga
vjere, medresa imana. Kad god se činilo mah sam osjetio da sam kod kuće. Oduše- da mi pomogne da dođem do Slovenije,
da nema izlaza, Allah je slao pomoć. Ne- vilo me kako su se stanovnici Bosne op- ali Allah nekada ne ispuni naše želje jer
maš hranu, dobiješ ruksak pun hrane. hodili prema nama. Žena na autobuskoj nam da bolje od onog što mi želimo. Kad
Nemaš novca, more ti donese novac. Do- stanici dala nam je karte skoro besplatno, sam se vratio, mojih prijatelja nije bilo.
đeš u Bosnu gdje nemaš i ne znaš nikog, a a neki stariji čovjek mi je dao čarape i ba- Čekao sam ih cio dan i noć, a onda sam
Allah te pošalje u džamiju u koju te prime nane. Učio sam dovu za njega i pitao ga je shvatio da su otišli dalje bez mene. Ostao
kao svoje dijete. Dok sam bio u Maroku, li musliman, a on je rekao da nije. Dobar sam bez ičega i bez mape išao dalje. Bio
Božije znakove sam čitao u Kur’anu. Na neki čovjek”, kaže Zekerija. je posljednji dan ramazana. Odlučio sam
ovom putu sam im neposredno svjedočio Došavši u Sarajevo, Zekerija je sa skupi- da se predam policiji kako bi me vratili
u svemu što mi se dešavalo. Spoznao sam nom migranata našao neku napuštenu rui- u Bosnu. Tako sam u Bosni dočekao prvi
da me Svemogući Gospodar želi spasiti. nu u kojoj su potom boravili. Jednog dana dan Bajrama. Shvatio sam da se put preda
Bez obzira na sve tegobe na putu, nisam došao je obaviti namaz u Hadži Idrizovu mnom otvarao sve dok sam išao ka Bosni.
propustio nijedan namaz. Nisam zaboravio džamiju. Tu se upoznao s Mehidin-efen- Onda sam tri puta pokušavao krenuti da-
na Gospodara, pa je on učinio da ne zabo- dijom Bešlićem. Srećom, Mehidin-efen- lje, ali mi se nije dalo. Shvatio sam da je
ravim na samog sebe. U Maroku sam bio dija proveo je jednu godinu u Jordanu, to išaret kojim mi se poručuje da je moje
vezan za džamiju, pa sam je napustio. U gdje je usavršio arapski jezik, pa su mogli odredište Bosna. Shvatio sam da je Bosna
Turskoj sam bio vezan za džamiju, pa sam komunicirati bez ikakvih poteškoća. Po- moja kabul-dova.
i to napustio. I evo, Bog me ponovo doveo nudio mu je da spava u džamiji, što je Ze- Vratio sam se u Sarajevo. I šta sad da
u džamiju da me podsjeti na moj put. Nije kerija prihvatio. radim? Otišao sam u Hadži Idrizovu dža-
to bio put ka Evropi, nego put ka Bogu”, Nekoliko dana poslije nastavio je pu- miju, gdje sam već bio primljen, i tu su
kroz suze poručuje Zekerija. tovanje ka Velikoj Kladuši. Bio je mart. U me ponovo primili. Mehidin-efendija i
Evropi se počinjala širiti pandemija. Tri džematski odbor postavili su se naspram
BOSNO MOJA, DIVNA, MILA puta pokušao je prijeći u Hrvatsku, ali je mene kao da sam dio njihove porodice i
Iz Grčke je prešao u Albaniju, pa je svaki put bio vraćen. I ne samo to. Prvi put na tome im se ne mogu odužiti. Tek tada,
preko Kosova došao u Srbiju. Samo je na kad ga je policija uhvatila ne samo da je nakon Bajrama, kontaktirao sam porodicu
Kosovu, kako kaže, osjetio gostoprimstvo bio vraćen do Bosne nego su ga policajci s kojom se nisam bio čuo duže od mjesec
kad mu je jedan seoski imam ponudio da isprebijali i oduzeli mu lične stvari: “Čim dana. Kad sam im rekao istinu, kad sam
prespava u džamiji. Bio je to i njegov prvi smo ponovo ušli u Bosnu, opet smo naišli rekao gdje sam i šta sam prošao, moja maj-
susret sa snijegom. Na ulasku u Srbiju po- na gostoprimstvo. Narod nas je pomagao ka se razboljela. Otac me pitao: ‘Zašto si
licija ga je privela i prebacila u Niš, odakle čak i kad nismo tražili. ‘Elhamdulillah, to uradio? Pa ti si imam, hafiz, ne priliči
je preko Beograda krenuo put Zvornika. ponovo smo u Bosni’, govorili smo. Da ti to.’ Nisam imao odgovor. Otac mi je još
“U Srbiji ništa dobro nisam osjetio. Jed- nas nisu vraćali, mnogi bi od nas pomrli rekao da je takav put u konačnici dobar
va sam čekao da napustim tu zemlju. Došli na ovom putu.” za čovjeka, ali mi je dao vasijet da osta-
nem u Bosni ili da se vratim u Maroko”,
kazuje Zekerija.
Želja mu je da ostane u Bosni. Trenutno
“U Srbiji ništa dobro nisam osjetio. Jedva sam čekao da radi na pokretanju procedure za traženje
napustim tu zemlju. Došli smo do Drine, do željeznog azila. Svjestan je da migranti, posebno oni
iz Maroka i Sjeverne Afrike, nisu na dobrom
mosta koji je granica s Bosnom i Hercegovinom. Još je bio glasu. Međutim, Zekerija se nada da će
januar. Mislio sam da ću moći preplivati Drinu. Otišao sam uspjeti. “Počeo sam učiti bosanski jezik.
Ono što sam vidio u Bosni to nisam vidio
da vidim kakva je voda, ali je policajac došao i uzeo mi nigdje. Ljudi ovdje vole da pomažu, imaju
torbu. U tom trenutku sam bio u grupi s četvericom drugih red i u namazu. Ovo je divna zemlja s div-
nim ljudima. To su mi potvrdili i neki moji
muhadžira. Policajac nam je rekao da ne plivamo, već da prijatelji koji su došli do Francuske. Rekli
su mi da mi je bolje ostati ovdje nego doći
damo po dvadeset eura i da možemo prijeći u Bosnu” tamo”, kaže Marokanac Zekerija Arif. n

STAV 16/7/2020 55