Page 64 - STAV broj 280

DRUŠTVO

međunarodne zajednice i SFOR-a, kao i
općine koja je htjela da nas Bošnjake iseli
iz Novog”, prisjetio se Bekir Alić.
KRICI, JAUCI I PLAČ ŽRTAVA
Slično traumatično iskustvo za Stav
podijelila je i Nevza Alić, koja je ujedno i
svjedok na suđenju optuženima za pokolj
u Ekićima-Alićima: “Bila sam svjedok
onog što se ovdje dešavalo. Bila sam sa
svojom familijom. Teško je pričati o tome.
Došli su u selo sa svih strana i napali nas.
Istjerali su nas iz kuća. Vikali su, galamili,
psovali. ‘Izlazite iz kuće, svi morate izaći!’
Tako su nas sakupili i doveli do srpskog
groblja u blizini sela gdje su nas razdvo-
jili, muškarce na jednu, a žene i djecu na Nevza Alić Bekir Alić i sin
drugu stranu. Muškarce su onda tu tukli,
maltretirali... Svašta su radili. Čuli su se ponižavanja žrtava, ubice, dojučerašnje od njih jeste i Omer Alić, kojem su ubi-
krici, jauci i plač ljudi. Mi nismo vidjeli komšije iz Maslovara, Jošave i bosansko- jeni sinovi Hajrudin i Elvir.
mučenja, ali smo čuli jer su oni bili uda- novskog naselja Jablanica, svoj krvnički “Meni su ubili dva sina, jedan je bio
ljeni od nas desetak metara. Onda su nas posao obavile su pucnjima iz vatrenog 1968, a drugi 1971. godište. Mlađi je bio
negdje oko pola noći odveli. Nas šezdeset oružja i zakopavanjem žrtava u grobnicu. invalid jer je imao deformiranu lijevu
i četvero stalo je u dva traktora. Prijekim Okončanjem ratnih sukoba i potpisiva- nogu. Oni nisu nikom ništa bili krivi, a
putem prema Bosanskom Novom odvezli njem Dejtonskog mirovnog sporazuma, ubili su ih na zvjerski način. Ja sam ostao
su nas na Urije. Odvezli su žene i djecu, a koji je rasplinuo želje bosanskih Srba o živ jer nisam tad bio u selu. Radio sam
njih su ostavili kod groblja. Kasnije smo Bosni i Hercegovini kao pokrajini Srbije, u Sisku u Željezari. Dok sam bio tamo,
saznali da su ih pobili. Tada su ubili mog Karadžićevi ratni zločinci otpočeli su ak- tražio sam da preko Crvenog križa preba-
muža, svekra i sina moje zaove. Mi, žene tivnosti na prikrivanju zločina i uništava- cim porodicu u Hrvatsku, ali sve je bilo
i djeca, ostali smo mjesec u Novom, onda njem dokaza. U toj kampanji prekopane uzalud. Na kraju se desilo ono najgore.
smo otišli dalje u izbjeglištvo.” su i izmještene brojne masovne grobnice, Ova moja nesreća još teže mi pada kad
Zločin koji su počinili pripadnici među kojima i ona u kojoj su pokopana pomislim da još nisam pronašao posmrtne
VRS-a u selu Ekići-Alići po svojoj okrut- tijela pobijenih stanovnika Ekića i Alića. ostatke svojih sinova. Oni su izmještali
nosti sličan je zločinima ustaša, četnika i Na mjestu prvobitne grobnice pronađeno grobnicu da sakriju zločin. Gdje su od-
nacista iz Drugog svjetskog rata. Prema je samo šest tijela, dok su ostaci dvadeset nijeli ostatke tijela, niko ne zna. Možda
prikupljenim dokazima, žrtve su prinudno i jednog tijela sakriveni na drugu lokaci- oni znaju, ali neće da nam kažu. Ja sam
dovedene na mjesto egzekucije. Mučene ju. Rodbina pobijenih posjeduje saznanja ovdje sve izgubio i nemam više volje ni
su cijeli dan, da bi ih na kraju primorali da su kosti ubijenih bacane u rijeke Sanu za što”, izjavio je Omer Alić.
da sami sebi kopaju grobnicu u koju će i Japru i strahuje da nikad neće dočekati
biti bačene. Nakon zvjerskog mučenja i da vide mezare svojih najmilijih. Jedan PRAVDA “NA KAŠIČICU”
Ubice i ostali koji su šurovali zlo-
činu u Ekićima i Alićima godinama su
IMENA ŽRTAVA bezbrižno živjeli u Bosanskom Novom.
Vjerovali su da nikad neće odgovarati za
počinjena zvjerstva. Možda bi tako i bilo
Pokolj u selu Ekići i Alići, koji su pripad- da rodbina pobijenih Bošnjaka nije bila
nici VRS-a izvršili 22. juna 1992. godine, ustrajna u traženju pravde. “Mi svih ovih
smišljen je i planiran zločin koji je imao godina tražimo pravdu i tražimo počini-
za cilj potpuno uništenje muškog dijela oce. Počeli smo odmah nakon rata. Bilo
populacije ovih naselja, što nam daje po- je teško, nismo imali nikakvih valjanih i
vod da zločin nazovemo njegovim pravim opipljivih podataka, nismo imali podrš-
imenom, odnosno genocidom. Tog dana ke, nismo imali ni osobe koje bi htjele
ubijeni su mještani: Salih Dedić, Hajro razgovarati na tu temu. Ipak nismo stali
Dedić, Hajrudin Alić, Elvir Alić, Jusuf Alić, i, evo, krenuli smo s pronalaskom svje-
Đemal Alić, Mensud Alić, Elmir Selimić, doka koji su htjeli dati izjave, uključili
Muharem Ekić, Bekir Ekić, Hasan Ekić, smo i Tužilaštvo, tako da je to na kraju
Kasim Ekić, Samid Ekić, Sejfo Ekić, Mu- završilo na Sudu BiH. Trajalo je to zaista
stafa Ekić, Ismet Ekić, Midho Ekić, Jusuf dugo i 2013. godine konačno je četrnaest
Ekić, Šaban Ekić, Izet Ekić, Fadil Ekić, Ja- počinilaca dalo izjave u Tužilaštvu BiH.
sim Klehić, Ramo Ramadan, Senad Ra- Petnaesti počinilac je u Srbiji. Počinioci
madan, Emir Ramadan, Jasmin Ramadan su uhapšeni krajem 2015. godine, a 7. de-
i Meho Zdionica. Od svih muškaraca u cembra 2016. pred Sudom BiH počelo je
selu, preživjela su samo sedmerica koja suđenje za ovaj zločin. U međuvremenu
se tog dana nisu nalazila u selu. je jedan počinilac umro, a trojica njih su
priznali krivicu i nagodili se sa sudom pa

64 16/7/2020 STAV