Page 59 - STAV broj 280

feromona. Feromoni su i dan-danas jedna
od najatraktivnijih oblasti koja povezu-
je i hemiju, i fiziku, biologiju, genetiku
i pratim spoznaju iz te oblasti. To su pe-
čati sudbonosnog življenja. Radio sam
na poslovima zaštite šuma na području
bivše Jugoslavije. Meni niko ne može
pričati o zaštiti biljke ako nikad nije za-
sadio biljku. Najbolje sam se osjećao kad
sam počeo raditi na institutu, gdje sam
sreo stare kolege koji su bili bogati zna-
njem i iskustvom. Svaki dan sam od njih
usvajao nova znanja. Desio se prekid u
četrdesetim godinama mog života. Desio
se rat, a to je vrijeme kad je svijest pala u
nesvijest. Očekivao sam da će se nesvi-
jest uzdići u svijest, a evo i trideset godi-
na poslije ona se ne osvješćuje. Moramo
se boriti da izgradimo svijest, a izgradit
ćemo je ako se borimo da proizvedemo
hranu, ako se borimo da radimo i umno
i fizički i tada ćemo osjetiti potrebu dru-
ženja i pomaganja. Ranije su sela držala
državu, nije je grad držao. Danas je rasu-
lo sela. Primjera radi, zamjeram mojim
kolegama koji pričaju o ekologiji a nikad
nisu zasadili niti jedno drvo.”

KOZMOPOLITA I ČUVAR TRADICIJE
Dževad je 1996. godine, u ramazanu,
preko nane Salkinice iz Ponijerke, saznao
za sudbinu 23 Bošnjaka koji su ubijeni
u Drugom svjetskom ratu, među kojima
su bili njegov dedo i amidža te nakon Pogled na botaničku bašču
kompletiranja dokumenata podigao im
skromno spomen-obilježje. On je, tako- komemorativnih sjećanja i ne dozvoliti odbrane svoju rijeku od podizanja malih
đer, obnovio nadgrobni spomenik svom ova otkrivena i argumentirana realnost hidrocentrala, izrazio im je punu podršku.
učitelju i komšiji Iliji Ančiću. ponovo postane legenda koja će samo Protiv sam protočnih centara na ma-
“Nana Salkica me je zvala s kose po- pojedince navoditi na pitanje: Ko nas lim rijekama jer one održavaju vodni re-
nad moje kuće da me pita znam li gdje je to oslobodio od nas samih?” žim širi od svojih korita. Ako se te male
se nalaze kosti mog djeda Zuhdije Ma- “Jedne večeri zazvonio mi je fiksni te- rijeke pregrade, ispresijecaju, ne samo
šića i amidže Salke. Do tada sam, u for- lefon. Podigao sam slušalicu i čuo pitanje: da gube vodu živi organizmi nego gube i
mi legende, mnogo puta slušao da su 19. ‘Je li kuća Mujke Abazovića?’ organizmi okolo. Ja sam pobornik prav-
decembra 1941. godine ubijeni, a neki ‘Da. Ja sam Dževad, njegov sin.’ ljenja akumulacija na većim rijekama, da
i živi spaljeni od strane četnika koji su ‘Ja sam Savo Ančić. Jeste li Vi na- formiraju jezera da nam zračna vlaga po-
držali stražu na Ponjeračkom brdu. Tri redili da se uredi nadgrobni spomenik mogne. Meni ovdje pomaže zračna vlaga.
godine su mi trebale da iz zaborava istr- mog tate Ilije? Jutarnja rosa izjutra daje bogatstvo. Po-
gnem imena ubijenih i spaljenih. Broj se ‘Da.’ sebno sam protiv tih malih hidrocentrala
zaustavio na 23 spaljenih ljudi koji su sta- ‘Nek se dobro uredi. Ja ću u maju na rijekama kakva je Neretvica. Ona je
meno čuvali svoje mjesto i svoj narod. S dolaziti i platiti sve troškove.’ bogatstvo. Prošao sam njenim kanjonom
rodbinom ubijenih Bošnjaka tragao sam Žena sluša, ne mogu više kriti. Ka- od izvora do ušća i obrnuto. Tamo sam
za mjestom gdje su bile kosti ovih šehida. snije me zove i brat Enes, najstariji brat obilazio šumska gradilišta. Godine 1974.
Pronašli smo u jednoj krešnici (mjesto koji radi u Njemačkoj, pa će: ‘Brate, da godine radio sam taksaciju, inventuru
gdje se zavarivao kreč). Bile su poprilič- si mi bliže, sad bih te od radosti zagrlio šumsko-privrednog područja Mostar.
no izjedene od kreča. U dogovoru s tada i kosti polomio, jer su to pravi civiliza- Centrala je bila u Mostaru. Prije odla-
najstarijim hodžom Mušanom ef. Hasa- cijski potezi. Neka si. Nećeš ti to platiti i ska u Neretvici radio sam u Gorači kod
nefendićem organizirali smo dženazu odvajati od svoje djece, a neće ni Savo. Ja Prozora. Posebno sam upamtio dvojicu
za mog djeda Zuhdiju, amidžu Salku i ću to platiti. Moj radnik Hidajet Abazo- šumara Salku i Slavku.
ostale šehide koji su zvjerski ubijeni, a vić iz Dolova uskoro će doći u rodno selo Nigdje nisam vidio više vrbolike kao
licemjerno zaboravljeni od svog naroda. i donijeti ti tih 700 KM.’ Sretan sam što tu, pa prvi put sam na Zec planini vidio
Podigao sam skromno spomen-obilježje i živim sa sjećanjima na ovog čovjeka. Vi brusnicu crvenu i što me, također, oduše-
postavio natpis da ga podižu mještani, ali koji ste otišli od ovog otišli ste od sebe.” vilo jeste medvjeđe grožđe. U svim mje-
ni to nije bilo dovoljno da se ono održa- Protivnik je uništavanja i prirodnog secima sam na Zec planini doživio mraz,
va. Smatram da bi se ova lokacija i spo- naslijeđa. Kad je čuo za pobunu mješta- a na Gorači sam 30. augusta sa šoferšajbe
men-obilježje trebali uvrstiti u kalendar na doline Neretvice koji su odlučni da strugao mraz. n

STAV 16/7/2020 59